![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/ice_age.jpg\")
Radiokarbonsko datiranje koristi se u odre\u0111ivanju starosti svega, od drevnih rukotvorina do prapovijesnih koralja na dnu oceana. No u najnovijoj studiji objavljenoj u izdanju \u010dasopisa Nature znanstvenici iz Lawrence Livermore laboratorija koristili su metodu pra\u0107enja putanje ugljikovog dioksida ispu\u0161tenog iz dubokih slojeva oceana u atmosferu na kraju posljednjeg ledenog doba.<\/p>\n
Skupina je uo\u010dila kako se brzi porast atmosferskog ugljikovoga dioksida podudara sa smanjenom koli\u010dinom ugljika-14 razmjernog ugljiku-12 (dva izotopa ugljika koji se koriste za karbonsko datiranje pri \u010demu se za njih koristi termin radiokarbon) u atmosferi. “To sugerira da se dogodilo ispu\u0161tanje vrlo `starog` odnosno niskog 14\/13 CO2 iz dubokih slojeva oceana u atmosferu na kraju posljednjeg ledenoga doba” ka\u017ee Tom Guilderson, autor rada i znanstvenik pri Centru za akceleriranu masenu spektrometriju LLNL-a.<\/p>\n
Studija sugerira da je ispu\u0161tanje CO2 moglo ubrzati topljenje koje je uslijedilo nakon ledenog doba.Radiokarbon se u atmosferi regulira cirkulacijom oceana, koja kontrolira sekvestraciju CO2 u dubokom moru kroz izmjenu ugljika iz atmosfere i oceana. Tijekom posljednjega ledenoga doba (prije otprilike 110 000 do 10 000 godina) ni\u017ee razine atmosferskog CO2 bile su popra\u0107ene pove\u0107anim koncentracijama atmosferskog radiokarbona za koje se smatra da uspje\u0161nije pohranjuju CO2 u slabo prozra\u010denom abisalnom dijelu oceana.<\/p>\n
“Cirkulacija oceana bila je znatno druga\u010dija nego \u0161to je danas i ugljik se pohranjivao u dubokim slojevima oceana na na\u010din koji danas ne razumijemo u potpunosti.” ka\u017ee Guilderson.Koriste\u0107i dva uzorka sedimenata iz subantarkti\u010dkog i suptropskog ju\u017enog Pacifika u blizini Novog Zelanda, skupina je procijenila starost uzoraka na izme\u0111u 13000 i 19000 godina. Guilderson bio je u mogu\u0107nosti iskoristiti ugljik-14 u uzorcima kao marker za odre\u0111ivanje ne samo kada se dogodilo veliko ispu\u0161tanje CO2 ve\u0107 i oceanske putanju kojom je plin pobjegao.<\/p>\n
“U ovom slu\u010daju, izostanak signala govori nam ne\u0161to va\u017eno” ka\u017ee Guilderson i dodaje “Dublje vode iz kojih je iscrpljen ugljik-14 bile su privu\u010dene u gornje slojeve i to je bio glavni izvor CO2 za vrijeme deglacijacije. Podaci sugeriraju da se izdizanje ove vode dogodilo u Ju\u017enom Oceanu u blizini Antarktike. U na\u0161im uzorcima izva\u0111enim u blizini Novog Zelanda, smje\u0161tenoga na putanji voda koje se okre\u0107u u Ju\u017enom Oceanu, nismo prona\u0161li anomalijski niske udjele ugljika-14\/12. To implicira da je voda koja se izdigla u Ju\u017enom Oceanu prije 16500 godina izmijenila plinove s atmosferom, omogu\u0107uju\u0107i time ugljiku-14 da se vrati na po\u010detno stanje, ili da je cirkulacija bila znatno druga\u010dija od dana\u0161njeg predlo\u0161ka. Ukoliko imamo krivi predlo\u017eak, to zna\u010di da je tijekom glacijacije i deglacijacije sjeverni Pacifik bio puno va\u017eniji nego \u0161to mu se danas pripisuje.” ka\u017ee Guilderson.<\/p>\n
Tako\u0111er napominje kako je veliko ispu\u0161tanje CO2 ubrzalo otapanje. \u0160to se ti\u010de emisija CO2 koje pridonose suvremenom globalnom zatopljenju, Guilderson ka\u017ee da ispu\u0161tanje CO2 nakon posljednjeg ledenog doba nije relevantno za to. “Sad mo\u017eemo radiokarbonskom metodom odrediti starost CO2 u atmosferi i ono \u0161to smo otkrili je da signature izotopa pokazuju da se prisutnost CO2 mo\u017ee povezati s upotrebom fosilnih goriva” ka\u017ee. Prosje\u010dna \u017eivotni vijek ugljikovog dioksida u atmosferi je izme\u0111u 70 i 100 godina.<\/p>\n
Ostali suradnici na projektu su Sveu\u010dili\u0161te Kalifornia, Davis, Institut znanosti o morima i obali pri Sveu\u010dili\u0161tu Rutgers, Institut znanosti o moru pri Sveu\u010dili\u0161tu Kalifornija, Santa Cruz, Institutu de Ci\u00e9ncia i Tecnologia Ambientals iz \u0160panjolske, Sveu\u010dili\u0161te Auckland i Oceanografski institut Woods Hole. U plovidbi su tako\u0111er sudjelovali pojedinci sa Dr\u017eavnog sveu\u010dili\u0161ta Oregon, A&M Sveu\u010dili\u0161ta Teksas te me\u0111unarodni suradnici sa Instituta za vodu i zrak s Novoga Zelanda te australski CSIRO. Istra\u017eivanje je financirala Nacionalna zaklada za znanost.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n