Za posjet ekstremnom okoli\u0161nom prizoru ne trebamo i\u0107i na putovanje oko svijeta. Rogozni\u010dko jezero, prirodni fenomen koji se jo\u0161 naziva i Zmajevo oko, jedinstveni je vodeni sustav na Jadranskoj obali koji je posljednjih 20 godina predmet istra\u017eivanja mnogih hrvatskih, ali i inozemnih znanstvenika. Zmajevo oko predstavlja jedinstveni kr\u0161ki zatvoreni ekolo\u0161ki sustav s izra\u017eenim karakteristikama sli\u010dnim onima u Crnom moru. Zanimljivosti o ovom posebnom fenomenu Jadrana kojeg od davnina obavija i nekoliko legendi, pro\u010ditajte u nastavku.<\/p>\n
Zmajevo oko se smjestilo na\u00a0poluotoku Gradina<\/strong>, pokraj Rogoznice, tridesetak kilometara jugoisto\u010dno od \u0160ibenika. U jezeru se nalazi morska voda koja je u stalnom kontaktu s okolnim morem kroz pukotine u vapnena\u010dkim stijenama koje ga okru\u017euju. Nepravilnog je oblika, povr\u0161ine cca 10.000 m\u00b2. Oku\u017eeno je gotovo okomitim stijenama visine od 4 do 24 metra iznad povr\u0161ine mora. Dno jezera je sedimentno s najve\u0107om dubinom od 15 metara blizu sredine jezera.<\/p>\n Znanstvenici smatraju da je geolo\u0161ki nastanak jezera vezan uz uru\u0161avanje stropa velike \u0161pilje formirane djelovanjem vode u vapnena\u010dkim stijenama. Tako nastala udubina ispunila se morem nakon zadnjeg ledenog doba i podizanja razine mora. U jezeru je gotovo uvijek prisutnoraslojavanje vodenog stupca<\/strong>\u00a0obzirom na temperaturu, slanost, gusto\u0107u, koncetraciju kisika i prisutnost sumporovodika. Pojava\u00a0sumporovodika<\/strong>\u00a0je rezultat sedimentacije i raspadanja velike koli\u010dine organske tvari iz gornjih slojeva.<\/p>\n Boja mora u Zmajevom oku je u povr\u0161inskom sloju zelenkasto – plava, zatim relativno naglo prelazi u \u017euto – zelenu boju, sve do sloja gdje uvjeti s kisikom prelaze u uvjete bez kisika (na 9 – 11 m dubine). Na toj granici su velike koli\u010dine\u00a0sumpornih bakterija<\/strong>\u00a0zbog kojih je taj vodeni sloj roza do ljubi\u010daste boje. Dublje u anoksi\u010dnom sloju (sloju bez kisika) pa sve do dna more je sivo – maslinaste do tamno – sme\u0111e boje. Povremeno dolazi do mije\u0161anja vodenih slojeva pri \u010demu se boja jezera mijenja. Ovu pojavu lokalni stanovnici nazivaju jo\u0161 i\u00a0“bu\u0111enje zmaja”.<\/strong><\/p>\n Fenomen koji najvi\u0161e intrigira znanstvenike je\u00a0pojava prevrtanja vodenog stupca<\/strong>, pri \u010demu zapravo dolazi do\u00a0osloba\u0111anja elementarnog sumpora<\/strong>\u00a0i stvaranja anoksi\u010dnih uvjeta u cijelom vodenom stupcu u jezeru. Takvi uvjeti su zabilje\u017eeni 1997. godine kada je\u00a0uginulo 20 tisu\u0107a tona \u017eivih organizama<\/strong>\u00a0u jezeru. Posljednji puta ova pojava je zabilje\u017eena u listopadu 2011. godine.\u00a0 Me\u0111utim, ono \u0161to je, prema navodima\u00a0dr. Irene Ciglene\u010dki – Ju\u0161i\u0107<\/strong>\u00a0s Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107, koja prou\u010dava ovo jezero od 1994. godine, pozitivno jest \u010dinjenica da su se organizmi koji \u017eive u jezeru potpuno prilagodili ekstremnim uvjetima \u017eivota u ovom ekosustavu i stoga \u0107e se \u017eivot u jezeru samostalno obnoviti.<\/p>\n U nastavku donosimo seriju fotografija istra\u017eiva\u010da\u00a0Donata Petriciolija<\/strong>, nastalih\u00a0prije potpunog pomora \u017eivih organizama 1997. godine :<\/p>\n \n Prije potpunog pomora \u017eivih organizama u Zmajevom Oku, krajem rujna 1997. godine. Uz rub, u pli\u0107aku su stijene i odlomljeno kamenje bili sasvim prora\u0161teni kamenoto\u010dnom spu\u017evom\u00a0Cliona celata<\/em>\u00a0(\u017euto).<\/p>\n \n Me\u0111u svega nekoliko vrsta algi mogao se ponekad susresti pu\u017e\u00a0Berthella aurantiaca<\/em>, te brojne kozice (rod Palaemon). U desnom uglu fotografije mo\u017ee se uo\u010diti vrh lovke zelenog zvjezdana,\u00a0Bonellia viridis<\/em>, tada vrlo \u010destog stanovnika jezera.<\/p>\n \n Na stijenama u jezeru, gotovo od same povr\u0161ine pa do dubine od otprilike 2 m, bila je uo\u010dljiva brojna populacija malih dagnji (rod Mytilaster, gornja polovica slike), koja je ponegdje dosezala \u010dak i do 4000 jedinki po kvadratnom metru. Ispod 2 m pa do 4 m dubine umjesto malih dagnji prevladavale su mje\u0161\u010di\u0107nice (Pyura dura<\/em>, donja polovica slike).<\/p>\n \n Stijene oko pukotina kroz koje je voda u jezeru u kontaktu s okolnim morem i stijene uz ju\u017enu, zasjenjenu stranu jezera bile su potpuno prekrivene brojnom populacijom mje\u0161\u010di\u0107nice,\u00a0Pyura dura<\/em>. Naselja ovih \u017eivotinja na tim mjestima dosezala su gusto\u0107u i do nekoliko stotina jedinki po kvadratnom metru.<\/p>\n \n Bentoski organizmi unutar malih \u0161pilja (najve\u0107a u jezeru je du\u017eine 8 m) i pukotina bili su jo\u0161 interesantniji. Uz neobi\u010dne vrste spu\u017evi koje su obrastale brojnu populaciju mje\u0161\u010di\u0107nica…<\/p>\n \n …tu smo susreli ovu neobi\u010dnu ribicu (Oligopus ater)<\/em>, …..<\/p>\n \n …a tako\u0111er i jednog hlapa. Crvene to\u010dkice u prednjem planu su planktonski ra\u010di\u0107i.<\/p>\n \n Krajem rujna 1997. godine anoksi\u010dni donji sloj pro\u0161irio se na cijeli vodeni stupac. Voda u jezeru se zamutila, pobijelila i intenzivno smrdila na sumporovodik. Zabilje\u017eeno je da se ovakva pojava povremeno – otprilike jednom u trideset godina – doga\u0111ala.<\/p>\n Zanimljivo je i da, iako bismo mo\u017eda mogli pomisliti suprotno, ljudski faktor nema zna\u010dajan utjecaj na ovaj posebni ekosustav. Tako jezero, \u010dini se, ne\u0107e biti ugro\u017eeno niti izgradnjom marine koja se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini.<\/p>\n Osim morfolo\u0161kih, kemijskih i biolo\u0161kih specifi\u010dnosti zanimljiva je i legenda koja se ve\u017ee uz jezero. Naime, ljudi rogozni\u010dkog kraja od davnina prenose legendu o zmaju i bra\u0107i koja su na mjestu jezera imala polje koje je bilo plodno, a urod su pravedno dijelili. Jedan od bra\u0107e je oslijepio i prilikom sljede\u0107e diobe je upozorio brata da i dalje bude pravedan, jer ako ga prevari, zemlja \u0107e se provaliti, polje potonuti u vodu, a iz vode \u0107e isko\u010diti zmaj koji \u0107e ga progutati. No brat nije izdr\u017eao i prokletstvo se ostvarilo – pojavio se zmaj koji je progutao nepo\u0161tenog brata. Od tada se zmaj nastanio u jezeru i svojim dahom trovao \u017eiva bi\u0107a u njemu.<\/p>\n Osim legende o zmaju, pri\u010dalo se i o tome da je jezero vulkanskog podrijetla te da su u njega slijetale letjelice vanzemaljaca.<\/p>\n