Nakon izlaska kralje\u017enjaka iz vode prije otprilike 300 milijuna godina, evolucija je dovela do okoli\u0161a nastanjenog sa sve vi\u0161e velikih biljo\u017edera i grabe\u017eljivaca. Me\u0111utim, u takvoj bogatoj ekolo\u0161koj ni\u0161i mogli su pre\u017eivjeti samo oni koji su se najuspje\u0161nije prilagodili, odnosno oni koji su bili sposobni na\u0107i hranu i izbjegavati grabe\u017eljivce tijekom no\u0107i. Iako su sisavci evoluirali jo\u0161 prije otprilike 200 milijuna godina, ve\u0107ina njih funkcionirala je primarno no\u0107u, sve do smrti njihovih velikih predatora, dinosaura, koja se dogodila prije otprilike 65 milijuna godina. Poslije tog doga\u0111aja, nove ekolo\u0161ke ni\u0161e postale su im dostupne tijekom dana. Nova, moderna verzija evoluirala je iz starih no\u0107nih i dnevnih sisavaca.<\/p>\n
Kako bi pre\u017eivjele tijekom no\u0107i, ove \u017eivotinje morale su u mraku prona\u0107i hranu. Neke od njih razvile su napredan osjet mirisa ili specijalizirane sposobnosti sluha, kao \u0161to je eholokacija. Ostale su pro\u0161le kroz prilagodbu o\u010diju kako bi stekle pobolj\u0161an no\u0107ni vid.<\/p>\n
Velike o\u010di<\/b><\/p>\n
Najuo\u010dljivije svojstvo no\u0107nih \u017eivotinja je veli\u010dina njihovih o\u010diju. Velike o\u010di sa \u0161irokim zjenicama, velike le\u0107e i pove\u0107ana retinalna povr\u0161ina imaju ve\u0107u mogu\u0107nost prikupljanja svjetlosti u okolini. Naprimjer, o\u010di sove prekrivaju vi\u0161e od polovice njezine glave. Sli\u010dno tome, neke vrste razvile su o\u010di u obliku cijevi, kako bi se pove\u0107ala njihova veli\u010dina. Pove\u0107avanje o\u010diju na ovaj na\u010din dovelo je do njihovog \u010dvr\u0161\u0107eg smje\u0161taja unutar lubanje. Zbog toga mnoge no\u0107ne \u017eivotinje ne mogu pomicati svoje o\u010di, pa su umjesto toga razvile vrat s izvanrednim sposobnostima rotacije. Sove, naprimjer, mogu rotirati svoj vrat za 270\u00b0.<\/p>\n
Neke \u017eivotinje koje funkcioniraju tijekom no\u0107i kroz evoluciju su stekle le\u0107e u obliku sfera i pro\u0161irene ro\u017enice, kako bi nadomjestile smanjenu sposobnost pokretanja o\u010diju. Le\u0107a u obliku sfere prikuplja svjetlost bez obzira na njezin smjer i stvara jednako jasnu sliku. U kombinaciji s pro\u0161irenom ro\u017enicom, ovakve o\u010di u\u010dinkovito pove\u0107avaju vidno polje \u017eivotinje dopu\u0161taju\u0107i glavi i o\u010dima da ostanu nepomi\u010dni.<\/p>\n
Velika koli\u010dina \u0161tapi\u0107a<\/b><\/p>\n
Mre\u017enica no\u0107nih \u017eivotinja gotovo je u potpunosti sastavljena od \u0161tapi\u0107a, vidnih stanica koje su odgovorne za detekciju svjetla. Drugog tipa stanica, \u010dunji\u0107a, u mre\u017enicama tih \u017eivotinjama uop\u0107e nema, ili ih ima vrlo malo, zbog \u010dega ove \u017eivotinje zapravo ne razlikuju boje. Fotosenzitivni pigment unutar \u0161tapi\u0107a, rodopsin, posebno je osjetljiv na niske razine svjetlosti. Za vrijeme dana rodopsin se raspadne, pa je neu\u010dinkovit za vid u boji. No, tijekom no\u0107i, rodopsin se u o\u010dima no\u0107nih \u017eivotinja stvara br\u017ee nego \u0161to se raspada, zbog \u010dega je prag svjetlosti, potreban da bi stimulirao vid, uvelike smanjen.<\/p>\n
No, unato\u010d tome \u0161to su njihove o\u010di posebno osjetljive na svjetlost, zbog malog broja \u010dunji\u0107a no\u0107ne \u017eivotinje imaju znatno lo\u0161iju o\u0161trinu vida, zbog \u010dega se moraju snalaziti s mutnim, nefokusiranim slikama. Samo bi dodatno pove\u0107anje njihovih o\u010diju i posljedi\u010dno retinalne slike dovelo do malo ve\u0107e rezolucije tih slika.<\/p>\n
Zrcala \u00a0pove\u0107avaju\u00a0<\/b>intenzitet<\/b><\/p>\n
Ako u mra\u010dnoj no\u0107i usmjerite jaku svjetlost prema svojoj ma\u010dki ili psu, vidjet \u0107ete da njihove o\u010di na neki misteriozan na\u010din svijetle u mraku. Ova pojava zove se tapetum lucidum (lat. svijetla zavjesa) i predstavlja adaptaciju na gledanje u mraku. To je debela reflektivna membrana, \u0161iroka 15 stanica, koja se nalazi izravno ispod mre\u017enice. Ona u sekundi skuplja i ponovno emitira svjetlost natrag na mre\u017enicu, davaju\u0107i \u0161tapi\u0107ima priliku da ponovno upijaju svjetlost, \u010dime maksimiziraju koli\u010dinu informacija koje mogu dobiti u mraku. Kako je svjetlost reflektirana s te membrane, \u010dini se da o\u010di tih \u017eivotinja svijetle.<\/p>\n
Dakle, iako no\u0107ne \u017eivotinje vide uglavnom grube oblike i obrise bez boja, pove\u0107avaju\u0107i osjetljivost svojih o\u010diju pomo\u0107u navedenih adaptacija omogu\u0107ajavaju lov, hranjenje i pre\u017eivljavanje tijekom no\u0107i.<\/p>\n
Dnevna svjetlost<\/b><\/p>\n
Ve\u0107ina no\u0107nih \u017eivotinja u velikoj je mjeri neaktivna tijekom dana, kako bi se izbjeglo preveliko podra\u017eivanje njihovih osjetljivih o\u010diju. No\u0107ne \u017eivotinje imaju posebne zjenice koje zatvaraju prolaz jakoj dnevnoj svjetlosti.<\/p>\n
Zjenice su obi\u010dno kru\u017enog oblika, zbog toga \u0161to je to naju\u010dinkovitiji oblik za propu\u0161tanje svjetlosti u oko. Za vrijeme mraka, no\u0107ne \u017eivotinje \u0161ire svoje zjenice kako bi bolje vidjele.<\/p>\n
No za vrijeme dana, kru\u017eni oblik zjenice neu\u010dinkovit je u blokiranju dnevne svjetlosti, zbog \u010dega su se kroz evoluciju razvili razli\u010diti drugi, u\u010dinkovitiji oblici zjenica, kao \u0161to je vertikalni prorez. Zjenica ovakvog oblika propu\u0161ta samo uski snop svjetlosti, a vertikalni polo\u017eaj je tako\u0111er koristan, jer, kako \u017eivotinja polako zatvara svoje kapke, postupno smanjuje koli\u010dinu svjetlosti koja ulazi u njezine o\u010di. Mo\u017eda najzanimljivija zjenica je ona gecko gu\u0161tera, koja ima oblik vertikalnog proreza sa zarezima, pa kad je zjenica u potpunosti zatvorena, male rupice propu\u0161taju svjetlost stvaraju\u0107i tako o\u0161tre preklapaju\u0107e slike.<\/p>\n
Izvor: Ebiomedia<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon izlaska kralje\u017enjaka iz vode prije otprilike 300 milijuna godina, evolucija je dovela do okoli\u0161a nastanjenog sa sve vi\u0161e velikih biljo\u017edera i grabe\u017eljivaca. Me\u0111utim, u takvoj bogatoj ekolo\u0161koj ni\u0161i mogli su pre\u017eivjeti samo oni koji su se najuspje\u0161nije prilagodili, odnosno oni koji su bili sposobni na\u0107i hranu i izbjegavati grabe\u017eljivce tijekom no\u0107i. Iako su sisavci […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21020321,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16346],"tags":[16505,17360],"class_list":["post-21020311","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biljke-i-zivotinje","tag-ptica","tag-sova"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21020311","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21020311"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21020311\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21020321"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21020311"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21020311"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21020311"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}