Bilo da je za novac, \u0161pekule ili priznanje, ljudski mozak kojeg poti\u010de priznanje ili nagrada neprestano je raspolo\u017een za natjecanje poma\u017eu\u0107i pobijediti na svakom koraku. Za\u010dudo, pobje\u0111uje se i onda kada zapravo nema nagrade.<\/p>\n
Sve navedeno zaklju\u010dak je neuroznanstvenika Sveu\u010dili\u0161ta Washington u St. Louisu, koji su testirali 31 slu\u010dajno odabranog ispitanika na igre rije\u010di, od kojih su pojedine nosile nov\u010dane nagrade od 25 centi ili 75 centi za svaki to\u010dan odgovor, dok preostale nisu nosile nikakvu nov\u010danu nagradu.<\/p>\n
Ispitanici su dobili kratak popis od pet rije\u010di da ga nau\u010de u nekoliko sekundi, zatim stanku od 3.5 sekunde, a potom i nekoliko sekundi da odgovore na pojedinu rije\u010d je li bila na listi ili nije. Rezultati testa u pojedinim ispitivanjima nisu nosili nikakve posljedice, dok je u drugima ra\u010dunalo ocjenjivalo odgovore, pru\u017eaju\u0107i tako prigodu za osvajanje 25 centi ili 75 centi za brz i to\u010dan odgovor. \u010cak i tijekom ovih razdoblja, ispitanici su bili upozoreni da za svoj rad u sklopu ispitivanja ne\u0107e biti nagra\u0111eni. Uo\u010di ispitivanja, ispitanici su bili podvrgnuti nizu testova osobnosti koji su ocjenjivali stupanj njihove konkurentnosti i njihovu osjetljivost na nov\u010dane nagrade.<\/p>\n
Osmi\u0161ljenu za testiranje hipoteze da uzbu\u0111enje u mozgovima ve\u0107ine ispitanika osjetljivih na nov\u010dano nagra\u0111ivanje jenjava u slu\u010daju izostanka istoga, studiju supotpisuju dr.sc. Koji Jimura, istra\u017eiva\u010d na postdoktoratu psihologije na Katedri za umjetnost i znanost i dr.sc. Todd Braver, profesor psihologije. Braver je tako\u0111er \u010dlan programa iz podru\u010dja neuroznanosti u sklopu odjela radiologije Medicinskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta Washington u St. Louisu. No, istra\u017eiva\u010di su do\u0161li do paradoksalnog rezultata: izvedba ve\u0107ine nov\u010danom nagradom potaknutih pojedinaca u najve\u0107oj je mjeri pobolj\u0161ana – u odnosu na pojedince u manjoj mjeri privu\u010dene nov\u010danom nagradom – u ispitivanjima koja se nisu pla\u0107ala, naspram onih u kojima je novac bio ponu\u0111en.<\/p>\n
Kudikamo upe\u010datljiviji bili su snimci mozga snimljeni pomo\u0107u funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) koji su pokazivali promjene u obrascu aktivnosti tijekom nov\u010dano neuvjetovanih ispitivanja u lateralnom prefrontalnom korteksu (PFK), smje\u0161tenom neposredno iza vanjskog kraja obrve, podru\u010dja sna\u017eno povezanog s inteligencijom, u pona\u0161anju uvjetovanom predodre\u0111enim ciljem i kognitivnim strategijama. Promjena u aktivnosti lateralnog PFK-a statisti\u010dki je povezana s posebnom koristi uvjetovanom pona\u0161anjem u pojedinaca ovisnih o priznanju.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010di dr\u017ee da ova promjena u obrascima aktivnosti lateralnog PFK-a predstavlja fleksibilan pomak u odgovoru na motivacijsku va\u017enost zadatka, prevode\u0107i je u vrhunsku strategiju zadatka koju znanstvenici ozna\u010davaju kao “proaktivnu kognitivnu kontrolu.” Drugim rije\u010dima, nakon uspostave konteksta motivacijskog nagra\u0111ivanja u mozgu koji govori da nam zamisao o svrhom vo\u0111enom natjecanju stoji nadohvat ruke, mozak zapravo okuplja svoje neuronske eksadrone pripremaju\u0107i samoga sebe za sljede\u0107e testiranje, bez obzira bilo ono pla\u0107eno ili ne. “Sada to zvu\u010di razumno, no u vrijeme kada smo do\u0161li do tih rezultata, nisam mogao vjerovati s obzirom na to da smo o\u010dekivali upravo suprotne rezultate”, govori Jimura, prvi autor studije. “Kako bih samoga sebe uvjerio, morao sam pristupiti temeljitoj analizi podataka.”<\/p>\n
“Va\u017eno otkri\u0107e na\u0161ega istra\u017eivanja jest da mozak pojedinaca osjetljivih na priznanje u pojedinim testovima ne reagira na informaciju o nagradi”, ka\u017ee Jimura i dodaje da “umjesto toga, to govori o njihovoj neprestanoj motivaciji, \u010dak i kada je priznanje izostalo. Pomislili biste da ih morate nagraditi svaki puta da bi \u010ditava stvar uspjela. No, \u010dini se da je njihov mozak prepoznao kontekst motivacijskog nagra\u0111ivanja koji im slu\u017ei kao nit vodilja u svim navedenim testiranjima.” Rezultat baca sasvim novo svjetlo na aktivnost lateralnog PFK-a osiguravaju\u0107i potencijalne indicije u pogledu osobnosti, motivacije, ciljeva i kognitivnih strategija.<\/p>\n
Istra\u017eivanje sadr\u017ei va\u017ene implikacije za razumijevanje prirode uporne motivacije, kako mozak stvara takva stanja i za\u0161to pojedini ljudi, \u010dini se, koriste motivaciju u\u010dinkovitije od drugih. Razumijevanjem strujnih krugova mozga koji su uklju\u010deni to bi moglo stvoriti motivacijske situacije koje su u\u010dinkovitije za sve pojedince, a ne samo ve\u0107ina nagrada driven one<\/em>, ili razviti lijek terapije za osobe koje pate od kroni\u010dnih motivacijskih problema. Razumijevanjem prisutnih, mo\u017edanih strujnih krugova, mogli bismo stvoriti motivacijske situacije u\u010dinkovitije za sve pojedince, a ne samo za ve\u0107inu motiviranu priznanjem, ili bismo mogli razviti terapije lijekom za osobe koje pate od kroni\u010dnih motivacijskih problema. Njihovi rezultati objavljeni su 26. travnja u ranom online izdanju \u010dasopisa Proceedings of the National Academy of Science<\/em>.<\/p>\n Svi znaju za natjecateljske ljude koji moraju pobje\u0111ivati, bilo u igri, golfu ili uredskom turniru. Rezultati bi mogli re\u0107i znanstvenicima ne\u0161to o nagonu za natjecanjem. Istra\u017eiva\u010di su zainteresirani za signaliziranje lanca koji bi pokrenuo prefrontalni korteks prilikom reagiranja na priznanjem uvjetovane impulse, te pretpostavljaju da bi mo\u017edani kemijski dopamin mogao imati prste u tome. To bi mogla biti potencijalna smjernica budu\u0107ih istra\u017eivanja.<\/p>\n Dopaminski neuroni, za koje se neko\u0107 smatralo da sudjeluju u nizu scenarija ugode, a zato se sada smatraju vi\u0161e spoznajnim ili prediktivnim signalima, mogli bi odgovoriti na replike da bi lateralni PFK mogao zapravo poslu\u017eiti i za \u0161togod dobro. Ovaj signal mogao bi pomo\u0107i u prikupljanju informacija o ciljevima, pravilima ili najprikladnijim strategijama za zadatak aktivan u umu kako bi se pove\u0107ale \u0161anse za postizanjem \u017eeljenog ishoda. U kontekstu ovoga istra\u017eivanja, kada je 75 centi postalo dostupno za nagradu, neuroni zadu\u017eeni za otpu\u0161tanje dopamina najvjerojatnije su slali signale lateralnom PFK-u da se u hipu prebaci na ispravnu proceduru kako bi bio nagra\u0111en.<\/p>\n “To bi bilo kao da dopaminski neuroni prepoznaju \u0161alicu Ben & Jerryjeva sladoleda te upute lateralan PFK na ispravnu akcijsku strategiju kako bi bio nagra\u0111en – zgrabi \u017elicu i prinesi sladoled ustima”, ka\u017ee Braver. “Smatramo da dopaminski neuroni prije pokre\u0107u \u010ditavu stvar no \u0161to sami sebe nagra\u0111uju, posebno nakon \u0161to mozak usvoji odnos njih dvoje. \u017deljeli bismo podrobnije to prou\u010diti.” Oni jednako tako iskazuju zanimanje i za “stanje prijenosnika priznanja”, odnosno proaktivnu kognitivnu strategiju koja mozak odr\u017eava u stanju ekscitacije, \u010dak i u pojedinim me\u0111uprostorima, kao \u0161to su stanke izme\u0111u testiranja ili testiranja neuvjetovanim nagradom. U obzir dolazi i studija sa puno ni\u017eim nagradama. “Vjerojatno \u0107emo s manjim nagradama primijetiti mno\u0161tvo ljenjivaca”, ka\u017ee Braver. “To bi moglo utjecati na stanje prijenosnika priznanja. Postoji niz daljnjih zanimljivih pitanja na koja se ova studija odnosi i koju tek namjeravamo pokrenuti.”<\/p>\n