Izvanredna je sposobnost \u0161i\u0161mi\u0161a da `vide` u mraku koriste\u0107i odjeke svojih vlastitih zvukova kako bi de\u0161ifrirali oblike svojeg mra\u010dnog okru\u017eenja. Taj proces, poznat kao eholokacija, omogu\u0107uje \u0161i\u0161mi\u0161ima da vrlo detaljno percipiraju svoju okolinu, da otkrivaju plijen-insekte ili da identificiraju prijete\u0107e grabe\u017eljivce. To je vje\u0161tina za koju se in\u017eenjeri nadaju da \u0107e ju replicirati.<\/p>\n
Tim britanskih znanstvenika radio je sa \u0161est odraslih egipatskih letipasa iz tropskog svijeta u Leedsu kako bi snimili i ponovno reproducirali njihove zvukove. Ti su zvukovi parovi `kliktaja` od jezika \u0161i\u0161mi\u0161a koje koriste kako bi ispunili svoju okolinu sa akusti\u010dnom energijom; odjeci koji se vrate omogu\u0107uju \u0161i\u0161mi\u0161ima da formiraju sliku svoga okoli\u0161a. Novo istra\u017eivanje objavljeno u utorak 11. svibnja, u nakladni\u0161tvu IOP-a Bioinspiration & Biomimetics<\/em>, opisuje kako su in\u017eenjeri i biolozi sa Universities of Strathclyde and Leeds<\/em> radili sa \u0161i\u0161mi\u0161ima kako bi snimili njihove dvostruke kliktaje eholokacijskog zvuka i povratak njegova odjeka, koriste\u0107i minijaturni be\u017ei\u010dni senzorski mikrofon montiran na \u0161i\u0161mi\u0161a dok je u letu.<\/p>\n Tijekom eholokacije, neki \u0161i\u0161mi\u0161i su poznati po tome \u0161to koriste prirodne akusti\u010dne kontrolne poja\u010diva\u010de. To im omogu\u0107uje da emitiraju visoke intenzivne zvukove bez toga da sami sebe zaglu\u0161e, a zatim da \u010duju slabe odjeke koji se vra\u0107aju iz okolnih objekata. Istra\u017eiva\u010di su replicirali taj sustav u elektronici kako bi se omogu\u0107ilo senzorima da snimaju i emitirane i reflektirane signale eholokacije, pru\u017eaju\u0107i tako uvid u cijeli proces eholokacije. Od \u0161est \u0161i\u0161mi\u0161a, svaki je izvodio do \u0161esnaest letova du\u017e koridora leta. Svaki je let bio kratak – u trajanju od oko tri sekunde – ali sa `kliktajima` \u0161i\u0161mi\u0161ima koji traju samo \u010detvrtinu milisekunde, snimljen je velik broj zvukova koje su znanstvenici trebali analizirati.<\/p>\n Kad su se vratili natrag u laboratorij, istra\u017eiva\u010di su mogli to\u010dno reproducirati eholokacijske zvukove koriste\u0107i po narud\u017ebi izgra\u0111en ultrazvu\u010dni zvu\u010dnik. Ova tehnika omogu\u0107it \u0107e signalima i procesima koje koriste \u0161i\u0161mi\u0161i da se primijene na ljudske in\u017eenjerske sustave kao \u0161to je sonar. Naime, istra\u017eiva\u010di su u potrazi za primjenom te tehnike i pozicioniranju u robotska vozila, koja se koriste u aplikacijama za testiranje struktura.<\/p>\n Vode\u0107i autor Simon Whiteley iz Centre for Ultrasonic Engineering at the University of Strathclyde<\/em>, rekao je: “Mi ciljamo razumjeti proces eholokacije koji su \u0161i\u0161mi\u0161i razvili tijekom milenija i upotrijebiti sli\u010dne signale i tehnike u strojarskim sustavima. Trenutno smo u potrazi za primjenom tih metoda na pozicioniranje robotskih vozila, koja se koriste za testiranje struktura. To \u0107e pru\u017eiti pobolj\u0161ane informacije o lokacijama robota, a time se mo\u017ee i detektirati lokacija bilo kojeg strukturalnog nedostatka. ”<\/p>\n