Ideja kori\u0161tenja karbona u komercijalnim automobilima postoji ve\u0107 du\u017ee vrijeme. Ono \u0161to je sprje\u010davalo njegovu upotrebu u ve\u0107oj koli\u010dini jest ono \u0161to sprje\u010dava mnoge nama interesantne stvari od pojavljivanja na tr\u017ei\u0161tu – cijena. Pozivaju se i na ekolo\u0161ku stranu, no je li to s pravom? Iz BMW-a nam poru\u010duju da imaju rje\u0161enje.<\/p>\n
Vratimo se nakratko u 1992, kada je McLaren proizveo popularni F1, milijun dolara vrijedan cestovni automobil. Naime, to je bio prvi serijski automobil koji je imao \u0161asiju od plastike oja\u010dane karbonskim vlaknima (engl.\u00a0carbon fibre reinforced plastic, <\/em>CFRP). Tada je za proizvodnju takve \u0161asije trebalo utro\u0161iti tri tisu\u0107e sati ljudskoga rada. Danas McLaren proizvodi \u0161asiju od MP4-12C automobila za \u010detiri sata i prodajna cijena mu je oko 225.000 dolara, \u0161to je i dalje preskupo za prosje\u010dnoga kupca.<\/p>\n BMW-ov \u201ei\u201c projekt<\/strong><\/p>\n BMW nam otkriva tehnologiju za koju tvrde da mo\u017ee od karbonske plo\u010de napraviti dio za automobil za manje od 10 minuta, \u0161to je zaista impresivno ako usporedimo s gore navedenim podatcima. Ti dijelovi \u0107e se koristiti za BMW i3, elektri\u010dni automobil za \u010diju se cijenu spekulira da \u0107e biti izme\u0111u 35.000 i 40.000 eura. Ako se zaista bude radilo o toj cijeni, ponovno ne mo\u017eemo tvrditi da \u0107e biti dostupan \u0161iroj populaciji, no na dobrome je putu da to postane.<\/p>\n BMW i3 je simpati\u010dan automobil, blago povi\u0161en i zaista neobi\u010dnoga dizajna. Trebao bi imati domet oko 160 km s jednim punjenjem baterije te krajnju brzinu od 160 km\/h. Te\u017eina njegove karoserije je 120 kg, \u0161to je manje od te\u017eine mnogih putnika koji bi ga u SAD-u mogli do\u010dekati. Njegov dolazak na strana tr\u017ei\u0161ta mogao bi se o\u010dekivati krajem 2013. godine. BMW tu ne staje. U 2014. \u0107e po\u010deti proizvodnja i8 hibridnoga vozila, futuristi\u010dkoga sportskog automobila kojega smo imali priliku vidjeti u posjedu Toma Cruisea u posljednjoj “Nemogu\u0107oj misiji”. Radi se o ozbiljnom automobilu s trocilindri\u010dnim motorom snage 220 konjskih snaga smje\u0161tenim straga i s elektri\u010dnim motorom iznad prednje osovine. Do 100 km\/h ubrzava za 4,8 sekundi i juri brzinom 250 km\/h koja je elektronski ograni\u010dena, no takva \u0107e mu biti i cijena – preko 100 tisu\u0107a eura. Potro\u0161nja bi mu trebala biti oko 2,27 litara na 100 kilometara.<\/p>\n Tehni\u010dki podatci o ovome automobilu su impresivni, ali treba ih uzeti s rezervom. Mnoge automobilske tvrtke razbacivale su se karakteristikama koje na kraju nisu uspjeli posti\u0107i, iako imamo osje\u0107aj da bi BMW ovoga puta mogao iznenaditi. Prozivodnja automobila od karbonskih vlakana ve\u0107 je du\u017ee vrijeme san in\u017eenjera u automobilskoj industriji.<\/p>\n Razlog je to \u0161to je karbonska \u0161asija duplo lak\u0161a od \u010deli\u010dne te u isto vrijeme i \u010dvr\u0161\u0107a. \u201eCijena je bila najve\u0107i problem, svi su govorili da je nemogu\u0107e. Ulo\u017eeno je stotine milijuna dolara u usavr\u0161avanje tehnologije\u201c, ka\u017ee Joerg Pohlman, direktor BMW-ovih projekata s karbonom. BMW sad te\u017ei proizvodnji vi\u0161e od milijun karbonskih dijelova godi\u0161nje, s namjerom da ih ubudu\u0107e sve vi\u0161e koristi i u ostalim automobilima. Pohlman ka\u017ee da \u0107e kroz par godina proizvodnja karbona ko\u0161tati isto koliko i proizvodnja aluminija. T<\/p>\n o je zaista optimisti\u010dno stajali\u0161te, znaju\u0107i kako se kretala cijena karbona u posljednjih deset godina. Umjesto da automobil ima 350-400 metalnih dijelova, te\u017eit \u0107e se k tomu da ima \u0161to manje – primjerice, \u0161asija novoga BMW i3 modela ima oko 35 dijelova. Usavr\u0161avanjem tehnologije i proizvodnje tijekom godina, takvi bi automobili trebali biti \u0161to dostupniji.<\/p>\n Koji su motivi za razvoj automobila u ovome smjeru?<\/strong><\/p>\n Op\u0107enito, politika i regulacije od proizvo\u0111a\u010da zahtijevaju da s godinama smanjuju potro\u0161nju goriva i emisiju uglji\u010dnog dioksida\u00a0u svojim vozilima. Problem je u tome \u0161to s godinama rastu i zahtjevi kupaca koji ponekad mogu biti krajnje smije\u0161ni i razma\u017eeni, no moraju se po\u0161tivati. Kupci \u017eele da njihovo vozilo bude \u0161to bolje opremljeno, da ima \u0161to ve\u0107e naplatke, navigacijske ure\u0111aje, masa\u017eu u sjedalima… Sve \u0161to dodamo u vozilo pove\u0107ava mu masu pa da in\u017eenjeri nemaju izbora nego dirati u samu konstrukciju vozila i poku\u0161ati u\u0161tediti \u0161to vi\u0161e na masi kako bi dobili efikasnije i ekonomi\u010dnije vozilo.<\/p>\n Nadalje, postavlja se problem ispu\u0161tanja uglji\u010dnog dioksida\u00a0u atmosferu. Malo je apsurdno da se automobili koji imaju velike koli\u010dine karbona u sebi pozivaju na ekologiju i \u201ezeleno\u201c kad se zna da upravo proizvodnja karbona uzrokuje ogromnu emisiju uglji\u010dnog dioksida u atmosferu. \u0160tovi\u0161e, studija koju je Toyota\u00a0<\/em>provela zaklju\u010dila je da se proizvodnjom karbona emitira vi\u0161e uglji\u010dnog dioksida nego proizvodnjom bilo kojega drugog materijala koji je danas u upotrebi u automobilskoj industriji.<\/p>\n