Odre\u0111eni provedeni eksperimenti o grupnom odlu\u010divanju pokazuju da je posjedovanje mjesta za stolom vrlo razli\u010dito od posjedovanja glasa za odluku.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenici na ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima Brigham Young<\/em> (BYU) i Princeton<\/em> istra\u017eili su govore li \u017eene manje od mu\u0161karaca kada grupa sura\u0111uje u rje\u0161avanju problema. U ve\u0107ini skupina koje su prou\u010davali, vrijeme tijekom kojeg su \u017eene govorile trajalo je znatno kra\u0107e od njihove proporcionalne zastupljenosti, dose\u017eu\u0107i i 75% manje vremena koliko su govorili mu\u0161karci.<\/p>\n\n\n\n Ovu studiju je objavio vrhunski akademski \u010dasopis politi\u010dkih znanosti, American Political Science Review<\/em>.<\/p>\n\n\n\n “\u017dene imaju ne\u0161to jedinstveno i va\u017eno dodati grupi, a to se gubi barem pod nekim okolnostima”, rekao je Chris Karpowitz, vode\u0107i autor studije i politolog na BYU-u.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, tu se javlja iznimka od ovog pravila ravnopravnosti sudjelovanja. Vremenska nejednakost je nestala kada su istra\u017eiva\u010di uputili sudionike da odluku donose jednoglasno umjesto glasovanjem ve\u0107ine.<\/p>\n\n\n\n Rezultati su pokazali da je metoda izgradnje konsenzusa posebno osna\u017eila \u017eene kada su bile u manjini u odnosu na mu\u0161karce u svojoj grupi. Koautor studije Tali Mendelberg s Princetona<\/em> ka\u017ee da se ti rezultati mogu primijeniti na mnoge razli\u010dite skupine.<\/p>\n\n\n\n “U \u0161kolskim odborima, upravnim odborima organizacija i tvrtki, kao i zakonodavnim odborima, \u017eene su \u010desto u broj\u010danoj manjini, a skupina kod dono\u0161enja odluke koristi pravilo odlu\u010divanja ve\u0107inskim brojem glasova”, rekao je Mendelberg. “Takve postavke \u0107e proizvesti dramati\u010dnu nejednakost u trajanju vremena za govorenje \u017eena kao i na brojne druge na\u010dine. Tako je manje vjerojatno da \u0107e \u017eene biti do\u017eivljene kao utjecajni \u010dlanovi skupine<\/a>, kao i to da \u0107e one same sebe vidjeti u tom svjetlu te da \u0107e osjetiti da se njihov glas \u010duje.”<\/p>\n\n\n\n Za svoje su eksperimente Karpowitz i Mendelberg regrutirali ljude da budu dio grupe i razgovaraju o najboljem na\u010dinu za raspodjelu novca kojeg su zajedno zaradili na hipotetskom zadatku. Sve u svemu, istra\u017eiva\u010di su promatrali 94 skupine od po najmanje pet ljudi.<\/p>\n\n\n\n U prosjeku, skupine su raspravljale po 25 minuta prije rje\u0161avanja tog pitanja. Sudionici su glasovali tajnim glasovanjem, ali polovica promatranih skupina slijedila je na\u010delo odlu\u010divanja ve\u0107inom, dok je druga polovica odlu\u010divala samo jednoglasnom odlukom.<\/p>\n\n\n\n Znakovito je da su skupine donijele razli\u010dite odluke o raspodjeli novca i razini velikodu\u0161nosti prema najni\u017ee rangiranom \u010dlanu skupine, ovisno o participaciji \u017eena pri odlu\u010divanju.<\/p>\n\n\n\n “Kad su \u017eene vi\u0161e sudjelovale, donijele su jedinstvenu i korisnu perspektivu u raspravi”, rekao je Karpowitz. “Kada one ne govore, u razgovoru gubimo vi\u0161e od samog glasa nekoga tko \u0107e re\u0107i iste stvari kao i svi drugi.”<\/p>\n\n\n\n