{"id":21010082,"date":"2012-12-15T03:57:50","date_gmt":"2012-12-15T02:57:50","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21010082"},"modified":"2022-07-07T01:43:21","modified_gmt":"2022-07-06T23:43:21","slug":"kontroverzna-ideja-znanstvenici-pokusavaju-ocuvati-vrstu-riba-mijenjajuci-joj-genetsku-strukturu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/kontroverzna-ideja-znanstvenici-pokusavaju-ocuvati-vrstu-riba-mijenjajuci-joj-genetsku-strukturu\/","title":{"rendered":"Kontroverzna ideja: znanstvenici poku\u0161avaju o\u010duvati vrstu riba mijenjaju\u0107i joj genetsku strukturu"},"content":{"rendered":"\n

U pustinji Mojave u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Nevadi, nekoliko stotina metara iznad \u010duvene Doline smrti, u malenom podvodnom jezeru dom je prona\u0161la vjerojatno najugro\u017eenija vrsta ribe na svijetu. Radi se o srebrenkasto-plavoj ribi manjoj od va\u0161ega najmanjeg prsta, koja je nakon milijuna godina evolucije stigla pred rub izumiranja. Neobi\u010dnim spletom okolnosti vrsta Cyprinodon diabolis <\/em>(engl. The<\/em> Devils hole Pupfish<\/em>) danas je svedena na tek 75 \u017eivih jedinki, pi\u0161e Wired<\/a>.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo, najve\u0107a prijetnja opstanku ove riblje vrste sti\u017ee s prili\u010dno neo\u010dekivanoga mjesta \u2013 njene DNA. U neka davna i sretnija vremena ova je riba \u017eivjela u relativno velikom jezeru. Prije otprilike 20 tisu\u0107a godina razina vode u jezeru naglo je opala, krajobraz je sve vi\u0161e po\u010deo nalikovati pustinji, a nesretna riba na\u0161la se zato\u010dena u malenim fizi\u010dki odvojenim jezercima. Danas tako postoji devet razli\u010ditih vrsta ove ribe, od kojih je barem pola pred rubom izumiranja. Najte\u017ei slu\u010daj je upravo s vrstom Cyprinodon diabolis <\/em>koja je u rujnu ove godine spala na tek 75 \u017eivih pripadnika. Tisu\u0107e godina evoluiranja ovu su malenu ribu u\u010dinile sposobnom za \u017eivot u veoma specifi\u010dnom okoli\u0161u; za pre\u017eivljavanje joj treba voda ‘ugrijana’ na tridesetak Celzijevih stupnjeva, niska zasi\u0107enost kisikom i plitak dio jezera u koji se povla\u010de u sezoni parenja. Biti ugro\u017eena vrsta samo je po sebi ve\u0107 dovoljno te\u0161ko, no biti ugro\u017eena vrsta i uz to izbirljiva po pitanju uvjeta u okoli\u0161u sasvim je nova razina ugro\u017eenosti.<\/p>\n\n\n\n

No, \u010dak ni to nije sve. Osim \u0161to je ugro\u017eena i izbirljiva, ovu vrstu prati i lo\u0161a sre\u0107a. Po\u010detkom sedamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a ameri\u010dki biolozi su izgradili tri umjetna jezera u kojima su poku\u0161ali uzgojiti \u201erezervnu\u201c populaciju riba iz \u0110avolje jame (lokacija na kojoj se riba nalazi) i tako ih spasiti od propasti. U dva od tri vodena uto\u010di\u0161ta vodene pumpe, ventili i druge mehani\u010dke sastavnice kvarile su se gotovo svakodnevno te je ve\u0107ina riba koja se nalazila u njima uginula. Kad ka\u017eemo da ovu vrstu prati lo\u0161a sre\u0107a, onda to stvarno i mislimo; nakon obavljenih popravaka preostale ribe dokraj\u010dio je udar groma koji je uni\u0161tio generator struje, a koji je omogu\u0107avao odr\u017eavanje vrlo specifi\u010dnih uvjeta u kojima ova malena riba mo\u017ee opstati.<\/p>\n\n\n\n

No, sre\u0107a se ipak osmjehnula ribama koje su se nalazile u tre\u0107em jezeru, nazvanom Point of Rocks. Ili, bolje re\u010deno, djelomi\u010dno osmjehnula. Naime, u ovu izoliranu populaciju nekako je dospjela druga srodna vrsta ove malene ribe i, da ne davimo detaljima, njen DNA uskoro se ra\u0161irio populacijom poput \u0161umskoga po\u017eara. Nakon otprilike 50 godina, svaka riba koja se nalazila u jezeru bila je potomak \u201euljeza\u201c koji je tko zna kakvim spletom okolnosti dospio u jezero. Znanstvenici su to mogli veoma lako zaklju\u010diti, budu\u0107i da su hibridi izme\u0111u dvije vrste imali jedan par \u0161krga vi\u0161e od \u201eoriginalne\u201c vrste koju su poku\u0161ali sa\u010duvati. Nakon nekoga vremena, biolozi koji su radili na projektu odlu\u010dili su premjestiti ribe u mrijestili\u0161te. Za razliku od vrste Cyprinodon diabolis,<\/em> koja se u takvom stani\u0161tu dovela do ruba izumiranja, nova hibridna vrsta jednostavno je eksplodirala. \u201eOgromni akvariji koje smo imali bili su u vrlo malo vremena od vrha do dna ispunjeni novim ribama. Prije samo nekoliko desetaka godina ova vrsta je izumirala, a sada odjednom do\u017eivljava neslu\u0107eni rast populacije\u201c, ka\u017ee Andy Martin, evolucijski biolog sa Sveu\u010dili\u0161ta u Coloradu, voditelj skupine znanstvenika koja je istra\u017eivala specifi\u010dnosti DNA kod nove hibridne vrste.<\/p>\n\n\n\n

Za Martina je ova \u010dinjenica bila jasan dokaz o tome \u0161to je po\u0161lo krivo kod vrste Cyprinodon diabolis \u2013 <\/em>radilo se o genetskoj mutaciji. Sitnom fragmentu defektne DNA koja se brzo akumulirala u malenoj populaciji s veoma ograni\u010denim genetskim \u201eresursima\u201c. S pozitivne strane, sada kada je napokon uspostavljena dijagnoza, postoji nada da je mogu\u0107e prona\u0107i i lijek koji bi spasio ovu riblju vrstu. Martin tvrdi da ima plan za spa\u0161avanje \u201e\u0111avolje\u201c ribe od propasti, ali za sve one ljude koji su se u pro\u0161losti bavili spa\u0161avanjem raznih vrsta od izumiranja, ova ideja vjerojatno \u0107e zazvu\u010dati kao te\u0161ka hereza.<\/p>\n\n\n\n

 <\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 dugi niz godina znanstvenici koji poku\u0161avaju o\u010duvati biljne i \u017eivotinjske vrste vode se istom jednostavnom logikom: potrebno je za\u0161tititi vrstu X kakva je postojala na mjestu Y u vremenu Z. Naravno, evolucija ne poznaje logiku ovoga tipa te je promjena jedina stvar koju mo\u017eemo o\u010dekivati kod svih \u017eivih bi\u0107a na planeti. I upravo tu sti\u017eemo do Martinove hereti\u010dne ideje \u2013 on smatra kako u ovom slu\u010daju rje\u0161enje nije o\u010duvanje vrste X kakva je bila na mjestu Z, ve\u0107 \u201eoplemenjivanje\u201c vrste X novim genima koji \u0107e joj omogu\u0107iti ono \u0161to joj evolucija nije dozvolila \u2013 promjenu. Drugim rije\u010dima, Martin \u017eeli ovu ugro\u017eenu riblju vrstu \u201eoplemeniti\u201c genima njenoga ro\u0111aka – vrste Cyprinodon nevadensis. <\/em>Obje vrste imaju zajedni\u010dkoga pretka i, zanimljivo, \u017eive u malenim jezerima udaljenim tek nekoliko kilometara. Martinova ideja prili\u010dno je jednostavna \u2013 ubaciti nekoliko jedinki Cyprinodon nevadensisa <\/em>u jezero sa 75 preostalih diabolisa <\/em>i \u2013 \u010dekati. Ovih nekoliko uljeza vjerojatno bi omogu\u0107ilo ugro\u017eenoj vrsti da prestane \u0161iriti defektne gene, smatra Martin. Uno\u0161enjem novoga genetskog materijala ova vrsta bi tako mogla biti spa\u0161ena, no pitanje je mogu li se one jedinke koje pre\u017eive i dalje smatrati tom istom vrstom.<\/p>\n\n\n\n

Na ovaj na\u010din malene ribice iz pustinje Mojave natjerale su nas da razmislimo o jednom izvorno filozofskom pitanju na\u0161ega odnosa prema prirodi. Ve\u0107 sada je jasno kako \u0107emo se u budu\u0107nosti vjerojatno susretati s mno\u0161tvom drugih ugro\u017eenih vrsta i na\u010din na koji tretiramo problem riba iz \u0110avolje jame mo\u017ee postati presedan za sve budu\u0107e slu\u010dajeve. Znanstvenici koji se bave o\u010duvanjem \u017eivotinjskih vrsta na ovaj bi na\u010din mogli postati arhitekti sasvim novih ekosustava. Pristup koji su do sada koristili svodio se na izuzimanje jedinki iz divljine i odr\u017eavanje vrste njihovim parenjem u kontroliranim i manje rizi\u010dnim uvjetima. No, s ovim novim pristupom znanstvenici \u0107e manipulacijom genoma prakti\u010dki stvarati nove vrste, u kojima \u0107e biti sadr\u017eani manji ili ve\u0107i fragmenti onih koje su poku\u0161ali sa\u010duvati. Ideja je definitivno kontroverzna i Martin trenutno nema podr\u0161ku institucije u kojoj je zaposlen. No, \u0161irom svijeta postoji mno\u0161tvo ugro\u017eenih vrsta i neke su ve\u0107 \u201espa\u0161ene\u201c na na\u010din sli\u010dan onome kojega zagovara Martin.<\/p>\n\n\n\n

Prije 17 godina biolozi s Floride premjestili su osam \u017eenki pume (Puma concolor stanleyana<\/em>) iz Teksasa na Floridu kako bi se parile s \u201elokalnim\u201c panterama (Puma concolor coryl<\/em>), koje su se isto tako na\u0161le pred rubom izumiranja. Ovaj projekt, kao \u0161to mo\u017eete pretpostaviti, bio je veoma kontroverzan i nai\u0161ao je na otpor znanstvene zajednice, no naposljetku je ipak proveden. I, najva\u017enije od svega, uspio je. Od 1995. godine populacija ugro\u017eene pantere se utrostru\u010dila. Naravno, sada na scenu stupaju neki eksterni faktori (ve\u0107ina panterinoga prirodnog stani\u0161ta sada je prekrivena asfaltom te najve\u0107i broj jedinki ove vrste ugiba pod kota\u010dima automobila) koji ugro\u017eavaju vrstu, no na genetskom nivou situacija se drasti\u010dno pobolj\u0161ala. Konkretno, zna\u010dajno je smanjen broj defektnih gena koji su uzrokovali razne probleme, poput nedovoljno razvijenih testisa kod mu\u017ejaka. Jasna stvar, bez razvijenih testisa nema ni mogu\u0107nosti za preno\u0161enje gena, a posljedi\u010dno ni opstanak vrste.<\/p>\n\n\n\n

No, projekt spa\u0161avanja pantera s Floride ipak nije kao onaj kojega Martin namjerava provesti s ugro\u017eenim ribama. Pume o kojima je bilo rije\u010d u prvom slu\u010daju pripadaju dvama razli\u010ditim podvrstama<\/em>, a Martin \u017eeli kri\u017eati dvije razli\u010dite vrste. U normalnim uvjetima, takve stvari se jednostavno ne \u010dine. Dapa\u010de, prema svim raspolo\u017eivim definicijama vrste, takvo \u0161to zapravo ne bi trebalo biti mogu\u0107e. U nekim davnim vremenima (prije Darwina), kada dvije \u017eivotinje ne bi bile u stanju \u201estvoriti\u201c plodnoga potomka, znanstvenici bi sa sigurnosti zaklju\u010dili da se radi o dvjema razli\u010ditim vrstama. No, s pojavom Darwina i naturalista Alfreda Russela Wallacea (koji je paralelno i neovisno o Darwinu izlo\u017eio teoriju prirodne selekcije), stvari su se ipak malo zakomplicirale. Naime, oba su autora jasno ustvrdila kako kriterij \u201eneplodnoga potomka\u201c nikako nije dovoljan za nedvosmisleno razlikovanje vrsta. U sljede\u0107ih stotinu godina evolucijski biolozi od Theodosiusa Dobzhanskyog do Ernsta Mayra raspravljali su o novim kriterijima razlikovanja. Fiziologija, geografska rasprostranjenost, izbor \u201epartnera\u201c i genetske razlike predlagani su kao samostalni ili kombinirani kriteriji razlikovanja vrsta.<\/p>\n\n\n\n

No, na kraju ispada da se ni sami znanstvenici ba\u0161 ne dr\u017ee ovih kriterija. Razlog za to je jednostavan \u2013 sposobnost reprodukcije razvija se mnogo sporije od preostalih karakteristika neke vrste. Kada se, dakle, jedna vrsta odvoji od druge, to ne zna\u010di da se automatski vi\u0161e ne mo\u017ee razmno\u017eavati sa svojim evolucijskim \u201ero\u0111acima\u201c. \u201eOva \u010dinjenica povla\u010di pitanje o definiciji vrste, na koje je iznimno te\u0161ko ponuditi nedvosmislen odgovor. Postoji mno\u0161tvo jedinki koje se morfolo\u0161ki i genetski o\u010dito razlikuju, no i dalje se mogu me\u0111usobno razmno\u017eavati\u201c, ka\u017ee M. Sanjayan, glavni istra\u017eiva\u010d organizacije Nature Conservancy.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ovo je svakako dobra vijest za znanstvenike koji se bave o\u010duvanjem \u017eivotinjskih vrsta, budu\u0107i da sada imaju mnogo vi\u0161e manevarskoga prostora nego \u0161to se to ranije smatralo. Prije trideset godina ornitolozi su poduzeli posljednji o\u010dajni\u010dki poku\u0161aj da spase jednu vrstu vrapca pare\u0107i ga s bliskom mu vrstom. (Na\u017ealost, nisu uspjeli, i posljednji vrabac svoje vrste uginuo je 1987. godine u Walt Disney World Resortu.<\/em>) Tako\u0111er, vo\u0111eni istom idejom, Sanjayan i suradnici poku\u0161avaju spasiti sjeverne bijele nosoroge, to\u010dnije posljednju osmericu pripadnika vrste koji su \u017eivjeli u zato\u010deni\u0161tvu. Znanstvenici se nadaju kako \u0107e se ugro\u017eene jedinke pariti s brojnijim ju\u017enim bijelim nosorozima koji su, ovisno koga pitate, ili sasvim nova vrsta ili tek podvrsta istoga roda nosoroga. Sanjayan i suradnici trenutno poku\u0161avaju dobiti sve potrebne dozvole kako bi proveli ovaj o\u010dajni\u010dki poku\u0161aj spa\u0161avanja vrste, no \u010dak i ako uspiju u svom naumu, \u010dinjenica ho\u0107e li nosorozi izumrijeti ipak ne ovisi o njima. Jednom kada se sjeverni i ju\u017eni bijeli nosorozi kona\u010dno sretnu, nitko ne mo\u017ee pretpostaviti ho\u0107e li biti voljni me\u0111usobno se pariti.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to znanstvenici podrazumijevaju pod vrstom <\/em>mijenja se sukladno s napretkom znanosti. Ne tako davno analizom DNA utvr\u0111eno je kako se dvije vrste afri\u010dkih slonova, naoko sasvim identi\u010dne, zapravo drasti\u010dno razlikuju na genetskoj razini. Otprilike kao lav i tigar ili \u010dovjek i \u010dimpanza. Tako\u0111er, prije nekoliko godina Martin je sa svojim suradnicima dokazao kako je \u010ditava jedna vrsta pastrva bila pogre\u0161no identificirana, \u0161to je do kraja zbunilo konzervatore koji su vrstu poku\u0161avali spasiti od izumiranja u protekla dva desetlje\u0107a. Ono \u0161to je Martin \u017eelio posti\u0107i ovim, ali i drugim istra\u017eivanjima koja provodi, jest da se koncept \u017eivotinjskih vrsti ne shva\u0107a kao apsolutno zadan, ve\u0107 tek kao hipoteza koju valja provjeriti u svakom pojedina\u010dnom slu\u010daju. Drugim rije\u010dima, ako dva slona izgledaju isto, to ne zna\u010di nu\u017eno da pripadaju istoj vrsti (ili podvrsti). No, na Martinovu \u017ealost, ovakav na\u010din razmi\u0161ljanja jednostavno nije sukladan s pravnim okvirima za prevenciju izumiranja, koji su upravo utemeljeni na jasno definiranim i razgrani\u010denim vrstama.<\/p>\n\n\n\n

 <\/p>\n\n\n\n

Taksonomi koji su prvi opisali i klasificirali sitne ribe iz pustinje Mojave \u010dinili su to pregledavaju\u0107i stvari koje su im bile dostupne \u2013 veli\u010dine, \u0161krge, polo\u017eaj kostiju i sli\u010dno. To je bio na\u010din na koji je stvari klasificirao vjerojatno najpoznatiji znanstvenik koji se bavio taksonomijom (u osamnaestom stolje\u0107u) \u2013 Carl Linnaeus. \u201eTada je to bila ustaljena praksa. Ako se dvije \u017eivotinje fizi\u010dki dovoljno razlikuju, ostvareni su svi temelji da ih se proglasi razli\u010ditim vrstama. Kada se jednom tako klasificiraju, ljudi jednostavno imaju tendenciju da takve stvari uzmu zdravo za gotovo i te \u017eivotinje uistinu tretiraju kao pripadnike razli\u010ditih vrsti\u201c, ka\u017ee Martin.<\/p>\n\n\n\n

No, fiziolo\u0161ke razlike \u010desto su prouzrokovane okoli\u0161nim faktorima, a ne genetikom. U slu\u010daju \u0110avolje jame, topla voda iz geotermalnih izvora \u201emetabolizme riba ubacila je u \u0161estu brzinu\u201c, kako to Martin opisuje. Ribe su zato prakti\u010dki stalno gladovale, a ako usporedimo, primjerice, pothranjenoga i dobro uhranjenoga \u010dovjeka, netko bi uistinu mogao pomisliti da se radi o razli\u010ditim vrstama. Naravno, ako je koncentriran isklju\u010divo na fizi\u010dka obilje\u017eja poput visine, \u0161irine i te\u017eine. Kako bi dokazali tezu da je razlika izme\u0111u riba tek posljedica razli\u010ditih uvjeta u kojima su \u017eivjele, biolozi s kalifornijskog sveu\u010dii\u0161ta izdvojili su uzorak vrste C. nevadensis <\/em>s lokacije Amargosa Valley te ih izgladnjivali u vodi povi\u0161ene temperature. Na taj na\u010din simulirali su uvjete koji uistinu postoje u jezerima u \u0110avoljoj jami. Nije pro\u0161lo dugo vremena i ova vrsta po\u010dela je nalikovati svojim ro\u0111acima iz \u201etoplijih krajeva\u201c. No, Martin se nije zadovoljio ovim eksperimentom te je sa svojim timom proveo istra\u017eivanje o sli\u010dnosti ovih dviju vrsta (podvrsta?) riba na genetskoj razini. Nakon vi\u0161e mjeseci istra\u017eivanja do\u0161li su do zaklju\u010dka da su C. diabolis <\/em> i C. nevadensis <\/em>genetski sli\u010dnije nego mnoge druge \u017eivotinje koje se uvrije\u017eeno smatraju pripadnicima iste vrste. Primjerice, ove ribe su genetski sli\u010dnije jedna drugoj nego \u010dovjek iz Kenije \u010dovjeku iz Skandinavije.<\/p>\n\n\n\n

Na temelju svih ovih istra\u017eivanja Martin zaklju\u010duje kako se, iako je neosporno da se dvije spomenute ribe morfolo\u0161ki i genetski razlikuju, ipak ne mo\u017ee re\u0107i da pripadaju razli\u010ditim vrstama.<\/p>\n\n\n\n

Kratka povijest riba iz \u0110avolje jame<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u0110avolja jama dio je Nacionalnoga parka Death Valley<\/em> koji se prostire na 23 tisu\u0107e jutara povr\u0161ine. Tijekom \u0161ezdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, velike koli\u010dine vode koje su se nalazile u Nacionalnom parku iskori\u0161tene su za navodnjavanje rastu\u0107ih poljoprivrednih gospodarstava u blizini, \u0161to je zna\u010dajno snizilo ionako nisku razinu vode u \u0110avoljoj jami. Nekad prostrana jezera u kojima su plivale ribe sve su se vi\u0161e smanjivala i ubrzo su se tradicionalna mrijestili\u0161ta ove ribe na\u0161la iznad razine zemlje. U tom trenutku ova je riba dospjela na federalnu listu ugro\u017eenih vrsta, a, nakon devet godina pravnih bitaka, postala je i prva \u017eivotinja kojoj su pravnim putem osigurana prava na kori\u0161tenje voda. Prije dva desetlje\u0107a redovno travanjsko mjerenje populacije riba u nacionalnom parku gotovo uvijek je pokazivalo kako u podvodnim jezerima pliva najmanje dvjesto pripadnika ove vrste. Mjerenja u rujnu, tijekom kojih bi uvijek bilo pobrojano mnogo vi\u0161e riba, \u010desto su pokazivala kako populacija C. diabolisa <\/em>broji vi\u0161e od petsto jedinki. No, sredinom devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a populacija ove ribe naglo je po\u010dela opadati. Da stvari budu gore, grupa znanstvenika koja je poku\u0161avala shvatiti za\u0161to je do\u0161lo do smanjenja populacije ostavila je nekoliko zamki za ribe na kamenjima blizu bazena u kojemu su se nalazile ugro\u017eene ribe. Vi\u0161ednevne ki\u0161e zatim su prouzrokovale vodene bujice koje su zamke gurnule u bazen s ribama te je na taj na\u010din nastradalo oko tre\u0107ine pre\u017eivjelih pripadnika vrste. Rekli smo ve\u0107 na po\u010detku, ove ribe stvarno nemaju sre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom redovnoga proljetnog mjerenja 2006. godine, ronioci su uspjeli pobrojati tek 38 sada ve\u0107 kriti\u010dno ugro\u017eenih riba. \u201eRibe su bile iznimno mr\u0161ave i pothranjene\u201c, ka\u017ee Kevin Wilson, ekolog zaposlen u Nacionalnom parku Death Valley,<\/em> zadu\u017een za nadgledanje \u0110avolje jame. \u201eRubovi njihovih \u0161krgi pokazivali su jasne znakove propadanja i stoga je uprava Parka odlu\u010dila pokrenuti program poja\u010danoga hranjenja kako bi se o\u010duvala vrsta\u201c, ka\u017ee Wilson. Kona\u010dno dobro uhranjene, ribe su se dobro oporavljale i ve\u0107 tijekom sljede\u0107ega proljetnog prebrojavanja zabilje\u017een je pove\u0107an broj jaja\u0161aca. \u201eBili smo iznimno sretni u tom trenutku. Mislili smo kako smo kona\u010dno shvatili u \u010demu je problem s ribama \u2013 bile su pothranjene! Bili smo uvjereni kako \u0107e nas u rujnu do\u010dekati velik broj novih riba\u201c. No, znanstvenike je opet do\u010dekao hladan tu\u0161, ve\u0107ina mladih riba nije pre\u017eivjela te je populacija u rujnu brojila tek 133 jedinke.<\/p>\n\n\n\n

Martin smatra kako je sada prekasno da se vrsta poku\u0161a spasiti kontrolom eksternih faktora poput hrane. On dr\u017ei da ova riblja vrsta zapravo do\u017eivljava \u201egeneti\u010dki raspad\u201c. Jednostavnim rje\u010dnikom, zbog veoma malenoga broja jedinki, a time i usko ograni\u010denoga genetskog materijala od kojega nastaju nove ribe, genetske mutacije iznimno se brzo \u0161ire ugro\u017eenom populacijom. To je svojevrsni \u201evrtlog izumiranja\u201c, kako ga naziva Martin. Sa svakom novom generacijom broj \u0161tetnih mutacija se pove\u0107ava, a prakti\u010dki ne postoji zdrava prirodna selekcija koja bi eliminirala \u0161tetne gene. Ono \u0161to postoji je tek \u201eobi\u010dna\u201c prirodna selekcija koja \u0107e uistinu eliminirati jedinke s defektnim genomom, ali u ovoj situaciji to, na\u017ealost, zna\u010di da \u0107e eliminirati i \u010ditavu vrstu.<\/p>\n\n\n\n

 <\/p>\n\n\n\n

Hibridi se stvaraju i prirodnim putem<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svatko tko se ikada iole ozbiljnije zanimao za biologiju zna da u prirodi postoje hibridi \u2013 kri\u017eanci izme\u0111u dviju razli\u010ditih vrsta. Tako postoji pizli medvjed (kri\u017eanac grizlija i polarnoga medvjeda), kri\u017eanac ameri\u010dkoga krokodila i ugro\u017eenoga kubanskog krokodila. Na Galapagosu postoje velike kornja\u010de koje sadr\u017ee dijelove DNA od svoga gigantskog ro\u0111aka kojega je proslavio Charles Darwin. I naposljetku, postojite i vi! Vjerovali ili ne, velike su \u0161anse da svi mi sadr\u017eimo pone\u0161to DNA kojega smo tijekom evolucije \u201eposudili\u201c od neandertalaca.<\/p>\n\n\n\n

No, kada se uvjeti u okoli\u0161u naglo promjene i odre\u0111ena vrsta stigne pred rub izumiranja u relativno kratkom periodu \u2013 majka priroda \u010desto ne uspijeva dovoljno brzo reagirati. Drugim rije\u010dima, vrsta i\u0161\u010dezne s lica Zemlje mnogo prije nego \u0161to dobije \u0161ansu da o\u010duva svoj DNA kri\u017eanjem sa srodnim vrstama. Jedno mogu\u0107e rje\u0161enje u ovakvim situacijama jest umjetno stvaranje hibridnih vrsta. \u201eOno \u0161to vam prvo padne na pamet kad razmi\u0161ljate o ovakvim stvarima jest \u2013 stvaranje hibrida je lo\u0161e i ne treba se igrati s prirodnom selekcijom. No, generalna pravila rijetko kada su dobra. Ono \u0161to trebamo napraviti jest podrobno promotriti svaki pojedina\u010dan slu\u010daj i tek tada odlu\u010diti je li umjetno stvaranje hibrida dobar potez\u201c, ka\u017ee Alan Templeton, biolog sa Sveu\u010dili\u0161ta u Washingtonu.<\/p>\n\n\n\n

A Templeton zna o \u010demu pri\u010da. U osamdesetim godinama pro\u0161loga stolje\u0107a pokrenuo je misiju spa\u0161avanja jedne vrste gu\u0161tera koja je gotovo i\u0161\u010dezla iz svoga prirodnog stani\u0161ta, planinskoga lanca Ozarks u sredi\u0161njem dijelu SAD-a. Uzorci ovih malenih bodljikavih \u017eivotinjica koje je Templeton prikupio na raznim proplancima \u0161irom Missourija slu\u017ebeno su pripadali istoj vrsti. No, federalna kampanja prevencije \u0161umskih po\u017eara zna\u010dajno je izmijenila krajolik u odre\u0111enim dijelovima njihova prirodnoga stani\u0161ta te su se pojedine populacije gu\u0161tera toliko odvojile da su se po\u010dele razlikovati i na genetskoj razini.<\/p>\n\n\n\n

Templetonov cilj bio je okupiti \u0161aroliko mno\u0161tvo ovih populacija kako bi vrstu spasio od propasti. Tijekom ovoga procesa koristio je i neke prili\u010dno nekonvencionalne metode (poput kontroliranih \u0161umskih po\u017eara), ali najva\u017enije je da je trideset godina nakon po\u010detka akcije vrsta o\u010duvana i bilje\u017ei stalan rast. \u201eIstina, moja ekipa i ja o\u010duvali smo vrstu, no zapravo smo o\u010duvali proplanke Ozarksa\u201c, poeti\u010dno poentira Templeton.<\/p>\n\n\n\n

No, budu\u0107i da su Templetonovi gu\u0161teri (slu\u017ebeno) pripadali istoj vrsti, on se nije morao susresti s iznimno te\u0161kim pitanjem koje mu\u010di Martina: \u201eKada intervenirate u genetski materijal neke vrste, radi li se i dalje o istoj onoj vrsti koju ste krenuli spa\u0161avati?\u201c Odre\u0111eni biolozi ovo \u0107e pitanje svesti na \u201egeneti\u010dki integritet\u201c.  Za njih nije dovoljno spasiti samo ve\u0107e ili manje fragmente DNA i re\u0107i kako je na taj na\u010din spa\u0161ena vrsta. No, za neke druge biologe \u010dak je i to ogroman uspjeh. Ova dilema ve\u0107 desetlje\u0107ima mu\u010di sve znanstvenike koji se susre\u0107u s kriti\u010dno ugro\u017eenim vrstama. \u0160to vi\u0161e prou\u010davaju i otkrivaju sitnije detalje o prirodi i \u017eivim bi\u0107ima, sve se vi\u0161e pitaju i koji bi to\u010dno dio \u017eivoga svijeta trebali o\u010duvati. Kao \u0161to vidite, ovo pitanje barem je u jednakoj mjeri znanstveno koliko i filozofsko.<\/p>\n\n\n\n

Pro\u0161log ljeta na Forumu o za\u0161titi okoli\u0161a koji se odr\u017eao u Aspenu, E. O. Wilson (jedan od najuglednijih i najpoznatijih biologa-konzervatora) rekao je da bi za odr\u017eavanje okoli\u0161a koji \u0107e mo\u0107i odr\u017eavati ljudsku rasu potrebno otprilike polovinu povr\u0161ine planeta pretvoriti u divljinu. No, njegov stav nai\u0161ao je i na \u017eestoki otpor. Emma Marris, autorica knjige Rambunctious Garden <\/em>(u doslovnom prijevodu, Bu\u010dan vrt<\/em>) kontrirala je Wilsonu izjavom da je prakti\u010dki svaki kutak na Zemlji ve\u0107 \u201ezaga\u0111en\u201c ljudskom rukom te da \u0107emo se jednostavno morati nositi s ovom \u010dinjenicom.<\/p>\n\n\n\n

Jasna stvar, Wilson je bio u\u017easnut ovakvom idejom te je upitao Marris zna\u010di li to da bi se jednostavno trebali predati kada je o\u010duvanje okoli\u0161a u pitanju. Marris je, naravno, na ovo odgovorila da nije tako mislila. Dapa\u010de, ona je zajedno sa svojim mu\u017eem, filozofom Yashom Rohwerom, provela metaanalizu preko stotine znanstvenih \u010dlanaka koji se bave problemom o\u010duvanja vrsta i zaklju\u010dila kako ve\u0107ina njih polazi od ideje \u201egenetskoga integriteta\u201c (vrsta se mo\u017ee o\u010duvati samo ako se o\u010duva njen cjelokupan genetski materijal). No, smatra ovaj bra\u010dni par, to ne mora nu\u017eno biti tako. Alternativu vide upravo u Martinovoj ideji \u201egenetske restauracije\u201c, odnosno umjetnih pobolj\u0161anja genoma ugro\u017eenih organizama. Na ovaj na\u010din, jasno, nemogu\u0107e je odr\u017eati vrstu u terminima \u201egenetskoga integriteta\u201c, no mogu\u0107e je ponuditi vrsti priliku da pre\u017eivi u ne\u0161to izmijenjenom obliku.<\/p>\n\n\n\n

U budu\u0107nosti \u0107emo, vrlo vjerojatno, mnogo intenzivnije utjecati na ekosustave i \u017eiva bi\u0107a koja ih \u010dine. To uklju\u010duje intervencije ne samo na podru\u010dju biogeografije (premje\u0161tanje vrsta iz okoli\u0161a koji im ugro\u017eava opstanak), ve\u0107 i u podru\u010dju genetike. Postoji veoma delikatna razlika izme\u0111u spa\u0161avanja vrste i spa\u0161avanja genetskoga materijala. Balansiranje izme\u0111u ove dvije vrste spa\u0161avanja vjerojatno \u0107e biti jedan od najve\u0107ih izazova za biologe 21. stolje\u0107a. Vratimo se na primjer riba iz \u0110avolje jame. Mogli bi, primjerice, pustiti da prirodna selekcija u\u010dini svoje i izbri\u0161e ovu vrstu s lica Zemlje. Znanstvenicima se ova ideja svi\u0111a otprilike kao i teorija evolucije nadahnuta Biblijom. Oni smatraju da svaka \u017eivotinja igra veoma va\u017enu ulogu u ekosustavu u kojem boravi te kako se u pravilu treba u\u010diniti apsolutno sve da se svaka vrsta spasi od izumiranja. \u201eGenetska restauracija barem je jednako va\u017ena kao i restauracija okoli\u0161a i prirodnih stani\u0161ta ugro\u017eenih vrsta. Vrsta o kojoj je rije\u010d ima posebnu simboliku. Ona je jedna od prvih vrsta koje su se na\u0161le na listi ugro\u017eenih. Popu\u0161tanje pred idejom \u201egenetskoga integriteta\u201c kao osnove za o\u010duvanje vrste zvu\u010di kao priznavanje kona\u010dnog poraza za o\u010duvanje putem genetske restauracije\u201c, ka\u017ee Martin.<\/p>\n\n\n\n

Iako trenutno nema podr\u0161ku uprave Nacionalnog parka Death Valley<\/em>, Martinu bi se sre\u0107a ipak mogla uskoro osmjehnuti. Naime, nedaleko od prirodnog stani\u0161ta ugro\u017eene ribe u tijeku je izgradnja velikog bazena u kojem \u0107e se nanovo poku\u0161ati pove\u0107ati broj pripadnika ove vrste. Martin se nada da bi, jednom kada odre\u0111en broj jedinki vrste C. diabolis <\/em>dospije u taj umjetni bazen, kona\u010dno mogao dobiti dozvolu da me\u0111u njih ubaci i par jedinki C. nevadensisa. <\/em>\u201e\u010cisto da vidimo \u0161to \u0107e se dogoditi\u201c, u \u0161ali izgovara Martin. \u201eOvo vi\u0161e nije samo biolo\u0161ko pitanje. Dapa\u010de, ono je postalo eti\u010dko-filozofski problem kojega je te\u0161ko razrije\u0161iti. Ja samo tra\u017eim priliku da testiram svoju hipotezu, siguran sam da ribama ne\u0107e smetati\u201c, poentira za kraj ovaj znanstvenik.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U pustinji Mojave u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Nevadi, nekoliko stotina metara iznad \u010duvene Doline smrti, u malenom podvodnom jezeru dom je prona\u0161la vjerojatno najugro\u017eenija vrsta ribe na svijetu. Radi se o srebrenkasto-plavoj ribi manjoj od va\u0161ega najmanjeg prsta, koja je nakon milijuna godina evolucije stigla pred rub izumiranja. Neobi\u010dnim spletom okolnosti vrsta Cyprinodon diabolis (engl. […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21010083,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16346,16345,16347],"tags":[16501,16934],"class_list":["post-21010082","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biljke-i-zivotinje","category-evolucija","category-genetika","tag-dnk","tag-riba"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21010082","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21010082"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21010082\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21065780,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21010082\/revisions\/21065780"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21010083"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21010082"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21010082"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21010082"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}