![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/phytoplankton.jpg\")
Nova studija zaklju\u010duje da je stara, temeljna i \u0161iroko prihva\u0107ena teorija o tome kako i za\u0161to cvjeta fitoplankton u oceanima – neto\u010dna.<\/p>\nNova studija zaklju\u010duje da je stara, temeljna i \u0161iroko prihva\u0107ena teorija o tome kako i za\u0161to cvjeta fitoplankton u oceanima – neto\u010dna.<\/p>\n
Nalazi osporavaju vi\u0161e od 50 godina konvencionalnu mudrost o rastu fitoplanktona koji su krajnji temelj za gotovo sav \u017eivot u oceanu i velika ribarstva. Oni tako\u0111er izazivaju zabrinutost da \u0107e globalno zagrijavanje, umjesto da poti\u010de produktivnost oceana, zapravo ju smanjiti na nekim mjestima. Ova analiza autora Michaela Behrenfelda, profesora botanike na Oregon State University<\/em> i jednog od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka u kori\u0161tenju tehnologija daljinskih istra\u017eivanja kako bi se ispitala oceanska produktivnost, objavljena je u \u010dasopisu Ecology<\/em>. Rad je potpomognut od strane NASA-e.<\/p>\n Novo istra\u017eivanje zaklju\u010duje da teorija koja je razvijena 1953. godine pod nazivom “hipoteza o kriti\u010dnoj dubini” nudi nepotpuna i neto\u010dna obja\u0161njenja za ljetna cvjetanja mora koja su pra\u0107ena od 1800-tih godina u sjevernom Atlantiku. Ova cvjetanja predstavljaju temelj za jedno od najboljih svjetskih proizvodnih ribarstva. “Stara je teorija bila zdravo razumna i \u010dinilo se da obja\u0161njava ono \u0161to ljudi vide”, rekao je Behrenfeld.<\/p>\n “Ona se temeljila na najboljoj znanosti i podacima koji su bili dostupni u to vrijeme, od kojih je ve\u0107ina dobivena za vrijeme mirnijih sezona u kasno prolje\u0107e i rano ljeto”, rekao je Behrenfeld. “Ali sada imamo satelitsku tehnologiju daljinskog istra\u017eivanja koja nam pru\u017ea mnogo iscrpnije poglede na oceane i to doslovno svaki dan. Ti se podaci sna\u017eno suprotstavljaju hipotezi o kriti\u010dnoj dubini.” Ta hipoteza, koja se obi\u010dno nalazi u ud\u017ebenicima za oceanografiju, govori da je cvjetanje fitoplanktona u umjerenim oceanima u prolje\u0107e zbog pobolj\u0161anja uvjeta osvjetljenja – du\u017ei i svjetliji dani – i zagrijavanja povr\u0161inskog sloja. Topla voda ima manju gusto\u0107u od hladne vode, tako da proljetno zagrijavanje stvara povr\u0161inski sloj koji “pluta” iznad hladne vode te usporava mije\u0161anje uzrokovano vjetrom i dr\u017ei fitoplankton u osun\u010danom gornjem sloju vi\u0161e vremena, omogu\u0107avaju\u0107i im tako da br\u017ee rastu.<\/p>\n Tu je problem: devetogodi\u0161nja analiza satelitskih snimaka klorofila i podataka o ugljiku ukazuje da je dugo odr\u017eana hipoteza neistinita. Stopa akumulacije fitoplanktona zapravo po\u010dinje rasti usred zime, najhladnijem i najmra\u010dnijem dobu godine. Behrenfeld ka\u017ee da je temeljna mana prethodne teorije to \u0161to nije na odgovaraju\u0107 na\u010din vo\u0111eno ra\u010duna o sezonskim promjenama u aktivnosti zooplanktona, vrlo sitnim morskim \u017eivotinjama, posebno o njihovoj stopi prehrane fitoplanktonom. “Da bismo razumjeli brojnost fitoplanktona, obra\u0107ali smo previ\u0161e pozornosti na rast fitoplanktona, a premalo pozornosti na u\u010destalost gubitaka, osobito konzumacije od zooplanktona”, rekao je Behrenfeld. “Kada je zooplankton u izobilju i mo\u017ee prona\u0107i hranu, on jede fitoplankton gotovo jednako brzo kao \u0161to raste.”<\/p>\n Nova teorija koju je razvio Behrenfeld, pod nazivom “hipoteza o razvodnjavanju ponovnog spajanja”, sugerira da proljetno cvjetanje ovisi o procesima koji se javljaju ranije u jesen i zimi. Kako zimske oluje postaju \u010de\u0161\u0107e i intenzivnije, biolo\u0161ki bogat povr\u0161inski sloj mije\u0161a se s hladnim, gotovo \u010distom i be\u017eivotnom vodom iz dubljih razina. Ovo razvodnjavanje koncentracije fitoplanktona i zooplanktona ote\u017eava zooplanktonu da prona\u0111e fitoplankton i pojede ga; time pre\u017eivljava vi\u0161e fitoplanktona i populacija se po\u010dinje pove\u0107avati tijekom tamnih, hladnih zimskih dana. U prolje\u0107e se oluje smire, a fitoplankton i zooplankton vi\u0161e nisu regularno razrije\u0111eni. Zooplankton pronalazi svoj plijen lak\u0161e kako se koncentracija fitoplanktona pove\u0107ava. Pa iako fitoplankton dobiva vi\u0161e svjetla i njihova se stopa rasta pove\u0107a, pro\u017edrljivo hranjenje zooplanktona \u010dini ih u velikoj mjeri nesigurnima, a ukupan rast fitoplanktona javlja se otprilike istom stopom od zime do kasnog prolje\u0107a. Kona\u010dno usred ljeta fitoplankton ostaje bez hranjivih tvari i tada ih brojan zooplankton jednostavno susti\u017ee te cvjetanje zavr\u0161i brzim srazom.<\/p>\n Procesi koji tamo djeluju donekle su sli\u010dni va\u017enosti ulaznih struja uzrokovanih vjetrom u oceanskim vodama sjeverozapadnog Pacifika, a koje donose hranjive tvari i tako pospje\u0161uju rast fitoplanktona. Me\u0111utim, u sjevernom Atlantiku djeluju ovi drugi, slo\u017eeni procesi, uklju\u010duju\u0107i i razrje\u0111ivanje fitoplanktona i njihova kona\u010dna kontrola ispa\u0161om agresivnih zooplanktona. “Ono \u0161to satelitske snimke govore je to da fizi\u010dko mije\u0161anje vode ima puno ili vi\u0161e veze s uspjehom cvjetanja kao \u0161to to ima stopa fotosinteze fitoplanktona”, rekao je Behrenfeld. “Velika cvjetanja izgleda zahtijevaju dublja zimska mije\u0161anja.”<\/p>\n To je problem, kazao je, jer uz daljnje se globalno zagrijavanje o\u010dekuje da \u0107e mnoge oceanske regije postati toplije i stratificiranije. Na mjestima gdje ovaj proces djeluje, \u0161to uklju\u010duje Sjevernoatlantski ocean, sjeverozapadni Pacifik i ju\u017eni dio oceana oko Antarktike, moglo bi do\u0107i do smanjenja rasta fitoplanktona i manje ukupne produktivnosti oceana, odnosno do manje \u017eivota u oceanima. Ove sile utje\u010du i na ravnote\u017eu ugljika u oceanima i stoga je potrebno njihovo to\u010dno razumijevanje kako bi se saznanja koristila za globalne klimatske modele.<\/p>\n Vrijedi napomenuti, ka\u017ee Behrenfeld, da su neke od tih regija s velikim sezonskim cvjetanjima me\u0111u najdinami\u010dnijima svjetskim ribarstvima. Hipoteza o kriti\u010dnoj dubini govori da bi toplije klime pove\u0107ale produktivnost oceana. Behrenfeldova nova hipoteza sugerira suprotno.Behrenfeld je rekao da su oceani vrlo slo\u017eeni, na mije\u0161anje vode i struje mogu utjecati razli\u010dite sile i jo\u0161 \u0107e mnogo istra\u017eivanja i promatranja biti potrebno da se u potpunosti razumiju budu\u0107i mogu\u0107i u\u010dinci. Me\u0111utim, neki \u0107e se oceanografi morati vratiti nazad na plo\u010du za crtanje. “Sa satelitskim snimkama o neto stopi rasta populacije u sjevernom Atlantiku sada mo\u017eemo odbaciti hipotezu o kriti\u010dnoj dubini kao valjanom obja\u0161njenju za pokretanje cvjetanja”, napisao je u izvje\u0161\u0107u Behrenfeld.<\/p>\n