\u010cini se da uobi\u010dajena odbojnost prema neskladnim suzvu\u010djima ima veze s matemati\u010dkim odnosima tonova koji se formiraju nad glavnim izvedenim tonom.<\/p>\n\n\n\n
Mnogi ljudi ne vole sraz disonantnih tonova koje mo\u017eemo \u010duti kod modernih skladatelja poput Arnolda Schoenberga. U \u010demu je na\u0161 problem s neskladnim tonovima? Dugo se mislilo da neskladna glazbena suzvu\u010dja sadr\u017ee akusti\u010dne frekvencije koje interferiranjem dovode na\u0161e \u017eivce do ruba. Ipak, jedna studija predla\u017ee teoriju da smo skloniji skladnom suzvu\u010dju iz sasvim drugog razloga, povezanog s matemati\u010dkim odnosima izme\u0111u velikog broja razli\u010ditih frekvencija koje zajedno \u010dine zvuk.<\/p>\n\n\n\n
Kognitivna neuroznanstvenica Marion Cousieau sa Sveu\u010dili\u0161ta u Montrealu u Quebecu sa svojim je timom odlu\u010dila ispitati postavke o sklonostima skladu ili neskladu uspore\u0111uju\u0107i odgovore kontrolne skupine osoba s normalnim sluhom s odgovorima onih koji imaju potpunu nesposobnost razlikovanja tonova (amusia<\/em>).<\/p>\n\n\n\n Konsonatna suzvu\u010dja su, grubo re\u010deno, sastavljena od nota koje zajedno “dobro zvu\u010de”, primjerice srednji C i G (interval kojeg zovemo kvinta). Disonanta suzvu\u010dja su kombinacija tonova koji nam zvu\u010de kao da se me\u0111usobno sudaraju, primjerice srednji C i povi\u0161eni C (interval male sekunde). Razlog zbog kojeg nam se jedno suzvu\u010dje svi\u0111a, ali ne i drugo, ve\u0107 dugo vremena mu\u010di i glazbenike i kognitivne znanstvenike.<\/p>\n\n\n\n \u010cesto se predlagala teorija da ljudi imaju uro\u0111ene sklonosti prema skladnim suzvu\u010djima naspram disonantnih, \u0161to bi neke moglo navesti na zaklju\u010dak da istaknute disonantne zna\u010dajke kr\u0161e prirodne zakone, a to ne zvu\u010di ba\u0161 najbolje. Neki drugi, uklju\u010duju\u0107i kompozitora Schoenberga, tvrde da su suzvu\u010dja pitanje obi\u010daja i da se mo\u017eemo nau\u010diti slu\u0161ati disonantna suzvu\u010dja s u\u017eivanjem.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju ve\u0107 se dugo razmi\u0161lja o psiholo\u0161kom razlogu zbog kojeg nam odre\u0111ene vrste disonantnog sazvu\u010dja zvu\u010de poput \u0161kripanja. Kada su dva tona bliska po frekvenciji, oni smetaju jedan drugome u produkciji zvuka: ono \u0161to mi \u010dujemo je samo jedan ton koji povisuje ili snizuje glasno\u0107u. Ako je razlika u frekvenciji unutar odre\u0111enog raspona, \u010dujemo zvuk koji nam je \u010dudan i neugodan pa tako uobi\u010dajeno neugodnim ljudi smatraju interval male sekunde.<\/p>\n\n\n\n Kad je Cousineau s kolegama zamolila ljude koji nemaju sluha da ocijene koliko im je ugodan \u010ditav niz intervala, ispitanici su pokazali da uop\u0107e ne razlikuju intervale. Za razliku od njih, ljudi s normalnim sluhom pozitivno su ocijenili male intervale (malu i veliku sekundu, primjerice C – D) i velike, ali suboktavne intervale (poput male, C – sni\u017eeni B, i velike septime, C – B) ocijenili su kao vrlo neugodne.<\/p>\n\n\n\n Istra\u017eiva\u010di su zatim provjerili kako se objema grupama svi\u0111a ritam. Otkrili su da i oni koji nemaju sluha kao i ispitanici iz kontrolne grupe pokazuju jednako usmjerenu sklonost ili nesklonost, stoga je morao postojati drugi uzrok nesklonosti disonantnim intervalima.<\/p>\n\n\n\n Izgleda da ove postavke potje\u010du od harmoni\u010dnosti, skladnosti konsonantnih intervala kod kojih zvuk, osim osnovnog tona, sadr\u017ei u sebi i suzvu\u010dje razli\u010ditih tonova koji mogu imati bilo koju frekvenciju vi\u0161u od osnovne. Taj suzvuk ima frekvenciju koja je uvijek umno\u017eak cijelog broja i osnovne frekvencije zvuka. Kod skladnih konsonantnih intervala, te se frekvencije i osnovni ton podudaraju kako se umno\u017eak s cijelim brojem pove\u0107ava. Kod disonantnih zvukova to nije slu\u010daj: izgleda kao da uz osnovni ton imamo i suzvuk koji se ne uklapa u harmoniju i zvu\u010di poput buke koju stvaraju metalni predmeti.<\/p>\n\n\n\n Ispitanici su nadalje slu\u0161ali umjetno proizvedenu harmoniju, pri \u010demu je suzvu\u010dje suptilno mijenjano u neharmoni\u010dno, dok je osnovni ton ostajao isti. Oni koji nemaju sluha nisu uop\u0107e primje\u0107ivali razlike u harmoniji, dok je druga grupa ispitanika preferirala i prepoznavala konsonantne intervale koji imaju uobi\u010dajenu harmoniju.<\/p>\n\n\n\n Suautor istra\u017eivanja Josh McDermott sa Svu\u010dili\u0161ta u New Yorku ranije je ustanovio da je kod normalnih slu\u0161atelja sklad zvukova va\u017eniji od ritma. U izvje\u0161tajima, on i njegovi kolege dokazuju da oni koji nemaju sluha imaju nedostatak osje\u0107aja za oboje – i harmoniju i disonancu, odn. odsustvo sklada.<\/p>\n\n\n\n Diana Deutsch, glazbeni psiholog sa Sveu\u010dili\u0161ta u Kaliforniji, tvrdi da je ovaj rad “potencijalno interesantan za prou\u010davanje potpunog nedostatka sluha”, ali pitanje je koliko to poma\u017ee na\u0161em razumijevanju normalnog sluha i mogu li ta otkri\u0107a pre\u017eivjeti u kontekstu svakida\u0161njeg slu\u0161anja glazbe<\/a>, gdje se \u010dini da ljudi iskazuju druga\u010dije sklonosti. “Rock<\/em> sastavi \u010desto namjerno uvode neugla\u0111ene i disonantne zvukove u svoju glazbu, a njihovi slu\u0161atelji pri tom iskazuju potpuno odu\u0161evljenje”, ka\u017ee ona.<\/p>\n\n\n\n Sandra Trehub sa Sveu\u010dili\u0161ta u Torontu <\/em>u Mississaugi, psihologinja koja se bavi slu\u0161nom percepcijom sla\u017ee se s ovom tvrdnjom navode\u0107i da postoji mno\u0161tvo glazbenih tradicija u kojima su sirovi i disonantni tonovi cijenjeni. “Te\u0161ko je zamisliti da je tradicija bazirana na ne\u010dem \u0161to bi samo po sebi bilo negativno”, ka\u017ee ona.<\/p>\n\n\n\n McDermott, me\u0111utim, tvrdi da rezultati ispitivanja ne impliciraju nu\u017eno da u sklonosti skladu zvukova ima bilo \u0161to uro\u0111eno i njegove pretpostavke idu u smjeru toga da glavnu ulogu igra u\u010denje. “Za ispitivanje onoga \u0161to je \u010dovjeku uro\u0111eno, potreban je ipak druga\u010diji pristup”, ka\u017ee znanstvenik.<\/p>\n\n\n\n