Znanstveno istra\u017eivanje dovodi u pitanje op\u0107eprihva\u0107enu \u010dinjenicu da se DNK kod slo\u017eenih organizama prenosi isklju\u010divo s roditelja na potomstvo pokazav\u0161i kako \u010detvrtina kravljeg genoma potje\u010de od gmazova.<\/p>\n
Sveu\u010dili\u0161ta Adelaide i Flinders u suradnji s Muzejom ju\u017ene Australije provedeno su istra\u017eivanje objavili u \u010dasopisu\u00a0Proceedings of the National Academy of Sciences<\/em> (PNAS) u SAD-u.<\/p>\n Voditelj projekta i upravitelj odjela Molekularne i biomedicinske znanosti na Sveu\u010dili\u0161tu Adelaide profesor David Adelson obja\u0161njava kako su u istra\u017eivanju uspore\u0111eni deseci sekvenci DNK od razli\u010ditih \u017eivotinjskih vrsta. \u00a0Napominje da je ve\u0107 80-ih zapa\u017eeno kako je dio DNK kod\u00a0krava i zmija me\u0111usobno sli\u010dan s obzirom na jednu ponavljaju\u0107u sekvencu. Stoga su osniva\u010di ovog projekta potra\u017eili taj niz u postoje\u0107im bazama podataka te dodatno sekvencirali, odnosno utvrdili redoslijed nukleotida u molekuli DNK kod \u017eivotinjskih vrsta o kojima dotad nisu prikupljeni potrebni podaci.<\/p>\n Prona\u0111ena zajedni\u010dka sekvenca poznata je kao Bov-B, a mehanizmom repliciranja podsje\u0107a na retrotranspozone, genetske elemente s mogu\u0107no\u0161\u0107u samostalnog repliciranja. Bov-B sekvenca samostalno vr\u0161i translaciju, odnosno sama se re\u017ee iz jednog dijela DNK i ugra\u0111uje u drugi, te se samostalno umno\u017eava.<\/p>\n Adelson isti\u010de kako je va\u017eno razumjeti razliku izme\u0111u retrovirusa i retrotranspozona. Kod potonjih ne postoji na\u010din stvaranja zarazne \u010destice te je stoga nepoznato kako se retrotranspozoni prenose s jedne vrste na drugu. Smatra kako je mogu\u0107e da se pri\u010dvrste na dio drugog virusa, no to je iznimno te\u0161ko znanstveno dokazati, odnosno “uhvatiti na djelu.”\u00a0Budu\u0107i da postoje jasni dokazi o me\u0111usobnoj genetskoj sli\u010dnosti krpelja koji se hrane krvlju sisavaca i gmazova, postoji mogu\u0107nost da se Bov-B sekvenca prenosi i putem krpelja.<\/p>\n Posljednjih stotinjak milijuna godina priroda vr\u0161i prirodnu genetsku modifikaciju tako da mije\u0161a dijelove DNK izme\u0111u razli\u010ditih \u017eivotinjskih vrsta, ka\u017ee Adelson. Kao dokaz toj tvrdnji navodi dobivene rezultate koji pokazuju da je 25% kravljeg genoma nastalo isklju\u010divo zbog elementa prenesenog najvjerojatnije iz DNK gmazova.<\/p>\n Dobiveni nalazi kontradiktorni su tradicionalnom poimanju preno\u0161enja gena na potomstvo.\u00a0<\/strong><\/p>\n Prema tom shva\u0107anju genetski se materijal prenosi vertikalno s roditelja na potomstvo ili pak u slu\u010daju bakterija to se preno\u0161enje mo\u017ee odvijati lateralno. Me\u0111utim, kao \u0161to i kod virusa HIV-a postoji “preskakanje” gena na ljude\u00a0s ostalih primata, tako je mogu\u0107e da i kod vi\u0161ih organizama, poput kralje\u017enjaka i sisavaca, dolazi do horizontalnog preno\u0161enja gena. Takvo preno\u0161enje odvija se upravo putem retrotranspozona koji se zbog mogu\u0107nosti preskakanja s jedne vrste na drugu nazivaju i “genima skaka\u010dima,” tuma\u010di Adelson.<\/p>\n U svom idu\u0107em projektu planira provjeriti postoje li kod ljudi DNK sekvence koje vuku porijeklo od drugih vrsta. 50% ljudske DNK je repetititvno od \u010dega se 10% odnosi na vrlo male ponavljaju\u0107e elemente, a ostatak na L1 elemente. Ti elementi sli\u010dni su Boy-B sekvenci zbog mogu\u0107nosti samostalne translacije i transkripcije. Adelson namjerava ispitati mogu li i L1 elementi preskakati s jedne vrste na drugu.<\/p>\n