Znanost je danas postala religija. Ima kompletan ustroj religije, a to zna\u010di da joj se vjeruje, da ima svoje sve\u0107enike i na raspolaganju velika sredstva, svoje institucije i da je vrlo konzervativna i ortodoksna. I ne prihva\u0107a tu\u0111e mi\u0161ljenje. Poput vojnoga ustroja, gdje se to\u010dno zna tko je po\u010detnik, a tko je big brain.<\/p>\n
Znanost bez emocija ne postoji, zato \u0161to ni \u010dovjek bez emocija ne postoji, poru\u010duje prof. dr. sc. Sa\u0161a Ostoji\u0107 s Medicinskog fakulteta u Rijeci, koji je zbog svog rada na popularizaciji i promid\u017ebi znanosti ovih dana dobio Dr\u017eavnu nagradu za znanost u kategoriji biomedicinskih znanosti.<\/p>\n
Dr\u017eavna nagrada uslijedila je netom nakon dodjele godi\u0161nje Nagrade Grada Rijeke za izniman doprinos popularizaciji i unapre\u0111enju biomedicinskih znanosti. U brojnim javnim nastupima Ostoji\u0107 ve\u0107 godinama promovira poseban pogled na znanost, a njegova predavanja na Festivalu znanosti dr\u017ee hrvatski rekord po posje\u0107enosti. \u010covjek koji puno gledali\u0161te mo\u017ee dr\u017eati bez daha puni sat, u potpunom mraku, vrhunski je umjetnik, opisao je njegove nastupe jedan od najpoznatijih popularizatora znanosti u Hrvatskoj, mr. sc. Predrag Pale , napominju\u0107i da kad Ostoji\u0107 to \u010dini znanstvenom temom, nedostaju rije\u010di kojima bismo ga nazvali, a kad to postigne u dru\u0161tvenom okru\u017eenju u kojem znanje nema visoko mjesto na listi osobnih prioriteta, onda to sve skupa grani\u010di s \u010darolijom.<\/p>\n
\u2013 Emotivni pogled na znanost i predavanja jednostavno je dio mene. Svijet gledam doslovce okom djeteta, okom umjetnika. \u017delim se osje\u0107ati druga\u010dijim od onih znanstvenika koji su znanost u\u010dinili preozbiljnom strukturom, gdje je dobar znanstvenik samo onaj koji je zatvoren i nedostupan, koji svoje rezultate podastire na jeziku koji je nerazumljiv svima ostalima osim nekolicini koji to prate. Stoga bi uloga svakog znanstvenika trebala biti i prijevod i preno\u0161enje slo\u017eenog i hermeti\u010dnog jezika znanstvenih informacija na jezik obi\u010dnog \u010dovjeka, kojem i slu\u017ee. Zato su dobri festivali znanosti, gdje se komunicira s javno\u0161\u0107u. Ako jesam promotor znanosti, upravo sam to u onom smislu da poku\u0161avam znanosti dati ljudsko lice i u\u010diniti je razumljivom i dostupnom svima. Po\u0161teno i predano istra\u017eujem i onaj dio bazi\u010dne znanosti kojim se bavim, ali bespo\u0161tedno i s potpuno otvorenim emocijama poku\u0161avam komunicirati s javno\u0161\u0107u, bore\u0107i se ponekad i s establi\u0161mentom koji znanost poku\u0161ava odvojiti od realnog \u017eivota. U tom smislu sigurno da sam po\u010da\u0161\u0107en i jako zadovoljan da su relevantne institucije prepoznale moj rad.<\/p>\n
Koji bi trebao biti osnovni princip kojim bi se trebali voditi znanstvenici?<\/strong><\/p>\n \u2013 Odre\u0111ena pravila igre koja su vrlo stroga u znanosti, ne uklju\u010duju paralelno i spoznaju da bi znanstvenici trebali biti potpuno druga\u010diji nego \u0161to se prezentiraju. To zna\u010di, jednostavni, opu\u0161teni, dostupni, komunikativni, emotivni, slobodno misle\u0107i ljudi, koji vrlo jednostavno ulaze u razgovore s ljudima i raduju se tome. To bi trebali biti ljudi koji vide svijet oko sebe u milijunima razli\u010ditih nijansi, a ne oslikavaju ga samo kroz nekoliko temeljnih boja, koji stalno postavljaju pitanja i koji se raduju svijetu. To su ljudi koji poku\u0161avaju objasniti svijet i u\u010diniti ga boljim, koji ne\u0107e mjeriti znanost svojim napretkom i polo\u017eajem, ve\u0107 onim \u0161to su napravili dobro za ljude, one male ljude koji to ne\u0107e mo\u0107i financirati.<\/p>\n Osnovni princip koji dr\u017eim najva\u017enijim upravo je ono \u0161to imamo ugra\u0111eno u vrsti, a ne znamo ga iskoristiti, princip pitanja kako to radi malo dijete. Kad malo dijete postavlja pitanja, svi ka\u017eemo da je to slatko, zato \u0161to su ta njegova pitanja toliko iskreno, bolno, naivno, jednostavno kvalitetna da nas to lagano nasmije. Mi mu odgovaramo, ali ve\u0107 nakon \u0161to odgovorimo, dijete postavlja novo pitanje. U onom trenutku kad mi prerastemo u odraslu osobu, zaboravimo na taj model. Taj univerzalni, otvoreni i nepredvidljivi princip \u00bbMalog princa\u00ab kao ne postoji u znanosti, a trebao bi biti temelj tra\u017eenja u znanosti.<\/p>\n Gdje se izgubio taj model \u00bbMalog princa\u00ab? Postoje li danas dogme u znanosti?<\/strong><\/p>\n \u2013 Znanost je danas postala religija. Ima kompletan ustroj religije, a to zna\u010di da joj se vjeruje, da ima svoje sve\u0107enike, da ima velika sredstva, svoje institucije i da je vrlo konzervativna i ortodoksna. Ono \u0161to je najgore jest da ne prihva\u0107a tu\u0111e mi\u0161ljenje i ne dopu\u0161ta da se o ustroju znanosti pri\u010da na druk\u010diji na\u010din od onog vojnog ustroja, gdje se to\u010dno zna, kao i u sve\u0107eni\u010dkom redu, tko je po\u010detnik, a tko je big brain.<\/p>\n Zaboravili su se smijati<\/strong><\/p>\n Znanost bi umjesto konzervativnosti, nastavlja Ostoji\u0107, ortodoksnosti i zatvorenosti trebalo ponovo postati otvorena za pitanja, argumente i protuargumente. Otvorena rasprava samo je naizgled dopu\u0161tena. Danas ako prozovete nekog poznatijeg znanstvenika \u010dija su razmi\u0161ljenja temeljena na opisanom ustroju svijesti, ako mu dodirnete dominantan i nedodirljiv ego, dobit \u0107ete stra\u0161an rafal protunapada. Znanost je danas ostala bez mogu\u0107nosti da se malo otvorenije raspravlja i da se iznose argumenti i protuargumenti. Postoji definitivno nevidljiv sustav za suptilno filtriranje znanja. Mislim da je cilj, s jedne strane, promicanje postoje\u0107ih dogmi, a s druge strane je tu jedan strah od bilo kakvog izno\u0161enja informacija koje bi mogle ugroziti sustav kao takav. Jer bolje je da se doga\u0111a kontrolirano ni\u0161ta, nego nekontrolirano ne\u0161to. Znanje je mo\u0107, pa kontrola sustava postaje sama po sebi najva\u017enija, gdje smo svi mi, obi\u010dni vrijedni ljudi, samo kolateralne \u017ertve sveukupne ljudske degeneracije.<\/p>\n Znanstvenicima je va\u017enije u karijeri da do\u0111u na Mount Everest znanosti, a to je da objave u Natureu ili Scienceu, dva najve\u0107a znanstvena svjetska \u010dasopisa, negoli da mo\u017eda pomognu tom \u010dovjeku kraj sebe radi kojeg zapravo i rade, i zbog kojeg su, u krajnjoj liniji educirani i financirani. To je njihov posao, rad s realnim ljudima, a ne sa onim virtualnim koji su samo dijelom statistika.<\/p>\n Za\u0161to smatrate da su u znanosti toliko va\u017ene emocije?<\/strong><\/p>\n \u2013 Emocije su nevjerojatno va\u017ene u znanosti, a emocija u znanosti nema. Ima ih u onom smislu da se \u010dovjek veseli jer je dobio neki rezultat, ali generalno kad se znanost izvede na svjetlost pozornice, to je jedna vrlo hladna i ozbiljna struka. Ono \u0161to mene tu \u010dudi, kao da je nestao osmijeh s lica znanstvenika, pogotovo mladih, kao da ako se smije\u0161 dok radi\u0161, nisi ozbiljan. To me podsje\u0107a na Umberta Eca i \u00bbIme ru\u017ee\u00ab gdje su sve\u0107enici fizi\u010dki nestajali jer su u knjigama prepisivali rije\u010d smijeh. Nisu se smjeli smijati. Dana\u0161nja znanost je mjesto gdje se ne smije\u0161 smijati, a svi su previ\u0161e ozbiljni. Upravo to odvajanje od svojih emocija znanost je depersonaliziralo i stvorilo od nje jedan uhodani stroj u kojem mentori vi\u0161e definitivno nisu zanesenjaci, ma\u0161taoci i osobe od \u0161irokog formata, ve\u0107 su doista svi menad\u017eeri.<\/p>\n Kako su to znanstvenici od zanesenjaka postali menad\u017eeri? Do \u010dega je dovela ta menad\u017eerska utrka za novcem i rezultatima? Tko je danas vlasnik znanosti?<\/strong><\/p>\n \u2013 Klju\u010d svega je tko pla\u0107a istra\u017eivanje i kakve rezultate \u017eeli. Uvijek bih postavio jednostavno pitanje bazi\u010dnim znanstvenicima od kojih sve po\u010dinje. Za\u0161to rade taj posao? Odgovor bi trebao biti zato da pomognu svijetu i ljudima da bolje, du\u017ee i kvalitetnije \u017eive. To bi trebalo biti logi\u010dno, ali danas ve\u0107 toliko pateti\u010dno zvu\u010di, kao i odgovor misice koja ka\u017ee da \u0107e prvu godinu svog mandata odraditi u Africi me\u0111u bolesnima. Za\u0161to? Zato \u0161to ne vjerujem u to. Svjedokom sam da je takav na\u010din rada isklju\u010divo vezan za bespo\u0161tednu trku za rezultatima i novcima. Nema spoja s bazom, s malim, obi\u010dnim \u010dovjekom koji bi trebao biti vlasnik spoznaja. Pa, nije vlasnik znanosti korporacija ili farmako industrija, ni netko tko je financira. Vlasnik znanosti i svih njenih rezultata u kona\u010dnici bi trebao biti svaki mali \u010dovjek, koji bi svaki dan trebao imati osje\u0107aj \u0161to mu to znanost donosi. Znanost koja nije usmjerena direktno pobolj\u0161anju, bez direktne veze s novcem, izgubila je svoj smjer, jer je kupljena. To se vidi svaki dan.<\/p>\n Odra\u017eava li se onda sveprisutna kriza morala i u znanosti? Kako to promijeniti?<\/strong><\/p>\n \u2013 O tome je otvoreno govorio i Miroslav Radman koji me prije nekoliko godina osobno pozvao u svoj splitski Institut, da odr\u017eim predavanje o emocijama i motivaciji. Nakon predavanja ostali smo dugo pri\u010dati, a u jednom trenutku pitao sam ga, s obzirom na to da je svjetski poznat i \u010dovjek \u0161irokog spektra znanja, sla\u017ee li se samnom na ovakav pogled na znanost. Pitao sam ga postoji li mogu\u0107nost da zajedno napi\u0161emo \u010dlanak o tome \u0161to se zbiva u znanosti te da u znanost treba uklju\u010diti vi\u0161e emocije i vratiti je bli\u017ee onom idealu renesansnog \u010dovjeka, nego dana\u0161njem tehno \u010dovjeku, koji zbog profita i pohlepe ne vidi ni\u0161ta osim svog uspjeha. Radman mi je rekao da je on sedamdesetih godina imao sli\u010dnu ideju, da je do\u0161ao do jednog nobelovca i pitao ga isto pitanje. Nobelovac mu je rekao da ako \u017eeli pisati ili govoriti o tome, prvo mora do\u0107i na istu razinu onih kojima se obra\u0107a. \u0160to zna\u010di, da mora\u0161 postati akademik ako \u017eeli\u0161 kritizirati akademiju. Pitao sam Radmana, a kako do\u0107i do te pozicije, kad mora\u0161 pro\u0107i sve one filtere i stepenice, koje \u0107e sve u\u010diniti da zatru svaku pomisao na druga\u010dije razmi\u0161ljanje i ne\u0107e\u0161 li se kad kroz trideset godina karijere do\u0111e\u0161 do te stepenice, jednostavno umoriti. Kako biti avangardan u svojoj \u0161ezdesetoj? Pitam se ima li u dana\u0161njoj akademiji, ili akademijama, gdje su zaslu\u017eni ljudi sa svojim cijelim \u017eivotnim opusima, jo\u0161 uvijek avangarde i \u017eelje da se javno progovori o ovome svemu \u0161to nas okru\u017euje i da se svijet u\u010dini boljim? Ili se jednostavno nakon toliko godina truda uvjeri\u0161 da sam ne mo\u017ee\u0161 ni\u0161ta mijenjati? Tu smo se onda negdje razi\u0161li.<\/p>\n Car je golKlju\u010dan je postao novac<\/span><\/h2>\n
\n<\/strong>
\n\u2013 Klju\u010dni zadatak dana\u0161njih znanstvenika je kako pribaviti novac i kako menad\u017eerski raditi projekt da svi elementi i kockice u mozaiku funkcioniraju. Mladi ljudi za pipetama, koji i nemaju ime, pokre\u0107u strojeve i moraju biti tvornice rezultata, jer rade na mentorovom projektu. Pritom se ne trebaju ni\u0161ta zapitati i razmi\u0161ljati, nego samo trebaju proizvoditi. Njihova osobnost i emocija je u potpuno drugom planu. Naj\u017ealosnije je \u0161to nakon nekog vremena oni prihvate tu igru i misle da to tako treba biti. Time, na\u017ealost, isklju\u010de onaj svoj skriveni gen za emocije. Ma\u0161tanje koje prethodi raciju bi trebalo biti temelj kreativnosti i u\u017eivanja u znanosti. Danas je sve manje pronalaza\u010da, a sve vi\u0161e tih orkestriranih vojnika sustava koji jednostavno tako funkcionira.<\/p>\nRasprava s Radmanom<\/span><\/h2>\n
\n<\/strong>
\nKasnije sam prona\u0161ao jedan Radmanov tekst koji govori kriti\u010dki o tome. Bilo mi je drago da je ipak to stavio na papir. A to je \u010dinjenica dana\u0161nje znanosti. Mentori-menad\u017eeri, nemislioci-nezanesenjaci, doktorandi i znanstveni novaci depersonalizirani su pokreta\u010di odre\u0111enih aparata bez mogu\u0107nosti da svojim emocijama, intelektom ili \u017earom unesu promjene u znanosti. U postoje\u0107em ustroju znanosti mladi ljudi nemaju nikakve mogu\u0107nosti da se njihov glas \u010duje. Mogu postati vojnici, lego kockice ve\u0107e slike, gdje \u0107e oni do\u0107i u poziciju da stvaraju sliku tek kad izgube zanos, motivaciju i energiju da bi i\u0161ta mogli mijenjati. Sustav na taj na\u010din odr\u017eava status quo. Sve ono \u0161to nas okru\u017euje u znanosti, ali i u dru\u0161tvu, jer znanost je samo dio dru\u0161tva, doslovce je kao i u onoj bajci \u00bbCarevo novo ruho\u00ab. Svi sve vidimo, ali samo pri\u010damo kako nam je car prekrasno odjeven. Ako budemo i dalje tako radili, onda ne mo\u017eemo biti iznena\u0111eni kad vidimo do koje razina je ta degeneracija dovela. Znanost je prva koja bi trebala biti otvorena za javno izno\u0161enje misli. Stoga, kao misliocu, znanstveniku i emotivcu, nije mi nikakav problem iza\u0107i vani i re\u0107i car je gol.<\/p>\n