{"id":21008755,"date":"2012-06-19T19:52:06","date_gmt":"2012-06-19T17:52:06","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21008755"},"modified":"2017-11-12T14:49:48","modified_gmt":"2017-11-12T13:49:48","slug":"znanstvenici-otkrili-zenu-koja-vidi-99-milijuna-boja-vise-od-ostalih-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/znanstvenici-otkrili-zenu-koja-vidi-99-milijuna-boja-vise-od-ostalih-ljudi\/","title":{"rendered":"Znanstvenici otkrili \u017eenu koja vidi 99 milijuna boja vi\u0161e od ostalih ljudi"},"content":{"rendered":"<p>Concetta Antico je zbog genetske mutacije pod nazivom tetrakromatizam, jedinstvena umjetnica na Zemlji.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Concetta Antico&#039;s Divine Intervention Show\" width=\"880\" height=\"495\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/zE2HVsWTc6s?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Prosje\u010dno ljudsko bi\u0107e nevjerojatno je na toliko razli\u010ditih na\u010dina. Jedna od najfascinantnijih ljudskih osobina zasigurno je osjetilo vida. Vjerovali ili ne, ljudi mogu percipirati otprilike milijun razli\u010ditih boja, toliko mnogo da za mno\u0161tvo boja u ve\u0107ini jezika niti ne postoji ime. Ljudska mo\u0107 percepcije mno\u0161tva razli\u010ditih boja dolazi od sitnih stanica u na\u0161im o\u010dima koje se nazivaju \u010dunji\u0107i. U ljudskom oku postoje tri temeljna tipa \u010dunji\u0107a, a aktivnost u svakom od njih poti\u010du razne valne duljine svjetlosti (generalno, \u010dunji\u0107i razlikuju tri temeljne boje: crvenu, zelenu i modru). Dokle god su na\u0161e o\u010di otvorene, \u010dunji\u0107i oda\u0161ilju mno\u0161tvo impulsa u mozak koji zatim te iste impulse interpretira i \u201egovori\u201c nam koju boju vidimo.<\/p>\n<p>Osjetilo vida samo po sebi je izrazito komplicirano, no na\u010din na koji \u201evidimo\u201c boje je zapravo iznena\u0111uju\u0107e jednostavan. Svaki \u010dunji\u0107 sposoban je razlikovati otprilike stotinjak nijansi temeljne boje \u010diju valnu duljinu registrira (dakle, crvena, zelena ili modra). Matematika je u ovom slu\u010daju jednostavna; ako svaki \u010dunji\u0107 registrira sto nijansi, onda sva tri \u010dunji\u0107a zajedno mogu razlikovati najmanje 100\u00b3 ili milijun razli\u010ditih boja. Ako oduzmemo jedan od \u010dunji\u0107a, broj boja koje mo\u017eemo razlikovati rapidno opada (\u017eivotinje koje boje razlikuju uz pomo\u0107 dva \u010dunji\u0107a znanstvenici nazivaju dikromati, dok ljudi spadaju u skupinu trikromata) i iznosi otprilike deset tisu\u0107a razli\u010ditih boja. Gotovo svi sisavci su dikromati, dok bogatstvo boja koje vide ljudi mogu do\u017eivjeti jo\u0161 samo neke ptice i insekti \u010diji \u010dunji\u0107i tako\u0111er registriraju ultraljubi\u010dasti dio spektra. Naravno, neke od ovih \u017eivotinja sposobne su vidjeti i mnogo bolje od ljudi.<\/p>\n<p>No u posljednje vrijeme odre\u0111eni istra\u017eiva\u010di postavili su teoriju da neki ljudi vide mnogo bolje od ostalih. Tu negdje me\u0111u nama postoje ljudi koji imaju \u010detiri aktivna \u010dunji\u0107a i koji stoga mogu vidjeti nijanse boja koje drugi ljudi jednostavno nisu sposobni razlikovati. Mogu\u0107e je da ovi takozvani tetrakromati mogu razlikovati vi\u0161e od sto milijuna razli\u010ditih boja. Svaka temeljna boja koju vide svi ljudi kod tetrakromata je razlo\u017eena na stotine veoma suptilnih nijansi za koje ljudski rod jo\u0161 nije ni smislio imena. U ovom trenutku stvari tek postaju zanimljive \u2013 budu\u0107i da je do\u017eivljaj boja osobno iskustvo, tetrakromati vjerojatno nisu ni svjesni da vide mnogo dalje od granica ljudskog vida za koje trenutno vjerujemo da postoje.<\/p>\n<p>U protekla dva desetlje\u0107a neuroznanstvenica Gabriele Jordan i njen tim sa Sveu\u010dili\u0161ta u Newcastleu poku\u0161avaju prona\u0107i ljude koji su mo\u017eda obdareni super-vidom. Prije dvije godine Jordanova je napokon prona\u0161la jednu takvu osobu. Lije\u010dnica koji \u017eivi negdje na sjeveru Engleske, u literaturi ozna\u010dena tek kodnim imenom <em>cDa29<\/em>, prvi je tetrakromat kojeg je znanost upoznala, no zasigurno nije i zadnji.<\/p>\n<p>Prva naznaka o tome da bi tetrakromati mogli postojati stigla je davne 1948. godine kada je nizozemski znanstvenih HL de Vries objavio istra\u017eivanje o o\u010dima daltonista. U \u010dlanku kojeg je objavio de Vries je opisao da neki daltonisti, uz dva normalna \u010dunji\u0107a, imaju i tzv. mutirani \u010dunji\u0107 koji je manji osjetljiv na valove koji proizvode zelenu i crvenu boju, te stoga takvi ljudi imaju zna\u010dajnih problema s razlikovanjem ovih boja. De Vries je testirao vid ovih ljudi tako \u0161to im je dao na rje\u0161avanje jednostavne testove u kojima su morali spajati dvije komplementarne boje.<\/p>\n<p>Koriste\u0107i znanstvene instrumente ispitanici su morali i kombinirati zeleno i crveno svjetlo sve dok, prema njihovom mi\u0161ljenju, ne dobiju odre\u0111enu nijansu \u017eute boje. Kako bi nadoknadili nedostatke u tzv. mutiranom \u010dunji\u0107u, daltonisti su gotovo uvijek dodavali vi\u0161e zelenog ili crvenog svjetla da bi dobili \u017eutu boju nego \u0161to su to \u010dinili \u201enormalni\u201c trikromati.<\/p>\n<p>Iz \u010diste znati\u017eelje de Vries je istom testu podvrgnuo i k\u0107eri jednog od ispitanika. Iako one nisu bile daltonisti (\u010dinilo se da crvenu i zelenu boju razlikuju jednako dobro kao i svi drugi trikromati), tako\u0111er su trebale mnogo vi\u0161e crvenog svjetla kako bi, prema njihovom sudu, stvorili nijansu \u017eute boje. Ako ove \u017eene nisu bile daltonisti, za\u0161to im je trebalo vi\u0161e svjetla?<\/p>\n<p>Razmi\u0161ljaju\u0107i o ovoj situaciji, de Vries je kona\u010dno do\u0161ao do sljede\u0107eg zaklju\u010dka. Daltonizam je nasljedan, ali mogu\u0107e ga je prenijeti samo na mu\u0161ke nasljednike. Mu\u0161ka djeca daltonista tako su imala dva normalna \u010dunji\u0107a i jedan mutirani dok su \u017eenska djeca daltonista imala tri normalna \u010dunji\u0107a i jedan mutirani. Dakle, \u017eenska djeca daltonista imala su ukupno \u010detiri razli\u010dita \u010dunji\u0107a u njihovim o\u010dima.<\/p>\n<p>De Vries je zaklju\u010dio kako upravo zbog ovog \u010detvrtog \u010dunji\u0107a \u017eenski potomci daltonista druga\u010dije do\u017eivljavaju boje od preostalih trikromata. Ovo je bio uistinu fascinantan nalaz \u2013 odre\u0111eni ljudi vide druga\u010dije od drugih, ali ne zato \u0161to slabije razlikuju boje ve\u0107 zato \u0161to mnogo bolje razlikuju boje od \u201enormalnih\u201c ljudi. De Vries je zaklju\u010dio kako tetrokromati koriste mutirani \u010dunji\u0107 i kako zbog njega vide mnogo vi\u0161e boja od trikromata. Zanimljivo je da je znanstvenik ovu tezu tek ovla\u0161 spomenuo na posljednjoj stranici svog \u010dlanka i tokom \u010ditave svoje znanstvene karijere vi\u0161e nikada nije pisao o \u017eenama s \u010detiri funkcionalna \u010dunji\u0107a.<\/p>\n<p>Osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a neuroznanstvenik John Mollon (u to vrijeme mentor Gabriele Jordan) s Cambridgea prou\u010davao je razlikovanje boja kod majmuna i veoma ga je zainteresirao de Vriesov \u010dlanak o tetrakromatima. Mollon i Jordanova su shvatili da, budu\u0107i da je daltonizam relativno u\u010destala pojava, isto tako u\u010destale bi trebale biti i \u017eene s \u010detiri funkcionalna \u010dunji\u0107a. Jordanova procjenjuje kako otprilike 12% \u017eena ima \u010detiri \u010dunji\u0107a u svojim o\u010dima. \u00a0Kako bi saznala kriju li se u ovoj grupi \u017eena i tetrakromati, znanstvenici su osmislili eksperiment u kojem su sudjelovale majke mu\u0161karaca koji nisu mogli razlikovati boje. Majke su \u00a0rje\u0161avale test sli\u010dan onome koji je de Vries 1948. godine osmislio za svoje ispitanike. Ukoliko je neka od majki uistinu bila tetrakromat, ona jednostavno ne bi mogla uspje\u0161no dovr\u0161iti test budu\u0107i da bi svojim o\u010dima mogla razlikovati nijanse boja za koje test uop\u0107e nije namijenjen.<\/p>\n<p>Znanstvenici nisu imali sre\u0107e. Mollon i Jordan nisu uspjeli prona\u0107i tetrakromata; sve majke koje su sudjelovale u eksperimentu uspje\u0161no su rije\u0161ile ponu\u0111eni test. Jasna stvar, Jordanova je nakon ovog ozbiljno posumnjala u postavke svoje teorije \u2013 mislila je kako mo\u017eda \u010detvrti \u010dunji\u0107 jednostavno nije aktivan i kako super-vid zapravo ne postoji.<\/p>\n<p>Prije ne\u0161to vi\u0161e od pet godina Jordanova je (sada u Newcastleu) ponovno po\u010dela provoditi eksperimente, ali ovog puta s ne\u0161to druga\u010dijim metodama. Sjede\u0107i u tamnoj sobi s o\u010dima uperenim u poseban ure\u0111aj, \u017eenama koje su sudjelovale u eksperimentu pred o\u010dima bi zabljesnuli krugovi koji su bili sastavljeni od tri temeljne boje. Za trikromata, svaki od krugova izgledao je jednako. No, za tetrakromata, jedan od krugova trebao bi izgledati druga\u010dije. Taj krug nije bio sa\u010dinjen od \u010diste boje, ve\u0107 od veoma suptilne kombinacije nijansi crvene i zelene boje koje je po principu slu\u010dajnosti generiralo ra\u010dunalo. Samo bi tetrakromat mogao razlikovati ovaj krug od ostalih zahvaljuju\u0107i sposobnosti da vidi dodatne nijanse boja koje mu omogu\u0107ava \u010detvrti \u010dunji\u0107.<\/p>\n<p>Test koji je konstruirala Jordanova rje\u0161avalo je 25 \u017eena od kojih su sve imale \u010detiri \u010dunji\u0107a. Samo jedna od \u017eena (kodnog imena <em>cDa29<\/em>) ponudila je to\u010dan odgovor na sva \u201epitanja\u201c u testu. \u201eSkakala sam po sobi kao lu\u0111akinja\u201c, ka\u017ee Jordanova, a nije ni \u010dudo, budu\u0107i da je kona\u010dno prona\u0161la svog tetrakromata.<\/p>\n<p>Kako izgleda vid tetrakromata? Na\u017ealost, <em>cDa29<\/em> jednostavno ne mo\u017ee opisati svoj vid u usporedbi s na\u0161im. Jednako tako niti mi ne bismo mogli opisati kako izgleda crvena boja nekom dikromatu.<\/p>\n<p>\u201ePercepcija boja kroz o\u010di <em>cDa29<\/em> je ne\u0161to \u0161to nas sve zanima. I ja osobno bih \u017eeljela to do\u017eivjeti\u201c, ka\u017ee Jordanova.<\/p>\n<p>Sljede\u0107i cilj ove znanstvenice jest doznati \u0161to to ispitanicu <em>cDa29<\/em> \u010dini razli\u010ditom od svih drugih subjekata koji su sudjelovali u eksperimentu. \u201eSada znamo da tetrakromati postoje, ali jo\u0161 uvijek trebamo otkriti za\u0161to su neki subjekti u potpunosti funkcionalni tetrakromati, dok ve\u0107ina drugih \u017eena s \u010detiri \u010dunji\u0107a to nije\u201c, ka\u017ee Jordanova.<\/p>\n<p>Jay Neitz, znanstvenik sa Sveu\u010dili\u0161ta u Washingtonu koji se bavi istra\u017eivanjem vida smatra kako potencijalni tetrakromati trebaju uvje\u017ebavati svoj vid kako bi razvili svoje nevjerojatne sposobnosti. \u201eVe\u0107ina boja koje danas vidimo su umjetno stvorene boje namijenjene svijetu trikromata\u201c, ka\u017ee Neitz koji tako\u0111er smatra da ni priroda ne nudi dovoljnu varijaciju boja koja bi mozgove tetrakromata \u201enatjerala\u201c da koriste svoj \u010detvrti \u010dunji\u0107. Pojednostavljeno re\u010deno, tetrakromati jednostavno nemaju nikakve potrebe da razlikuju boje koje su sposobni razlikovati i stoga ve\u0107ina njih ne razvije vid za koji imaju potencijal. Ovi ljudi sa super-vidom jednostavno su ograni\u010deni svijetom namijenjenom ljudima s jednostavnijim o\u010dima. Kada bi \u017eene s \u010detiri \u010dunji\u0107a svoj vid redovno \u201evje\u017ebale\u201c u znanstvenim laboratorijima mo\u017eda bi mogle nau\u010diti razlikovati milijune raznih nijansi boja koje su obi\u010dnom oku nevidljive. Kada bi nau\u010dile upotrebljavati svoj \u010detvrti \u010dunji\u0107, ove \u017eene mogle bi po\u010deti uo\u010davati stvari koje prije nisu primje\u0107ivale. Na ovaj na\u010din postale bi sposobne razlikovati nevjerojatno mno\u0161tvo boja i uistinu bi razvile ne\u0161to \u0161to bi se s punim pravom moglo nazvati super-vidom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Concetta Antico je zbog genetske mutacije pod nazivom tetrakromatizam, jedinstvena umjetnica na Zemlji. Prosje\u010dno ljudsko bi\u0107e nevjerojatno je na toliko razli\u010ditih na\u010dina. Jedna od najfascinantnijih ljudskih osobina zasigurno je osjetilo vida. Vjerovali ili ne, ljudi mogu percipirati otprilike milijun razli\u010ditih boja, toliko mnogo da za mno\u0161tvo boja u ve\u0107ini jezika niti ne postoji ime. Ljudska [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21023844,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16347],"tags":[16818,19577,16479],"class_list":["post-21008755","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-genetika","tag-boja","tag-daltonizam","tag-fenomen"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21008755","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21008755"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21008755\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21023844"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21008755"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21008755"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21008755"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}