{"id":21009736,"date":"2012-11-04T20:00:36","date_gmt":"2012-11-04T19:00:36","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21009736"},"modified":"2015-10-20T18:36:59","modified_gmt":"2015-10-20T16:36:59","slug":"vide-li-svi-ljudi-jednake-boje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/vide-li-svi-ljudi-jednake-boje\/","title":{"rendered":"Vide li svi ljudi jednake boje?"},"content":{"rendered":"

\"colors\"<\/p>\n

Boje predstavljaju jedan od najjednostavnijih podra\u017eaja koja na\u0161a osjetila mogu detektirati. \u010cak i meduze detektiraju svjetlo, a one i nemaju mozak! No, usprkos svojoj relativnoj jednostavnosti, objasniti svjetlost i boje na ne\u0161to \u0161iroj skali zna\u010dilo bi i ponuditi odgovor na dva razmjerno kompleksna pitanja: kako vidimo i za\u0161to vidimo ono \u0161to mislimo da vidimo, pi\u0161e BBC<\/em>.<\/p>\n

\"bojice\"Pri odgovoru na spomenuta pitanja va\u017eno je imati na umu jednu stvar \u2013 boje zapravo ne postoje ili, bolje re\u010deno, ne postoje u smislu u kojem ih mi shva\u0107amo u svakodnevnom \u017eivotu. Jabuke i aparati za ga\u0161enje po\u017eara nisu crveni, nebo i more nisu plavi i niti jednu osobu na svijetu ne bismo objektivno <\/em>mogli etiketirati kao “crnu” ili “bijelu”. Za razliku od boja, ono \u0161to zapravo <\/em>postoji jest svjetlost. Svjetlost je stvarna.<\/p>\n

Ali, \u0161to su onda boje? Za po\u010detak, va\u017eno je naglasiti da boje definitivno nisu svjetlost \u2013 one su u potpunosti ‘umjetan’ proizvod koji nastaje u va\u0161em mozgu. Kako mo\u017eemo biti sigurni u ovo? Pa, vjerujte nam na rije\u010d, ista svjetlost mo\u017ee postati ‘obojana’ bilo kojom bojom na svijetu. Ne u stvarnosti, ve\u0107 u na\u0161em mozgu.<\/p>\n

\"\"Priznajemo, malo je glupo od nas zahtijevati da nam vjerujete na rije\u010d bez dodatnog obja\u0161njenja. Pogledajte stoga kocke na prilo\u017eenoj slici. Ako pogledate kocku u gornjem lijevom kutu, primijetit \u0107ete \u010detiri sive plo\u010dice na njenoj najuzvi\u0161enijoj plohi. Desno od nje je gotovo identi\u010dna kocka osim \u0161to joj se na gornjoj plohi nalazi sedam sivih plo\u010dica. Kad ste se uvjerili kako su plo\u010dice na obje slike jednake boje (sive), pogledajte dvije kocke u donjem dijelu slike.<\/p>\n

Prili\u010dno nevjerojatno, ali sada sive plo\u010dice na lijevoj kocki izgledaju plavo, a iste te sive plo\u010dice na desnoj kocki izgledaju \u017euto. Podsjetimo, jo\u0161 uvijek se radi o identi\u010dnim <\/em>kockama. One ‘dijele’ isto svjetlo a, slo\u017eit \u0107ete se, izgledaju sasvim druga\u010dije.<\/p>\n

Pam\u0107enje boja<\/strong><\/p>\n

Boje su vjerojatno jedna od najfascinatnijih evolucijskih prilagodbi koje poznajemo. One su, vjerovali ili ne, stvorene na temelju na\u0161ih prethodnih iskustava. Upravo zbog ove \u010dinjenice mogu\u0107e je izvoditi opti\u010dke iluzije poput ove opisane ranije. Kad promatrate odre\u0111enu sliku koja je sasvim konzistentna s va\u0161im osobnim do\u017eivljajem ‘stvarnosti’ (ili bolje re\u010deno, kad promatrate sliku koja je konzistentna s onim \u0161to biste, na temelju pro\u0161lih iskustava u stvarnom \u017eivotu, o\u010dekivali vidjeti kada promatrate takvu sliku), va\u0161 mozak \u0107e objekte koje vidite na slici tretirati kao da su uistinu ‘stvarni’.<\/p>\n

Ako ste razumjeli prethodnu re\u010denicu, onda je logi\u010dno postaviti sljede\u0107e pitanje: ako svjetlost koju na\u0161a osjetila detektiraju interpretiramo na temelju na\u0161ih prija\u0161njih iskustava, koliko brzo ljudi mogu nau\u010diti da istu svjetlost vide u sasvim druga\u010dijem svjetlu <\/em>(sic!)? Iznena\u0111uju\u0107e, za ovakvu promjenu dovoljno je tek nekoliko sekundi. Da ne pomislite kako samo mlatimo praznu slamu ispraznim teoretiziranjem, slijedi demonstracija.<\/p>\n

Na slici dolje primijetit \u0107ete dvije slike pustinje jednu pored druge. Slobodno analizirajte slike, \u0161to detaljnije to bolje, i primijetite kako su u potpunosti identi\u010dne. <\/em>Nebo je na obje slike plavkasto, dok je pustinjski pijesak, gle \u010duda, \u017eu\u0107kaste boje. Sada pa\u017enju preusmjerite na crveni i zeleni kvadrat povi\u0161e dvaju slika pustinje. Ukoliko 60-ak sekundi koncentrirano buljite u bijelu to\u010dku izme\u0111u ovih kvadrata i zatim pogledate u istu takvu to\u010dku izme\u0111u dvaju pustinja \u2013 zate\u0107i \u0107e vas prizor sasvim druga\u010diji od onog kojeg ste vidjeli ranije. Slike koje su prije samo nekoliko trenutaka bile sasvim identi\u010dne <\/em>sada su saturirane o\u010digledno razli\u010ditim bojama. \u0160to ste fokusiranije buljili u to\u010dku me\u0111u dva gornja kvadrata, to \u0107e ova opti\u010dka iluzija djelovati impresivnije.<\/p>\n

\"optic1_v2\"<\/p>\n

No dobro, dosta zezancije, u \u010demu je kvaka? Slike pustinje izgledaju druga\u010dije zato \u0161to je va\u0161 mozak zapamtio <\/em>crvenilo s lijeve i zelenilo s desne strane u koje ste buljili 60-ak sekundi. Kad ste pa\u017enju ponovno preusmjerili na slike pustinje, va\u0161 mozak je ove zapam\u0107ene boje jednostavno ukomponirao u dvije slike pustinje i tako ih ‘izmijenio’. Naravno, samo na nekoliko trenutaka, no i to je dovoljno da na prili\u010dno efektan na\u010din shvatite koliko su boje zapravo proizvoljna pojava.<\/p>\n

Ovaj eksperiment neizbje\u017eno vodi do sljede\u0107eg va\u017enog pitanja. Jesu li boje uistinu realne <\/em>ili su tek produkt na\u0161ih imanentno subjektivnih osjetila? Do sada ste ve\u0107 mogli shvatiti, to\u010dan odgovor krije se u drugom dijelu pitanja.<\/p>\n

Va\u017eno je zapamtiti, boje su bile u samom srcu evolucijskog procesa milijunima godina. Te\u0161ko je uop\u0107e zamisliti va\u017eniji evolucijski proces od onoga koji nam omogu\u0107ava da postojimo i djelujemo u svijetu koji nas okru\u017euje. Zamislite samo odnos izme\u0111u insekata i cvjetova (cvjetovi nisu ‘obojeni’ kako bi ljudi u\u017eivali u njima, ve\u0107 kako bi se biljke kojih su dio \u0161to efikasnije razmno\u017eavale), ili najrazli\u010ditije boje pomo\u0107i kojih se razne \u017eivotinje kamufliraju u okoli\u0161 koji ih okru\u017euje. Naravno, po potrebi, boje se mogu iskoristiti i da vas primijeti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e \u017eivih bi\u0107a u blizini kao \u0161to to, primjerice, \u010dini paun u sezoni parenja.<\/p>\n

No, va\u017enost boja nije ograni\u010dena isklju\u010divo na carstvo \u017eivotinja. Bili vi svjesni toga ili ne, boje su krucijalan dio i va\u0161eg \u017eivota. Razmislite na trenutak o odje\u0107i koju kupujete i bojama koje dominiraju u va\u0161oj garderobi. \u010citava modna, dizajnerska i kozmeti\u010dka industrija po\u010diva upravo na bojama, odnosno njihovom kombiniranju.<\/p>\n

Evolucija bazirana na percepciji<\/strong><\/p>\n

Re\u010denica iz gornjeg podnaslova zapravo zna\u010di da je na\u0161a vjerojatno najjednostavnija percepcija u znatnoj mjeri oblikovala ono \u0161to jesmo. No, tu pri\u010da ne staje \u2013 boje (koje, ne zaboravite, zapravo ne postoje) se nalaze u samom srcu ljudske evolucije i u najve\u0107oj mjeri su odgovorne za izgled svijeta kojeg poznajemo.<\/p>\n

Upravo zbog ove uske evolucijske veze s bojama, ljudi si ve\u0107 stolje\u0107ima postavljaju jedno pitanje \u2013 vide li i drugi isto ono \u0161to ja vidim? Valjan i pouzdan odgovor na ovo pitanje ne\u0107e nam samo otkriti ne\u0161to vi\u0161e o tome kako funkcionira na\u0161 mozak, ve\u0107 \u0107emo pomo\u0107u njega saznati mnogo vi\u0161e o tome tko smo kao pojedinci, ali i kao dru\u0161tvo kojeg smo formirali.<\/p>\n

Doktor R. Beau Lotto s grupom suradnika ve\u0107 godinama poku\u0161ava doznati odgovor na gore spomenuto pitanje. On je u svom laboratoriju osmislio i proveo nekoliko eksperimenata u kojima je sudjelovalo 150 ljudi razli\u010dite dobi, dru\u0161tvenog zale\u0111a, rase i spola. Cilj svih ovih eksperimenata bio je samo jedan \u2013 ponuditi odgovor na pitanje vide li svi ljudi jednako.<\/p>\n

Nalazi do kojih su do\u0161li u Otto Labu\u00a0<\/em>bili su prili\u010dno zapanjuju\u0107i iako, nagla\u0161ava dr. Lotto. Rezultate dobivene ovim eksperimentima treba smatrati tek po\u010detkom ili djeli\u0107em kona\u010dnog odgovora.<\/p>\n

Jedan od zna\u010dajnijih nalaza do kojeg su do\u0161li bio je taj da razli\u010diti ljudi povezuju jednake boje s odre\u0111enim osje\u0107ajima. Tako je, primjerice, gotovo svaka odrasla osoba \u017eutu boju povezala sa sre\u0107om, plavu s tugom i crvenu s ljutnjom (iznena\u0111enost i strah, preostala dva univerzalna osje\u0107aja, nisu imali neku specifi\u010dnu boju koju su im ispitanici dodjeljivali). Iako je sli\u010dan trend zabilje\u017een i kod djece, njihova povezivanja boja i osje\u0107aja imala su mnogo vi\u0161e razli\u010ditih varijacija.<\/p>\n

S druge strane, u eksperimentu u kojem su morali povezati boju i zvuk gotovo svi ispitanici (i mladi i stari) odabirali su sli\u010dne parove. Niski tonovi naj\u010de\u0161\u0107e su bili reprezentirani tamnim bojama (tamnoplava) dok su vi\u0161i tonovi uglavnom bili upareni sa \u017earko \u017eutom.<\/p>\n

Koji je dakle zaklju\u010dak ovog eksperimenta? Ljudi posjeduju interne mentalne mape pomo\u0107u kojih su sposobni povezivati boje s odre\u0111enim drugim osjetilnim podra\u017eajima. Ono \u0161to je uistinu fascinantno jest \u010dinjenica da takvi odnosi (primjerice, izme\u0111u zvuka i boje) ne postoje nigdje u prirodi.<\/p>\n

Strukture boja<\/strong><\/p>\n

U jednom drugom eksperimentu, Lotto i suradnici su od ispitanika tra\u017eili da na plo\u010du s 49 praznih mjesta rasporede 49 razli\u010dito obojenih plo\u010dica. To je ujedno bila i jedina uputa koju su sudionici eksperimenta dobili. Broj potencijalnih rje\u0161enja bio je enorman \u2013 deset na \u0161ezdeset i drugu potenciju. Vjerojatno ve\u0107 pretpostavljate, u stvarnosti ljudi nisu iskoristili niti pribli\u017ean broj mogu\u0107nosti koje su im se nudile. Dapa\u010de, plo\u010dice su slagali po veoma predvidljivom obrascu \u2013 grupirali su boje prema sli\u010dnosti.<\/p>\n

Lotto tvrdi da je takvo djelovanje posljedica iznimno sna\u017ene potrebe za redom (strukturom) koju svi ljudi imaju. Posebice za strukturom\u00a0 koja nam je otprije poznata. U ovom slu\u010daju radilo se o tome da ispitanici reproduciraju ‘logiku’ slika s kojima se susre\u0107u u prirodi.<\/p>\n

U jednom drugom eksperimentu, znanstvenici iz Otto Laba <\/em>ispitali su postoje li razlike izme\u0111u raznih grupa ispitanika u jednostavnoj \u010dinjenici detektiraju li odre\u0111eno svjetlo ili ne. Rezultati su bili prili\u010dno iznena\u0111uju\u0107i. Za po\u010detak, otkrili su da su \u017eene mnogo osjetljivije na svjetlost od mu\u0161karaca, a posebno zanimljivo je da su svjetlo najbolje detektirale one \u017eene koje imaju sna\u017ean osje\u0107aj kontrole nad vlastitim \u017eivotom. \u017dene koje su se osje\u0107ale nemo\u0107no, iako i dalje ‘osjetljivije’ od mu\u0161karaca, postizale su slabije rezultate od \u017eena s osje\u0107ajem potpune kontrole. Ako na trenutak zastanemo i podsjetimo se da ovdje zapravo govorimo o pukoj detekciji svijetla, ovi nalazi su ni\u0161ta manje nego zapanjuju\u0107i.<\/p>\n

U dodatnim eksperimentima, Lotto i suradnici ispitivali su mogu li boje utjecati na na\u0161 osje\u0107aj za protok vremena. Odmah na po\u010detku primijetili su kako jedna minuta za mu\u0161karce ‘traje’ u prosjeku 11 sekundi dulje nego za \u017eene. Znamo \u0161to ste pomislili, mi \u0107emo se suzdr\u017eati od komentara.<\/p>\n

Osim ove razlike, zanimljivo je kako je jedna minuta ‘trajala’ dulje i za mu\u0161karce i za \u017eene kada su bili okru\u017eeni crvenim svjetlom, a trajala je kra\u0107e kad su bili okru\u017eeni plavim svjetlom.<\/p>\n

Lotto zaklju\u010duje kako se ova razlika mo\u017ee najbolje objasniti razli\u010ditim razinama uzbu\u0111enja koje i kod mu\u0161karaca i kod \u017eena izaziva izlo\u017eenost ovim dvama vrstama svjetla.<\/p>\n

Vidimo li svijet kakvim jest?<\/strong><\/p>\n

Na temelju gore spomenutih eksperimenata mo\u017ee se zaklju\u010diti da svatko od nas druga\u010dije vidi svijet koji ga okru\u017euje. To zapravo mora biti tako, budu\u0107i da su na\u0161a osobna iskustva nu\u017eno druga\u010dija od osobnih iskustava drugih ljudi. No, ono \u0161to je va\u017eno jest da nitko od nas ne vidi svijet onakvim kakav stvarno jest. <\/em><\/p>\n

U tom smislu mi smo svi u zabludi, a sve ono \u0161to vidimo zapravo je specifi\u010dna interpretacija ovisna o na\u0161oj osobnoj povijesti, ali i povijesti koju dijelimo s ostatkom \u010dovje\u010danstva. Ova \u010dinjenica, vjerojatno vi\u0161e nego bilo koja druga, mo\u017ee poslu\u017eiti kao nepobitan argument za slavljenje razli\u010ditosti, a ne za bijeg u sigurnost konformizma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Boje predstavljaju jedan od najjednostavnijih podra\u017eaja koja na\u0161a osjetila mogu detektirati. \u010cak i meduze detektiraju svjetlo, a one i nemaju mozak! No, usprkos svojoj relativnoj jednostavnosti, objasniti svjetlost i boje na ne\u0161to \u0161iroj skali zna\u010dilo bi i ponuditi odgovor na dva razmjerno kompleksna pitanja: kako vidimo i za\u0161to vidimo ono \u0161to mislimo da vidimo, pi\u0161e […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21009739,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16337],"tags":[16818,16493,18063],"class_list":["post-21009736","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-znanosti","tag-boja","tag-mozak","tag-percepcija"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21009736","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21009736"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21009736\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21009739"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21009736"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21009736"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21009736"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}