Darwinove zebe – izvjesnih 14 srodnih vrsta ptica pjevica prona\u0111enih na Galapagosu i Kokosovim otocima zauvijek \u0107e ostati u povijesti zbog posijanog sjemena teorije evolucije putem prirodne selekcije. Danas, to\u010dno 150 godina nakon Darwinove poznate knjige, zebe nas jo\u0161 uvijek mogu nau\u010diti lekciju o evoluciji.<\/p>\n
Velika, me\u0111unarodna skupina znanstvenika, me\u0111u njima i prof. Doron Lancet i dr. Tsviya Olender s Weizmann Institute`s Molecular Genetics Department<\/em>, nedavno je reproducirala cijeli genom zebraste zebe i detaljno ga analizirala. Izvje\u0161taj o genomu zebraste zebe, koji se pojavio 6. travnja u Nature<\/em>, posebno je zna\u010dajan za ono \u0161to otkriva o procesu u\u010denja jezika i govora. Me\u0111utim, za Lancet i Olender otkri\u0107a su pru\u017eila zanimljiv obrat u evoluciji osjeta mirisa. Pjesme ptica – kao u ljudi i malog broja drugih \u017eivotinja \u2013 slo\u017eenih su sposobnosti, one su bogata komunikacija putem zvukova. Sli\u010dnost izme\u0111u ptica i ljudskog jezika \u010dini ptice korisnim znanstvenim modelima za sondiranje kako se ta sposobnost razvija, koji su neuronski mehanizmi potrebni i koji ih geni kodiraju. Zna\u010dajno je da je znanstveni tim otkrio da je veliki postotak gena izra\u017eenih u mozgu zeba posve\u0107en vokalnoj komunikaciji. Tako\u0111er su otkrili da se leveli ekspresije nekog broja gena, posebno onih koji pripadaju va\u017enoj grupi mikro-RNA, mijenjaju nakon \u0161to je ptica izlo\u017eena pjesmi. To implicira da takvi geni mogu biti uklju\u010deni u sposobnost ptica za u\u010denje novih melodija.<\/p>\n “Osjetila su sofisticirani na\u010din interakcije s okoli\u0161em i to je razlog za\u0161to su ona tako fascinantna. U na\u0161em laboratoriju, prvenstveno smo zainteresirani za miris“ ka\u017ee Olender, koji se pridru\u017eio projektu zajedno s Lancet, kako bi kartirali gene koji kodiraju receptore za miris u zeba. Pritom su u\u0161li u okr\u0161aj s dugom debatom oko toga je li osjet mirisa aktivan i va\u017ean za ptice. Neki potvr\u0111uju\u0107i dokazi postoje: doma\u0107i golubovi pokazali su da im kori\u0161tenje mirisa pomo\u017ee vra\u0107anju natrag u pti\u010darnik. Nasuprot tome, ra\u010dunalom potpomognuta analiza genoma goluba pokazala je da od 500 gena koji kodiraju receptore za miris, njih samo 70 aktivno proizvodi proteine. Lancet i Olender sada su proveli sli\u010dnu analizu genoma zebrastih zeba. Njihov nalaz otkrio je da zebe, iako imaju jednak ukupan broj gena za miris, posjeduju tri puta vi\u0161e onih koji su aktivni: oko 200 zebinih gena potencijalno mo\u017ee proizvoditi funkcionalne receptore za miris. Ova brojka podr\u017eava tvrdnju da se neke ptice stvarno oslanjaju na osjetilo mirisa.<\/p>\n Usporedba genoma zebrastih zeba sa genomom drugih vrsta ptica osvjetljava na\u010din kako je osjetilo mirisa evoluiralo u ptica: za razliku od sisavaca, u kojih sve druge vrste dijele ve\u0107inu porodica gena za receptore mirisa, 95% receptora u zeba pripadaju porodici jedinstvenoj za njih. Drugim rije\u010dima, prije je mogu\u0107e da svaka vrsta ptica posebno evoluira vlastitu lepezu receptora za miris, nego da upotrebljava jednom prenesene sa zajedni\u010dkog pretka. Lancet: “Ovo otkri\u0107e sugerira da mirisi mogu biti uklju\u010deni u jedinstvenu komunikaciju izme\u0111u pojedinaca unutar vrste, osim poruka koje \u0161alju kroz svoje pjesme.“<\/p>\n