Nakon desetlje\u0107a eksperimentiranja, fizi\u010dari su napokon potvrdili pronalazak “najja\u010de indikacije”, dokaza postojanja Higgsovog bozona \u2013 subatomske \u010destice va\u017ene za razumijevanje prostora, vremena i materije koju je fizi\u010dar Leon Lederman nazvao “bo\u017eanska \u010destica\u201d.<\/p>\n
Ju\u010dera\u0161nja objava, bazirana na istra\u017eivanjima u Odjelu za energiju Fermilab<\/em>, pored Chicaga i drugih institucija, nije krajnji dokaz, ali je vrlo blizu. Objavljena je upravo za vrijeme velikog sastanka koji se odr\u017eava ovog vikenda u Australiji, a na kojem \u0107e biti objavljena jo\u0161 mnoga istra\u017eivanja \u010destica iz CERN-a, velikog laboratorija u \u0161vicarskim Alpama.<\/p>\n “Ovo je jedan od najva\u017enijih elemenata za razumijevanje svemira,” rekao je Rob Roser, fizi\u010dar Fermilaba<\/em>, “a ako ne postoji, moramo se vratiti i provjeriti na\u0161e pretpostavke o postojanju svemira\u201d.<\/p>\n Roser je rekao \u00a0kako je o\u010dekivao da \u0107e CERN-ovi znanstvenici ponuditi vi\u0161e dokaza o postojanju Higgsove \u010destice, kao i da \u0107e biti oprezniji. ” Higgsova \u010destica, ako postoji, prikazat \u0107e se na razli\u010dite na\u010dine. Potrebna je upornost prije nego mo\u017eemo potvrditi da smo ju prona\u0161li.”<\/p>\n Fermilab<\/em> posjeduje razbija\u010d atoma nazvan Tevatron<\/em>, koji je isklju\u010den pro\u0161le godine zbog CERN-ovog Velikog hadronskog sudara\u010da (Large Hadron Collider – <\/em>LHC)\u00a0koji je mnogo u\u010dinkovitiji. Znanstvenici koji su koristili Tevatron<\/em> morali su prebacivati velike koli\u010dine prikupljenih podataka dobivenih razbijanjem subatomskih \u010destica pri brzini svjetlosti.<\/p>\n “Tijekom svog rada, Tevatron<\/em> je stvorio tisu\u0107e Higgsovih \u010destica, ukoliko one uop\u0107e postoje, a na nama je da ih poku\u0161amo prona\u0107i u prikupljenim podatcima”, rekao je Luciano Ristori, fizi\u010dar Fermilaba<\/em> i \u010dlan Talijanskog instituta za nuklearnu fiziku (INFN). “Razvili smo sofisticiranu simulaciju i programe za analizu koji bi trebali identificirati Higgsove uzorke. Ipak, lak\u0161e bi bilo prona\u0107i prijateljevo lice \u00a0na sportskom stadionu izme\u0111u sto tisu\u0107a ljudi nego prepoznati Higgsovu \u010desticu u milijunima sudara.”<\/p>\n \u010cesticu je prvi puta predlo\u017eio 1960. godine engleski fizi\u010dar Peter Higgs. Tra\u017eenje te \u010destice potrajalo je desetlje\u0107ima u upotrijebljene su ogromne koli\u010dine energije za sudaranje subatomskih \u010destica u divovskim podzemnim tunelima, navo\u0111enih magnetskim poljima. Neovisni timovi\u00a0 napravili su nekoliko razli\u010ditih eksperimenata kako bi se osigurala to\u010dnost istra\u017eivanja.<\/p>\n Pronalazak Higgsove \u010destice ne\u0107e biti od neke velike vrijednosti, barem ne jo\u0161, ali Roser to argumentira \u010dinjenicom da ni 1897. godine, kada je otkriven elektron, nitko nije mogao ni pretpostaviti koliki \u0107e utjecaj to otkri\u0107e imati na tehnologiju danas. Istra\u017eiva\u010di tvrde da \u0107e Higgsov bozon pomo\u0107i pri obja\u0161njenju za\u0161to mi, kao i ostatak svemira, postojimo. Objasnit \u0107e za\u0161to materija stvorena u Velikom prasku ima masu i mogu\u0107nost spajanja. Bez toga, te \u010destice, kako su CERN-ovi znanstvenici objasnili u objavljenom radu, “svemir bi bio potpuno druga\u010diji od ovog kakvoga ga mi poznajemo. Ne bi bilo uobi\u010dajene materije, ne bi bilo kemije, biologije, a ni ljudi.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon desetlje\u0107a eksperimentiranja, fizi\u010dari su napokon potvrdili pronalazak “najja\u010de indikacije”, dokaza postojanja Higgsovog bozona \u2013 subatomske \u010destice va\u017ene za razumijevanje prostora, vremena i materije koju je fizi\u010dar Leon Lederman nazvao “bo\u017eanska \u010destica\u201d. Ju\u010dera\u0161nja objava, bazirana na istra\u017eivanjima u Odjelu za energiju Fermilab, pored Chicaga i drugih institucija, nije krajnji dokaz, ali je vrlo blizu. Objavljena […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16333],"tags":[16666,17033],"class_list":["post-21008889","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-fizika","tag-bozja-cestica","tag-higgsov-bozon"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21008889","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21008889"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21008889\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21008889"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21008889"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21008889"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}