![\"\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2012\/02\/galapagos_tortoise.jpg\" "\\"GEOCHELONE")
<\/p>\n<\/p>\n
Skupina znanstvenika sa Sveu\u010dili\u0161ta Yale objavila je da je prona\u0161la dokaze o postojanju vrste kornja\u010de koja se smatrala izumrlom ve\u0107 vi\u0161e od jednog stolje\u0107a. Vrstu je prou\u010davao i sam Charles Darwin, kreator poznate teorije evolucije. Iako tako zvu\u010di, ovo otkri\u0107e ipak nije senzacija, niti velika znanstvena novost. Naime, ve\u0107 se dulji niz godina pretpostavlja da je poznata galapago\u0161ka kornja\u010de pre\u017eivjela, barem u geneti\u010dkom smislu rije\u010di. Kako je do toga do\u0161lo, pro\u010ditajte u nastavku!<\/p>\n
Kada je davne 1835. godine brod\u00a0HMS Beagle<\/em><\/strong>\u00a0<\/em>posjetio Galapagos,\u00a0Charles Darwin<\/strong>\u00a0je primjetio da su brojni otoci dom divovskim kornja\u010dama koje su posjedovale brojne zajedni\u010dke zna\u010dajke, ali su se ipak me\u0111usobno razlikovale od otoka do otoka. U svom remek djelu\u00a0\u201ePostanak vrsta”<\/strong>, koje je pripremao pune 22 godine, pi\u0161e: ‘Nekoliko je otoka galapago\u0161kog arhipelaga naseljeno, na vrlo \u010dudesan na\u010din, vrlo blisko srodnim vrstama; tako da su stanovnici svakog pojedinog otoka, iako su uglavnom razli\u010diti, srodniji me\u0111usobno, nego s bilo kojim stanovnikom u drugom dijelu svijeta.’<\/p>\n Upravo je ova raspodjela ‘sli\u010dnih’ kornja\u010da po raznim otocima bila jedan od dokaza koje je Darwin upotrijebio u oblikovanju svoje\u00a0 Stoga uop\u0107e ne \u010dudi da je vijest o mogu\u0107em postojanju navedene vrste odjeknula poput bombe! Znanstvenici, naime, smatraju da divovske kornja\u010de\u00a0C. elephantopus<\/em>ipak nisu izumrle prije 150 godina, kako se do sada smatralo. Ova vrsta, koju karakterizira oklop sedlastog oblika, za razliku od ostalih vrsta \u010diji je oklop podsje\u0107ao na kupolu,\u00a0\u017eivjela je na otoku Floreana<\/strong>\u00a0i bila je jako izlovljavana od strane kitolovaca koji su je koristili kao hranu na svojim dugim i iscrpljuju\u0107im putovanjima. Kako je Floreana otok relativno niske nadmorske visine, iskori\u0161tavanje biljnog i \u017eivotinjskog svijeta bilo je olak\u0161ano. Stoga je u 19. stolje\u0107u ovaj otok predstavljao frekventno stajali\u0161te za brojne brodove. Najve\u0107i od svih otoka,\u00a0Isabela<\/strong>, bio je manje razoren.<\/p>\n 1994. godine skupina biologa prou\u010davala je vrstu\u00a0Chelonoidis becki<\/em><\/strong>\u00a0koja je nativna vrsta otoka Isabela. Nakon uzimanja uzoraka krvi, uo\u010dili su da se genetski markeri nepoznate, strane vrste, koju su nazvali\u00a0‘alien’<\/em>\u00a0(eng.\u00a0izvanzemaljac<\/em>), mije\u0161aju s DNK\u00a0C. becki<\/em>\u00a0koja normalno obitava na otoku. Daljnim analizama kostiju otkrili su da je\u00a0‘alien’<\/em>\u00a0zapravo\u00a0C. elephantopus<\/em>!<\/p>\n Prije tri godine, skupina od 40 biologa sa Sveu\u010dili\u0161ta Yale izvijestila je da je prona\u0161la\u00a0dokaze hibrida oko vulkana Wolf\u00a0<\/strong>na sjevernom kraju otoka Isabela me\u0111u nativnom populacijom\u00a0C. becki<\/em>. Istra\u017eivanje je obuhva\u0107alo uzimanje uzorka krvi \u010dak 1669 divovskih kornja\u010da, \u0161to se smatra da je samo jedna petina ukupne populacije. Zadatak nije bio lako izvediv: svaku kornja\u010du je bilo potrebno okrenuti na le\u0111a, te iz noge uzeti uzokak krvi za analizu. Mo\u017eda zvu\u010di jednostavno, ali neke jedinke mogu te\u017eiti i pola tone!<\/p>\n Ekspedicija je rezultirala pronalaskom\u00a084 kornja\u010de za koje se, prema geneti\u010dkim analizama, mo\u017ee re\u0107i da imaju \u010distokrvnog\u00a0C. elephantopus\u00a0<\/em>kao roditelja<\/strong>, koji je kri\u017ean s\u00a0C. becki<\/em>. Mnogi od ovih hibrida su bili prva generacija kri\u017eanja. Trideset jedinki je bilo staro samo oko 15 godina, pa je vrlo izgledno da su njihovi roditelji jo\u0161 uvijek \u017eivi, ako uzmemo u obzir da mogu do\u017eivjeti 100 – 150 godina.<\/p>\n Znanstvenici su tako\u0111er procijenili da je za razinu genetske raznolikosti danas \u017eivu\u0107ih, suvremenih hibrida potrebno najmanje 38 \u010distokrvnih kornja\u010da s otoka Floreana.<\/p>\n Ironi\u010dno, ali za opstanak ove vrste zaslu\u017eni su vjerojatno isti oni mornari s po\u010detka pri\u010de koji su kornja\u010de istrebljivali u svrhu prehrane. Vjerojatno su ih na svojim brodovima prevozili s Floreane na 200 milja udaljenu Isabelu, \u0161to je daleko izvan njihovih pliva\u010dkih sposobnosti. Smatra se da su uspjele pre\u017eivjeti jer na otoku nije bilo pitke vode za ljude, pa im stoga ovo mjesto nije bilo primamljivo, sve dok Galapagos nije postao nacionalni park Ekvadora.<\/p>\n Sljede\u0107a ekspedicija planirana je krajem ove godine<\/strong>, a istra\u017eiva\u010di se nadaju da \u0107e uspjeti istra\u017eiti cijelu populaciju s otoka Isabela i prona\u0107i barem jednu \u010distokrvnu kornja\u010du vrste\u00a0C. elephantopus.<\/em>To bi im omogu\u0107ilo ponovno uspostavljanje vrste kroz kri\u017eanje, nakon \u010dega bi ih se moglo vratiti na prvotno stani\u0161te – otok Floreanu.<\/p>\n![\"Distribucija](\"http:\/\/biologija.com.hr\/uploads\/img4f3d8718b037b.jpg\" "\\"Distribucija")
teorije evolucije putem prirodne selekcije (prikaz distribucije kornja\u010da na oto\u010dju Galapagos mo\u017ee se vidjeti na ilustraciji desno<\/em>). Me\u0111utim, od 15 poznatih vrsta s Galapagosa, 4 su izumrle –\u00a0Chelonoidis elephantopus*<\/em><\/strong>\u00a0<\/em>za manje od dva desetlje\u0107a nakon \u0161to je ovaj veliki znanstvenik posjetio otok.<\/p>\n![\"Mladun\u010de](\"http:\/\/biologija.com.hr\/uploads\/img4f3d89140cc56.jpg\" "\\"Mladun\u010de")
<\/p>\n