Suvi\u0161ni organi \u2013 potpuno ili gotovo beskorisni organi, su oni koji nemaju nikakvu korisnu funkciju ili su od neznatne koristi, a neki su preuzeli modificirane uloge. Ve\u0107ina suvi\u0161nih organa su rudimenti \u2013 ostaci iz prethodnih evolucijskih stadija. Nestanak njihove funkcije u\u010dinio ih je nezanimljivim evoluciji, pa se nisu niti razvijali niti prilago\u0111avali novim uvjetima. Uslijed neobavljanja funkcija su zakr\u017eljali, a \u010desto se zbog istih razloga razvijaju uz razli\u010dite varijacije kod pojedinih ljudi.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinjenica da nosimo okolo beskorisne relikte na\u0161e evolucijske pro\u0161losti jednako fascinira znanstvenike kao i laike. Charles Darwin prvi je opisivao ljudske rudimente, a njema\u010dki anatom Robert Wiedersheim sastavio je listu od \u010dak 86 ljudskih suvi\u0161nih organa koji su prije imali znatno ve\u0107u fiziolo\u0161ku va\u017enost nego danas. Vremenom su znanstvenici listu suvi\u0161nih organa smanjivali, a dio organa s Wiedersheimove liste premje\u0161ten je u listu “gotovo suvi\u0161nih” organa.<\/p>\n\n\n\n
Vjerojatno najpoznatiji od njih je appendix (crvuljak, slijepo crijevo), za kojeg smo uglavnom svi sigurni da predstavlja potpuno nepotrebni teret koji nas, ako se “upali” ili pukne, mo\u017ee ubiti, ili nam barem priu\u0161titi neugodnu kirur\u0161ku intervenciju. No, u posljednje vrijeme jedan krug znanstvenika smatra slijepo crijevo korisnim u borbi protiv mnogih bolesti jer poma\u017ee u proizvodnji bijelih krvnih stanica \u2013 glavnog imunolo\u0161kog alata organizma, pa se slijepo crijevo u posljednje vrijeme izostavlja s liste suvi\u0161nih organa.<\/p>\n\n\n\n
U nastavku predstavljamo one organe i tjelesne mehanizme koji su danas \u010dovjeku postali zaista nepotrebni.<\/p>\n\n\n\n
Slijepo crijevo. (Credit: Webmd)Vomerozanalni organ<\/b><\/p>\n\n\n\n
Glodavci i ostali sisavci izlu\u010duju kemijske signale zvane feromone, koji prenose informacije o njihovom spolu ili reproduktivnom stanju. Te informacije utje\u010du na pona\u0161anje drugih prema njima. Feromoni se detektiraju specijaliziranim osjetilnim sustavom \u2013 vomeronazalnim organom, koji se sastoji od para rupi\u010dastih struktura smje\u0161tenih u nosne sluznice. Iako ve\u0107ina odraslih ljudi ima ne\u0161to nalik vomerozalnom organu u nosu, neuroznanstvenik Michael Meredith sa Florida State Universityja u Tallahasseeju ne oklijeva okarakterizirati ga kao ostatak. “Kada se promotri anatomija strukture, ne nalaze se nikakve stanice nalik senzornim stanicama u drugih sisavaca. Nema \u017eiv\u010danih vlakana koje ve\u017eu ovaj organ s mozgom.” Tako\u0111er ukazuje na geneti\u010dki dokaz da ljudski vomeronazalni organ jednostavno nema funkciju: “Gotovo svi geni koji kodiraju njegove povr\u0161inske stani\u010dne receptore \u2013 molekule koje ve\u017eu dolazne kemijske signale koji pokre\u0107u elektri\u010dni odgovor u \u0107eliji \u2013 su neaktivni pseudogeni.”<\/p>\n\n\n\n
\u0160to je onda sa zbunjuju\u0107im dokazom da ljudi reagiraju na neke feromone? Larry Katz i tim sa Duke Sveu\u010dili\u0161ta u Sjevernoj Karolini otkrili su da centralni oflaktorni sustav (koji je odgovoran za \u010dulo mirisa kod mi\u0161a), kao i vomeronazalnih organ, isto tako odgovara na feromone. Ako je tako i kod ljudi, mogu\u0107e je da mo\u017eda jo\u0161 mo\u017eemo izlu\u010divati feromone kako bismo utjecali na pona\u0161anje drugih i bez kori\u0161tenja vomeronazalnog organa koji iste detektira.<\/p>\n\n\n\n
Darwinova kvr\u017eica<\/b><\/p>\n\n\n\n
Malo tupo ispup\u010denje koje izbija iz heliksa \u2013 spirale ili oboda na vanjskom dijelu uha \u2013 nailazi se kod nekih ljudi, i to na samo jednom uhu ili na oba, \u010de\u0161\u0107e istureno prema unutra, ali ponekad i prema van. Otkud ljudima ovaj zaista nepotrebni dio tijela? Prema Darwinu, ova kvr\u017eica nije nimalo slu\u010dajna niti bezna\u010dajna, te ukazuje na nekada\u0161nje posjedovanje \u0161iljastih u\u0161iju. Darwin je smatrao da je u\u0161ni obod ili helix nastao uslijed kretanja uha naprijed-nazad, a \u0161iljasti dio uha u svom prvotnom obliku se, kao nepotreban, izgubio u evolucijskom procesu. Darwinova kvr\u017eica je tako, prema Darwinu, ostatak iz vremena kada su na\u0161i daleki preci imali \u0161iljaste u\u0161i koje su mogli podizati i okretati radi oslu\u0161kivanja okoline. I danas postoje ljudi koji mogu svjesno micati u\u0161ima, \u0161to je, prema Darwinu, tako\u0111er ostatak iz ranijih evolucijskih stacija. Potpuno nepotrebna, i ne sasvim jasnog podrijetla, ova se “malformacija” smatra bezazlenom, te ljudima koji je imaju naj\u010de\u0161\u0107e niti ne smeta.<\/p>\n\n\n\n
Trtica. (Wikimedia.org)Trtica <\/b><\/p>\n\n\n\n
Nepotrebni organi nisu pod evolucijskim pritiskom razvoja, budu\u0107i da je njihova funkcija nestala i nema potrebe da se prilago\u0111avaju, a jednako tako njihov oblik iz istih razloga \u010desto mo\u017ee varirati. Dobar primjer je ljudska trtica \u2013 rudiment repa sisavaca, koja je preuzela modificiranu ulogu \u2013 ulogu sidri\u0161ne to\u010dke za mi\u0161i\u0107e koji dr\u017ee anus na mjestu. Ljudska trtica je normalno sastavljena od \u010detiri rudimenalna kralje\u0161ka spojena u jednu kost. “Ali zapanjuju\u0107e je koliko mnogo varijacija mo\u017eemo uo\u010diti ovdje”, ka\u017ee Patrick Foye, voditelj Slu\u017ebe za bol u trtici u New Yersey Medicinskoj \u0161koli u Newarku. “Dok su djeca ro\u0111ena sa \u0161est prstiju rijetka, u broju kostiju trtice \u010desta su odstupanja, pa nisu rijetki slu\u010dajevi ro\u0111enja sa tri ili pet ko\u0161tanih segmenata. \u010cak je 100 medicinskih izvje\u0161\u0107a o djeci ro\u0111enoj s repovima. Ovaj atavizam se doga\u0111a kada signal koji u normalnim slu\u010dajevima zautavlja produljenje kralje\u017enice tijekom embrionalnog razvoja zaka\u017ee, tj. zakasni.<\/p>\n\n\n\n
Umnjaci<\/b><\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina primata ima umnjake (tre\u0107i kutnjak), ali nekoliko vrsta ih uop\u0107e nema. Antropolog Peter Lucas sa Sveu\u010dili\u0161ta George Washington u Washington DC-u tuma\u010di da kada se dimenzije tijela sisavaca kroz evolucijski proces naglo smanje u kratkom vremenu, njihove \u010deljusti postaju premalene da bi u njih stali svi zubi, a pretrpanost naknadno rezultira selekcijom manjeg broja zubi, i to onih manjih. To se, \u010dini se, dogodilo sa Homo sapiensom. Robert Corrucini sa Sveu\u010dili\u0161ta Southern Illinois u Carbondaleu isti\u010de da je problem pretrpanosti \u010deljusti kod ljudi poja\u010dan u zadnja \u010detiri stolje\u0107a, kako je na\u0161a prehrana po\u010dela sadr\u017eati sve mek\u0161e sastojke. Tre\u0107i kutnjak jednostavno nema mjesta za razvoj. Oko 35% ljudi uop\u0107e nema umnjake, \u0161to bi moglo zna\u010diti da se oni nalaze na evolucijskoj putanji nestanka.<\/p>\n\n\n\n
\u017dmarci i je\u017eenje ko\u017ee<\/b><\/p>\n\n\n\n
Iako je je\u017eenje ko\u017ee vi\u0161e refleksna nego stalna anatomska struktura, promotrit \u0107emo ga u kontekstu nepotrebnih organa. Pilomotorni refleks (nazovimo ga njegovim tehni\u010dkim imenom) pojavljuje se kada se maleni mi\u0161i\u0107 u korijenu folikule dlake skupi, tjeraju\u0107i dlaku da stoji uspravno. Kod ptica ili sisavaca s perjem, krznom ili kralje\u017enicama ovo stvara izolacijski sloj toplog zraka u hladnom valu, koji bi trebao poslu\u017eiti kao razlog da predator razmisli jo\u0161 jednom prije napada. No, ljudska dlaka nedovoljno je jaka da bi proizvela ovaj efekt, odnosno da bi \u017emarci imali ovu ulogu. \u017dmarci i je\u017eenje ko\u017ee kod ljudi ipak imaju jednu novu ulogu. Poput crvenjenja ko\u017ee \u2013 jo\u0161 jednog termoregulacijskog mehanizma, postali su povezani s emocionalnim odgovorom, mogu\u0107eg straha, bijesa ili ugode kod, recimo, slu\u0161anja lijepe glazbe. To bi moglo poslu\u017eiti kao signal drugima, a i poja\u010dati vlastite emocionalne reakcije: postoje dokazi, primjerice, da je\u017eenje ko\u017ee izazvano glazbom uzrokuje promjene aktivnosti mozga povezane s u\u017eitkom.<\/p>\n\n\n\n
Mu\u0161ke bradavice<\/b><\/p>\n\n\n\n
Mu\u0161ke bradavice suvi\u0161ni su dio tijela te zapravo nemaju karakteristike rudimenta. Potpuno su nefunkcionalne ne samo kod ljudi nego i kod ostalih sisavaca. Kao \u0161to je poznato, jedino bradavice kod \u017eenskog roda imaju funkciju, a nekakva korist od njih kod mu\u0161karaca mo\u017ee se tra\u017eiti u eventualnom seksualnom u\u017eitku koje pojedinim pripadnicima mu\u0161kog roda mogu pru\u017eati. Tijekom embrionalnog razvoja mu\u0161ki i \u017eenski fetus razvijaju se po istom obrascu sve do \u0161estog tjedna, kada se aktivira mu\u0161ki spolni kromosom. No razvoj bradavica nastupa kasnije, a odre\u0111uju ga autosomi dok spolni kromosomi odre\u0111uju samo ho\u0107e li one biti funkcionalne ili ne. Mu\u0161karci se tako ra\u0111aju s bradavicama i dijelom tkiva dojke.<\/p>\n\n\n\n
Uz gore navedene, na popisu suvi\u0161nih \u010desto se znaju na\u0107i i mnogi drugi organi i tjelesni mehanizam, kao npr. slijepo crijevo, mali no\u017eni prst, nokti (jedini dio ruke koji nema \u017eivce), tre\u0107i kapak (u unutarnjem kuta oka kod suznog kanala), pa \u010dak i cijelo vanjsko uho i krajnici.<\/p>\n\n\n\n