Uistinu je fascinantno koliko medicinskih mitova okru\u017euje prakti\u010dki svaki organ na\u0161eg tijela, a pogotovo se to odnosi na mozak koji iz nekog razloga ponajvi\u0161e fascinira laike i pseudoznanstvenike koji takve mitove produciraju.<\/p>\n
\u201eJedan od mojih najomiljenijih mitova jest ideja da ljudi koriste samo 10% svog mozga\u201c, pi\u0161e psihologinja Claudia Hammond u svojoj kolumni za BBC. Ovaj mit zapravo je prili\u010dno intrigantan budu\u0107i da indirektno sugerira kako bi ljudi u budu\u0107nosti mogli postati neusporedivo pametniji, kreativniji i uspje\u0161niji.<\/p>\n
Samo kad bi prona\u0161li na\u010din da aktiviraju 90% mozga koji, navodno, sada samo postoje, potpuno neiskori\u0161teni. Istini za volju, ovaj mit mogao bi nas kao rasu inspirirati da se dodatno potrudimo kako bismo ostvarili svoje potencijale, no tu otprilike po\u010dinje i prestaje njegova korisnost.<\/p>\n
Kako bi pobli\u017ee analizirali ovaj mit, prije svega si trebamo postaviti jedno pitanje \u2013 10% \u010dega <\/em>trenutno koristimo? Ukoliko se radi o 10% pojedinih mo\u017edanih re\u017enjeva, onda je ovaj mit prili\u010dno jednostavno \u201esru\u0161iti\u201c.<\/p>\n Naime, neuroznanstvenici koriste\u0107i tehniku funkcionalne magnetske rezonancije mogu osobu doslovno \u201eprovu\u0107i\u201c kroz magnetski skener i zabilje\u017eiti koje regije u mozgu se aktiviraju kada razmi\u0161ljaju o ne\u010dem ili kada izvr\u0161avaju odre\u0111ene radnje.<\/p>\n Koriste\u0107i ovu tehniku, znanstvenici su otkrili da relativno jednostavne akcije poput stiska ruke ili izgovaranja nekoliko rije\u010di zahtijevaju aktivnost mnogo vi\u0161e od 10% pojedinih dijelova mozga.<\/p>\n Dakle, mnogo vi\u0161e od na\u0161ih maksimalnih mogu\u0107nosti koje pretpostavlja urbani mit s po\u010detka pri\u010de. \u010cak i kad svjesno ne obavljamo apsolutno nikakvu radnju, na\u0161 mozak je zapravo prili\u010dno zaposlen \u2013 bilo da kontrolira disanje i sr\u010dani ritam ili u \u201eradnoj memoriji\u201c zadr\u017eava popis va\u0161e to-do<\/em> liste.<\/p>\n No, mogu\u0107e je da se mit zapravo odnosi na 10% ukupnog broja mo\u017edanih stanica. Ako je tako, opet imamo lo\u0161e vijesti za ljubitelje mitova \u2013 ni ta pri\u010da ne dr\u017ei vodu. Svaki put kad neka od na\u0161ih \u017eiv\u010danih stanica prestane ispunjavati svoju funkciju, ona ili degenerira i odumire ili ju jednostavno \u201ekoloniziraju\u201c okolne stanice.<\/p>\n Ljudi naprosto ne mogu dopustiti da njihove mo\u017edane stanice budu besposlene, odnosno ne ispunjavaju odre\u0111enu funkciju. Suvi\u0161e su nam dragocjene da bi im na\u0161e tijelo to dopustilo.<\/p>\n Zapravo, ljudski mozak je ogromni potro\u0161a\u010d resursa. Da bi mo\u017edano tkivo ostalo u optimalnom stanju, oko 20% kisika kojeg udi\u0161emo koristi se upravo za napajanje ovog iznimno va\u017enog organa, tvrdi neuroznanstvenik Sergio Della Sala.<\/p>\n Istina je da priroda ponekad smisli uistinu zapanjuju\u0107e na\u010dine funkcioniranja \u017eivih bi\u0107a, ali da smo tijekom evolucije razvili mozgove deset puta ve\u0107e od onoga \u0161to nam treba, uistinu se doima malo nevjerojatnim. Pogotovo kada znamo da je upravo pove\u0107anje obujma mozga klju\u010d na\u0161eg opstanka na planetu.<\/p>\n No, usprkos ovoj o\u010ditoj nelogi\u010dnosti, mnogi ljudi i dalje \u010dvrsto vjeruju kako koristimo samo 10% ukupnih mo\u017edanih potencijala. Koliko je ova ideja ra\u0161irena svjedo\u010di i primjer neuroznanstvenice Sophie Scott.<\/p>\n Kada je sudjelovala na te\u010daju prve pomo\u0107i, instruktor je uvjeravao polaznike kako ozljede glave zapravo nisu pretjerano ozbiljne, budu\u0107i da je velika vjerojatnost kako \u010dovjek niti ne koristi dio mozga koji je ozlije\u0111en. Naravno, ovu pretpostavku temeljio je na ideji o 90% prakti\u010dki beskorisnog prostora u ovom vitalnom organu; ideji koju svojom kolumnom Hammond poku\u0161ava pobiti.<\/p>\n Jasno, taj o\u010dito neuki instruktor nije bio u krivu samo u pogledu \u201e\u010dinjenice 10%\u201c ve\u0107 je pokazao i temeljno neznanje o ozbiljnosti mo\u017edanih trauma. \u010cak i relativno mala ozljeda mo\u017ee imati ogromni utjecaj na ljudske \u017eivote.<\/p>\n No, dobro, sada kada su obja\u0161njene mnoge nelogi\u010dnosti ideje iz naslova ovog \u010dlanka potrebno je zapitati se kako je uop\u0107e ideja s toliko malo biolo\u0161kih i fiziolo\u0161kih temelja postala ovoliko ra\u0161irena? Na\u017ealost, danas je prili\u010dno te\u0161ko otkriti njen izvor, no mogu\u0107e je kako je za njega odgovoran ameri\u010dki psiholog i filozof William Jones.<\/p>\n On je u svojoj knjizi \u201e<\/em>The Energies of Men\u201c <\/em>iz 1908. godine napisao da \u201eljudi zapravo koriste veoma mali postotak svojih mentalnih i fizi\u010dkih potencijala\u201c. Jones je bio vrlo optimisti\u010dan i smatrao je kako ljudi mogu ostvariti mnogo vi\u0161e svojih potencijala, no nikada nije iznosio nikakve konkretne brojke ili postotke mo\u017edanih stanica koje ljudi trenutno koriste.<\/p>\n Famozni podatak o 10% iskori\u0161tenog mozga spominje se u predgovoru bestselera Dalea Carnegiea \u201eHow to Win Friends and Influence People\u201c <\/em>\u00a0iz 1936. godine, a ponekad ljudi govore da je Albert Einstein osobno procijenio konkretan postotak.<\/p>\n No, profesor Della Sala dao si je truda i poku\u0161ao prona\u0107i to\u010dan izvor, ali \u010dak i najbolji poznavatelji lika i djela Alberta Einsteina nisu mogli u svojim arhivima prona\u0107i apsolutno nikakav dokaz da je slavni fizi\u010dar ikada napisao ili izgovorio tezu o 10% mozga koje ljudi koriste. Prema trenutno raspolo\u017eivim dokazima, podatak da je Albert Einstein autor ove veoma ra\u0161irene hipoteze, vjerojatno tako\u0111er izmi\u0161ljen.<\/p>\n Istini za volju, postoje dva (znanstvena) fenomena koja su mogla utjecati na pojavu famoznog podatka o 10%. Devet desetina stanica u mozgu su takozvane glijalne stanice. One su zapravo svojevrsna podr\u0161ka, bijela tvar koja omogu\u0107ava optimalno funkcioniranje preostalih 10% mo\u017edanih stanica \u2013 neurona. Kao \u0161to je poznato, neuroni tvore tzv. sivu tvar koja nam, jednostavnim rije\u010dima, omogu\u0107ava da mislimo.<\/p>\n Dakle, mogu\u0107e je da su ljudi \u010duli ovaj podatak i pretpostavili kako bi mogli \u201enatjerati\u201c i glijalne mo\u017edane stanice da sudjeluju u procesu razmi\u0161ljanja. Naravno, ovo je samo po sebi suluda ideja budu\u0107i da je bijela tvar u potpunosti druga\u010dijeg sastava od sive tvari. Jednostavno ne postoji na\u010din da bi se glijalne stanice odjednom mogle transformirati u neurone i tako na\u0161e mozgove u\u010diniti 90% efikasnijima i br\u017eima.<\/p>\n Ipak, kod odre\u0111ene (iznimno rijetke) grupe ljudi snimke mo\u017edanih aktivnosti otkrivaju ne\u0161to prili\u010dno neobi\u010dno. Sredinom 1980. godine jedan britanski pedijatar nazvao je neuroznanstvenika Johna Lorbera i obavijestio ga kako trenutno lije\u010di pacijenta koji jedva da je imao mo\u017edanog tkiva, a ipak je funkcionirao gotovo normalno. Ovo nam, jasna stvar, ne dokazuje da glijalne stanice u na\u0161im mozgovima mogu postati neuroni, ali zorno svjedo\u010di o \u010dinjenici kako se ljudi mogu prilagoditi uistinu nevjerojatnim okolnostima.<\/p>\n Za kraj, potrebno je naglasiti kako sve ovo navedeno ne zna\u010di da su ljudi zauvijek limitirani s 10% neurona te da se u tom pogledu ne mo\u017ee o\u010dekivati nikakav napredak. Naravno, izgledno je kako u skorije vrijeme postotak neurona u na\u0161em mozgu ne\u0107e rasti, ali to ne zna\u010di da ne\u0107emo napredovati.<\/p>\n Napretkom tehnologije ljudi svakodnevno u\u010de i otkrivaju nove stvari. Danas otkrivamo sve vi\u0161e dokaza o tome kako sposobnost u\u010denja mo\u017ee izazvati odre\u0111ene promjene u na\u0161em mozgu. Ali ne u smislu da se on pove\u0107ava obujmom, ve\u0107 tako \u0161to stvaramo nove veze me\u0111u \u017eiv\u010danim stanicama i gubimo stare veze koje nam vi\u0161e nisu potrebne.<\/p>\n Na ovaj na\u010din mozak se uvijek mo\u017ee \u201ereprogramirati\u201c da u\u010di i razumijeva nove i kompliciranije stvari te nam na taj na\u010din osigurava stalan napredak.<\/p>\n \u010cinjenica da mit o tek malenoj proporciji mozga koju koristimo nije to\u010dan vjerojatno \u0107e razo\u010darati neke ljude. Taj postotak je jednostavno toliko nizak da otvara masivan potencijal i garantira nam razvitak neslu\u0107enih mogu\u0107nosti jednom kada nau\u010dimo koristiti preostalih 90%. Svi mi dijelimo istu \u017eelju da postanemo bolji, pametniji i kreativniji.<\/p>\n Dobra vijest je da to uistinu i mo\u017eemo postati, ali samo ako se potrudimo. Pronalazak kra\u0107eg puta otkrivanjem \u010darobnog lijeka za funkcioniranje dijela mozga kojeg (navodno) ne koristimo, naprosto nije na\u010din na koji \u0107emo postati ono \u010demu stremimo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uistinu je fascinantno koliko medicinskih mitova okru\u017euje prakti\u010dki svaki organ na\u0161eg tijela, a pogotovo se to odnosi na mozak koji iz nekog razloga ponajvi\u0161e fascinira laike i pseudoznanstvenike koji takve mitove produciraju. \u201eJedan od mojih najomiljenijih mitova jest ideja da ljudi koriste samo 10% svog mozga\u201c, pi\u0161e psihologinja Claudia Hammond u svojoj kolumni za BBC. […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21024420,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16366],"tags":[16493],"class_list":["post-21009898","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-neuroznanost","tag-mozak"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21009898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21009898"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21009898\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21024420"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21009898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21009898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21009898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}