Pojedina istra\u017eivanja pokazuju da psi posjeduju mentalno vrlo zahtjevnu sposobnost opona\u0161anja onog \u0161to radimo, deset minuta nakon same radnje.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenici su prvi put ustanovili da nas psi opona\u0161aju 2006. godine. Zapravo se radilo samo o jednom psu \u2013 Phillipu, \u010detverogodi\u0161njem belgijskom ov\u010daru koji radio s J\u00f3zsefom Top\u00e1lom, bihevioralnim etologom sa znanstvene akademije u Budimpe\u0161ti. Top\u00e1l je prilagodio metodu “uradi poput mene”, koju su 50-ih godina razvili Keith i Catherine Hayes dok su mlade \u010dimpanze u\u010dili kako da opona\u0161aju njihove aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n
Philip je ve\u0107 pomagao pri obuci drugih pasa za pomaganje invalidnim osobama i bez te\u0161ko\u0107a je slijedio Top\u00e1love naredbe. On bi mu najprije dao naredbu “stani”, a zatim “uradi poput mene”. Nakon toga, ispitiva\u010d je izvodio jednostavne radnje poput skakanja u mjestu, lajanja, stavljanja objekata u kutiju ili no\u0161enja vlasniku. Zatim bi pas dobio naredbu “uradi to”, nakon \u010dega je Phillip reagirao aktivnostima koje su se podudarale sa onima koje je izvodio istra\u017eiva\u010d. Eksperiment je dizajniran kako bi istra\u017eio sposobnost opona\u0161anja, ali vrijeme trajanja Phillipove memorije nije mjereno. Njegov vlasnik je, me\u0111utim, iskoristio Phillipove novootkrivene vje\u0161tine da ga nau\u010di novim korisnim oblicima pona\u0161anja, poput dono\u0161enja i odno\u0161enja stvari.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d Phillipovim mogu\u0107nostima, “nikome nije stalo niti je itko uo\u010dio da bi na osnovu toga bilo korisno istra\u017eiti kako psi u\u010de ili kako vide svijet koji ih okru\u017euje”, izjavio je \u00c1d\u00e1m Mikl\u00f3si, bihevioralni etolog i \u010dlan Top\u00e1lovog tima. I 2009. godine drugi tim je tako\u0111er zaklju\u010dio da psi imaju sposobnost korektnog opona\u0161anja, ali jedino ako od akcije do njezinog ponavljanja nije pro\u0161lo vi\u0161e od 5 sekundi. Toliko hvaljena pse\u0107a sposobnost opona\u0161anja, zbog tako kratkog zadr\u017eavanja pam\u0107enja, \u010dinila se potpuno beskorisnom.<\/p>\n\n\n\n
Mikl\u00f3si, me\u0111utim, nije u cijelosti prihva\u0107ao rezultate eksperimenta i smatrao je da poduka pasa mora biti eksplicitnija. Psi su morali nau\u010diti dvije naredbe: “uradi poput mene”, kojom se tra\u017eilo da psi obrate pozornost na ono \u0161to im je pokazano i “uradi to”, nakon koje su psi trebali opona\u0161ati vi\u0111eno. Ono \u0161to je nedostajalo je naredba kojom bi se od psa tra\u017eilo da \u010deka prije samog \u010dina opona\u0161anja. Talijanska trenerica pasa i Mikl\u00f3seva kolegica na ma\u0111arskom sveu\u010dili\u0161tu, Claudia Fugazza, slo\u017eila se s njim i smislila novu metodu. Cilj je bio ustanoviti jesu li psi sposobni za “odgo\u0111eno opona\u0161anje” koje se smatra sofisticiranom kognitivnom vje\u0161tinom jer zahtijeva prisje\u0107anje nakon odgode od minute ili vi\u0161e, \u0161to je mogu\u0107e samo ako je u pam\u0107enju zadr\u017ean mentalni prikaz aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n
Mikl\u00f3si i Fugazzi radili su s osam odraslih pasa izme\u0111u dvije i deset godina starosti i njihovim vlasnicima. Psi su bile \u017eenke razli\u010ditih pasmina: grani\u010darski \u0161kotski ov\u010dar, jork\u0161irski terijer, \u0161etlandski ov\u010dar i \u010de\u0161ki vu\u010djak. Vlasnici su psima izdali naredbu “stani” te zatim “uradi poput mene”, nakon koje bi vlasnik hodao oko saobra\u0107ajnog sto\u0161ca, stavljao glavu u kantu postavljenu na terenu ili bi aktivirao zvonce. Nakon povratka svom psu vlasnik bi nakon stanke od 5 sekundi izdao naredbu “uradi to”. Od psa se o\u010dekivalo da opona\u0161a svog vlasnika.<\/p>\n\n\n\n
Kako bi ustanovili koliko dugo je pas u stanju zadr\u017eati pam\u0107enje, dodali su jo\u0161 jednu stepenicu u testiranju: nakon naredbe “uradi to”, vlasnici su pse odvodili iza paravana iza kojeg su \u010dekali 30 sekundi prije povratka na startnu poziciju.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to su psi bili u stanju dvaput zaredom uspje\u0161no opona\u0161ati vlasnikove radnje, nakon \u010dekanja od 30 sekundi, bili su spremni za testnu fazu. Psima je zadano 19 zadataka u osam razli\u010ditih uvjeta \u2013 s radnjama koje su im poznate od prije, potpuno novim zadacima te onima za vrijeme kojih su psi bili ometani. Vrijeme koje su psi sa vlasnicima provodili iza paravana pritom se stalno produljivalo. S eksperimentom su prestali kad je to vrijeme iznosilo 10 minuta. Psi su pokazali svoju pamet<\/a> ponavljaju\u0107i radnje kojima su svjedo\u010dili posti\u017eu\u0107i gotovo savr\u0161ene rezultate pod razli\u010ditim uvjetima.<\/p>\n\n\n\n “Statisti\u010dki rezultati veoma su uvjerljivi”, ka\u017ee Fugazzi, “I pokazuju nam da su psi u stanju izvesti “odgo\u0111eno opona\u0161anje.” To nam govori, dodaje ona, da psi imaju dugoro\u010dnu memoriju o \u010dinjenicama i doga\u0111ajima kojih se svjesno prisje\u0107aju.<\/p>\n\n\n\n Fugazza i Mikl\u00f3si nadaju se da \u0107e treneri pasa, posebno oni koji pou\u010davaju pse vodi\u010de i ostale radne pse, iskoristiti njihovu spremnost da u\u010de promatraju\u0107i na\u0161e aktivnosti. “Oni to \u010dine na tako prirodan na\u010din jer su prirodno predisponirani da se uz nas socijaliziraju”, ka\u017ee Mikl\u00f3si. On i Fugazza savjetuju vlasnike i trenere pasa da razmisle o korisnim radnjama koje psi mogu nau\u010diti gledaju\u0107i nas, poput dono\u0161enja po\u0161te, no\u0161enja vrtnog alata ili da nam mo\u017eda za vrijeme ovih ljetnih vru\u0107ina iz hladnjaka donesu hladno pivo.<\/p>\n\n\n\n