Tko je izmislio struju? Bitno je re\u0107i da je elektri\u010dna struja oduvijek postojala i da nije izumljena, ve\u0107 otkrivena te da je vrlo va\u017ean dio dana\u0161njice. Ve\u0107inu stvari i ure\u0111aja koje koristimo rade na struju. Me\u0111utim, zasluge za otkri\u0107e elektri\u010dne struje pridodaju se Benjaminu Franklinu za eksperiment sa zmajem u grmljavini.<\/p>\n\n\n\n
\u201eElektri\u010dna struja je samo organizirana munja.\u201c<\/em> \u2013 George Carlin <\/p>\n\n\n\n 600. godina prije Krista, Tales iz Mileta<\/a><\/strong> (poznat po otkri\u0107u Talesovog pou\u010dka), zapisao je pojavu elektriciteta pri trljanju jantara koji znamo pod imenom stati\u010dki elektricitet. Malen napredak dogodio se 1600. godine kada je britanski fizi\u010dar William Gilbert<\/strong> u svom djelu \u201eDe Magnete<\/em>, magneticique corporibus<\/em> et de magno magnete tellure<\/i>\u201c (\u201eO magnetu i magnetskim tijelima i o velikom magnetu Zemlje\u201c)<\/i> napisao da se tvari mogu naelektrizirati, te je toj pojavi dao ime elektricitet, \u0161to je gr\u010dka rije\u010d za jantar. Prema tome, njega smatramo ocem modernih istra\u017eivanja elektri\u010dne struje. Tako\u0111er je koristio pojmove elektri\u010dna sila, privla\u010dnost i magnetski pol prvi put u povijesti.<\/p>\n\n\n\n 1660. godine njema\u010dki znanstvenik Otto Von Guericke<\/strong> dizajnirao je grubi stroj koji je mogao proizvoditi stati\u010dki elektricitet. Stroj je funkcionirao tako da se jednom rukom okretala ru\u010dka koja je rotirala kuglu sumpora u njemu a drugom se rukom trljala ta kugla.<\/p>\n\n\n\n 1675. godine irski kemi\u010dar Robert Boyle<\/strong> otkrio je da se elektricitet mo\u017ee prenositi kroz vakuum i otkrio je odbijanje i privla\u010denje elektriciteta.<\/p>\n\n\n\n 1729. godine britanski astronom amater Stephen Gray<\/strong> otkrio je provo\u0111enje elektriciteta \u0161to je ozna\u010dilo jedan korak naprijed u ideji i istra\u017eivanjima elektri\u010dne struje.<\/p>\n\n\n\n 1733. godine francuski kemi\u010dar Charles Francois Du Fay<\/strong> otkrio je da elektricitet ima dva tipa koje je nazvao smolasti (-) i staklasti (+). Kasnije su Benjamin Franklin<\/strong> i znanstvenik Ebenezer Kinnersley<\/strong> preimenovali ta dva tipa u pozitivan (+) i negativan (-) naboj.<\/p>\n\n\n\n 1745. njema\u010dki fizi\u010dar Georg Von Kleist<\/strong> prvi govori da se elektricitet mo\u017ee kontrolirati. Nizozemski fizi\u010dar, Pieter van Musschenbroek<\/strong> izumio je \u201eleidensku bocu<\/i>\u201c \u2013 prvi elektri\u010dni kondenzator. Funkcija leidenske boce je pohranjivanje stati\u010dkog elektriciteta te njegovo ponovo otpu\u0161tanje.<\/p>\n\n\n\n Rad s elektri\u010dnom strujom postao je poznat vrlo va\u017enim otkri\u0107em elektromagnetske indukcije.<\/p>\n\n\n\n 1747. godine britanski fizi\u010dar William Watson<\/strong> je ispraznio leidensku bocu uz pomo\u0107 strujnog kruga a Henry Cavendish<\/strong>, isto britanski fizi\u010dar, je po\u010deo mjeriti elektri\u010dnu provodljivost razli\u010ditih materijala.<\/p>\n\n\n\n 1752. godine, vrlo poznati znanstvenik i jedan od osniva\u010da SAD-a, Benjamin Franklin,<\/strong> iznio je teoriju da je elektricitet isto \u0161to i munja, te je to i dokazao u eksperimentu s pu\u0161tanjem zmaja dok nebom sijevaju munje. Njegov je rad sa strujom bio vrlo cijenjen te je odlikovan Copley medaljom i primljen u Kraljevsko znanstveno dru\u0161tvo 1753. godine.<\/p>\n\n\n\n 1765. godine britanski znanstvenik Joseph Priestly<\/strong> (poznat po otkri\u0107u kisika) ka\u017ee da elektricitet po\u0161tuje zakon inverznih kvadrata u Newtonovom zakonu gravitacije.<\/p>\n\n\n\n 1786. godine talijanski matemati\u010dar Girolamo Cardano<\/strong> je prvi zapisao da elektri\u010dne i magnetske sile nisu jedno te isto, ve\u0107 da je svaka pojava za sebe. Francuski fizi\u010dar Charles-Augustin de Coulomb<\/strong> je matemati\u010dki artikulirao privla\u010dnost naelektriziranih tijela i time mnogo pridonio kvantitativnim istra\u017eivanjima.<\/p>\n\n\n\n 1800. godine talijanski fizi\u010dar Alessandro Volta<\/strong> izumio je prvu elektri\u010dnu bateriju – “Voltin elektrostati\u010dki stup”<\/i> i uspje\u0161no je dokazao da se elektri\u010dna struja mo\u017ee kretati \u017eicama. Primijetio je da katode i anode mogu nastati kemijskim reakcijama. Razlika u elektri\u010dnim potencijalima potaknut \u0107e struju da te\u010de. Jedinica za mjerenje elektri\u010dne razlike potencijala dobila je ime u \u010dast Alessandru Volti \u2013 volt.<\/p>\n\n\n\n 1820. godine danski fizi\u010dar i kemi\u010dar Hans Christian \u00d8rsted<\/strong> potvrdio je vezu izme\u0111u magnetizma i elektriciteta, a francuski je fizi\u010dar Andr\u00e9-Marie Amp\u00e8re<\/strong> dokazao da se kru\u017eni tok elektri\u010dne struje pona\u0161a kao magnet i utemeljio je elektrodinamiku ( mjerna jedinica za jakost elektri\u010dne struje nazvana je po njemu \u2013 amper).<\/p>\n\n\n\n