Francis Crick i James Watson u\u0161etali su 28. velja\u010de 1953. u Eagle pub u Cambridgeu te okupljenima objavili kako su otkrili \u201etajnu \u017eivota\u201c. Toga jutra, Watson i Crick otkrili su strukturu deoksiribonukleinske kiseline ili DNK.<\/p>\n
Dvostruka zavojnica koja se mo\u017ee razmotati kako bi se umno\u017eila, potvrdila je naga\u0111anja kako upravo DNK nosi nasljedne podatke \u017eivota. Tek desetlje\u0107ima kasnije u vrijeme genetskog in\u017eenjeringa postalo je jasno koliko je taj dan bio va\u017ean za ljudski rod.<\/p>\n
Pri\u010da o Watsonu i Cricku prili\u010dno je neobi\u010dna. Kako Watson navodi u svojim memoarima \u201eDvostruka zavojnica\u201c, pri\u010da je to o beskrajnoj ambiciji, nestrpljivosti i otporu prema autoritetu te preziru prema tu\u0111em mi\u0161ljenju (Watson: \u201eveliki broj znanstvenika nije samo uskogrudan i zatucan, nego i napose glup\u201c). Watson i Crick bili su prili\u010dno neobi\u010dan znanstveni par. Britanac Crick s 35 godina jo\u0161 uvijek nije imao doktorat znanosti. Amerikanac Watson, 12 godina mla\u0111i od Cricka, diplomirao je na University of Chicago<\/em> s 19 godina te stekao doktorat sa 22 godine. Zajedni\u010dka im je \u017eelja bila otkrivanje nepoznatog i neoptere\u0107enost postavljenim granicama. Crick se prebacio sa fizike na kemiju i biologiju, fasciniran granicom izme\u0111u \u017eivog i ne\u017eivog. Watson je studirao ornitologiju prije nego li je ptice zamijenio virusima.<\/p>\n Na konferenciji u Napulju, Watson je uo\u010dio nejasnu sliku DNK molekule prikazanu uz kori\u0161tenje rendgenske kristalografije. DNK bi mogla biti tvar od koje su gra\u0111eni geni, tada je \u010duo. \u201ePotencijalni klju\u010d za otklju\u010davanje tajne \u017eivota bila je ideja koju nikako nisam mogao izbiti iz glave“ – kasnije je napisao. \u201eVi\u0161e mi se svi\u0111ala ideja da postanem poznat nego da se pretvorim u uko\u010denog akademika koji se nikada nije izlo\u017eio riziku nove ideje\u201c. Tema potjere za slavom te utrka protiv kemi\u010dara Linusa Paulinga oko osvajanja Nobelove nagrade koju bi DNK nesumnjivo odnijela- nije se dopala ugla\u0111enom Cricku. On navodi da se o Nobelovoj nagradi nikada nije raspravljalo. \u201eJa sam na to gledao kao na rje\u0161avanje problema\u201c.<\/p>\n Unato\u010d razlikama u pristupu, Watson i Crick dijelili su zajedni\u010dku strast prema DNK. Kada su igrom slu\u010daja zavr\u0161ili u istom laboratoriju na Cambridgeu, sprijateljili su se istog trena. Sudbina je sprije\u010dila sli\u010dno prijateljstvo u laboratoriju na King`s College<\/em>, London, gdje je znanstvenica Rosalind Franklin stvarala do tada najbolje slike DNA koriste\u0107i metodu difrakcije rendgenskih zraka. Sa Franlin je na DNK projektu radio Maurice Wilkins. Me\u0111usobno se nisu simpatizirali \u0161to je dovelo do toga da Wilkins poka\u017ee Watsonu najbolju neobjavljenu sliku koju je Franklin napravila do tada. \u201eIstoga trenutka kada sam vidio sliku, vilica mi je pala do poda\u201c, navodi Watson. Skrivena pretpremijera slike omogu\u0107ila mu je uvid u neke od klju\u010dnih parametara zavojnice.<\/p>\n Franklin je preminula od raka 1958. u dobi od 37 godina. Po\u0161to se nagrada ne dodjeljuje posthumno, Nobela su 1962. osvojili Watson, Crick i Wilkins. Crick je kasnije izjavio da bi Franklin zasigurno dobila nagradu da je po\u017eivjela, po\u0161to je upravo ona napravila klju\u010dno istra\u017eivanje koje je omogu\u0107ilo otkri\u0107e. Franklin je zaslu\u017ena i za kritiku rane teorije koju su iznijeli Watson i Crick, natjerav\u0161i ih tako da naprave reviziju. Njene bilje\u017enice svjedo\u010de da je i sama radila na pronalasku kona\u010dnog rje\u0161enja te da je suzila strukturu DNK na \u201eneku vrstu dvostruke zavojnice\u201c. Unato\u010d tome, Franklin nikada nije koristila klju\u010dan alat \u2013 veliki 3D model molekula koju su izgradili Watson i Crick. Watson je bio taj koji je slo\u017eio zadnji dio slagalice. Dok je bio u laboratoriju, razmi\u0161ljao je kako stvoriti kartonske replike \u010detiri baze za koje danas znamo da \u010dine DNK abecedu: adenin, timin, guanin i citozin ili A,T,G i C.<\/p>\n Watson je shvatio da je\u201eadenin-timin par koji zajedno dr\u017ee dvije veze vodika identi\u010dan po obliku paru guanin-citozin.\u201c Ovi parovi baza stoga mogu slu\u017eiti kao pre\u010dke zavojitih ljestava DNK. U komplementarnosti izme\u0111u A i T i C i G le\u017ei klju\u010d za umno\u017eavanje. U dvostrukoj zavojnici, jedinica genetskog alfabeta nalazi par u komplementarnom GTA. Kada se zavojnica razmotava, komplementarni dijelovi postaju uzorak koji odre\u0111uje koje \u0107e se baze povezivati na njih, \u0161to zna\u010di da \u0107e njegove G, T i A baze prirodno privu\u0107i one baze koje se nalaze u originalnom dijelu lanca, CAT. Na taj na\u010din se gradi nova uzvojnica.<\/p>\n Watsonov \u201eeureka\u201c trenutak do\u0161ao je tek na samome kraju. Crick je bio taj koji se nadovezao na teorijski \u0161purijus prijatelja kemi\u010dara o prirodnom privla\u010denju izme\u0111u A i T te C i G baza. Nakon toga, sna\u017eno je zastupao scenarij komplementarnosti \u2013 ponekad usprkos Watsonovom otporu- kako bi ponudio mogu\u0107e obja\u0161njenje \u201eChargaffovog pravila\u201c, \u010dinjenice da DNK sadr\u017ei podjednake koli\u010dine adenina i timina te guanina i citozina. Unato\u010d tome, Watson je bio prvi koji je spoznao ta pravila. Horace Freeland Judson je u knjizi \u201eThe Eight Day of Creation<\/em>\u201c (osmi dan stvaranja) napisao kako je upravo ta vrsta sinergije bilo ono \u0161to je Rosalind Franklin nedostajalo. Rade\u0107i u podru\u010dju kojim dominiraju mu\u0161karci u vrijeme kada je \u017eenama bio zabranjen pristup fakultetskoj kafeteriji, nije imala nikoga s kim bi se povezala. Nije imala prijateljski nastrojenog kriti\u010dara \u010dije bi znanje nadopunjavalo njezine rupe u znanju i obratno.<\/p>\n Watson i Clark bili su tipi\u010dno britanski rezervirani dok su pisali o svojem pronalasku za \u010dasopis Nature<\/em>. Suhoparni opis DNK strukture upotpunili su zaklju\u010dkom: \u201eNije nam promaklo da specifi\u010dno povezivanje baza koja smo pretpostavili implicira postojanje mehanizma za umno\u017eavanja genetskog materijala\u201c. Potpis autora na kraju rada, Watson i Clark ili Clark i Watson, odlu\u010den je bacanjem nov\u010di\u0107a.<\/p>\n Dvostruka zavojnica \u2013 knjiga i molekula \u2013 nisu u\u010dinili mnogo kako bi usporili eroziju nevinosti 20-og stolje\u0107a. Watsonova knjiga prikazala je istra\u017eiva\u010de kao zlobne suparnike \u2013 kao ljude, \u0161to je ponovno dovelo do izjedna\u010davanja znanstvenika sa bo\u017eanstvom i uvelo cinizam u znanstvene tekstove. Jednom otkrivena, DNK je ostavila malo prostora za onozemaljsko, vitalisti\u010dki pogled na \u017eivot koji je djelovao utje\u0161no na veliki broj ljudi. Crick, deklarirani agnostik, s posebnim je u\u017eitkom radio na uni\u0161tenju vitalizma, predvode\u0107i desetlje\u0107ima rad na obja\u0161njenju kako to\u010dno DNK gradi organizme prije nego li je pre\u0161ao na istra\u017eivanje mozga na Salk Institute for Biological Studies u LaJolla<\/em>, Kalifornija.<\/p>\n Watson je pre\u0161ao iz \u010diste znanosti u administraciju. Kao direktor laboratorija za molekularnu biologiju u Cold Springs Harbor<\/em>, New York, Watson se pretvorio u znanstvenu velesilu. Radio je i kao voditelj projekta ljudskoga genoma ( Human Genome Project), \u010dime je na sebe preuzeo najve\u0107i dio eti\u010dkih polemika koje je i pokrenuo zajedno sa Crickom nekoliko desetlje\u0107a ranije. Kako se i danas pojavljuju novi prakti\u010dni i filozofski problemi vezani za otkri\u0107e dvostruke zavojnice, tako \u0107e se nastaviti razvijati i postoje\u0107a politi\u010dka, religijska i filozofska pitanja vezana za tu temu. Ali jedna istina \u0107e ostati trajna, univerzalna i nepromjenjiva. Ona proizlazi jednakom jasno\u0107om neovisno promatrate li DNK molekulu ili na\u010din na koji se do\u0161lo do otkri\u0107a. Tajna \u017eivota je u komplementarnosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Francis Crick i James Watson u\u0161etali su 28. velja\u010de 1953. u Eagle pub u Cambridgeu te okupljenima objavili kako su otkrili \u201etajnu \u017eivota\u201c. Toga jutra, Watson i Crick otkrili su strukturu deoksiribonukleinske kiseline ili DNK. Dvostruka zavojnica koja se mo\u017ee razmotati kako bi se umno\u017eila, potvrdila je naga\u0111anja kako upravo DNK nosi nasljedne podatke \u017eivota. […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21015349,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16340],"tags":[],"class_list":["post-1339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-znanstvenici"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1339\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21015349"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}