{"id":21020686,"date":"2013-09-19T23:37:00","date_gmt":"2013-09-19T21:37:00","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21020686"},"modified":"2023-03-15T12:40:41","modified_gmt":"2023-03-15T11:40:41","slug":"zeleni-morski-puz-pola-je-biljka-pola-zivotinja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/zeleni-morski-puz-pola-je-biljka-pola-zivotinja\/","title":{"rendered":"Zeleni morski pu\u017e pola je biljka, a pola \u017eivotinja"},"content":{"rendered":"\n

Lako je biti zelen kad si morski pu\u017e koji je \u201eukrao\u201c dovoljno gena da postane prva \u017eivotinja koja mo\u017ee proizvoditi klorofil kao biljka.<\/span><\/p>\n\n\n\n

Pu\u017e imenom Elysia chlorotica<\/i> u obliku je lista i ima odre\u0111enu reputaciju unikata koja proizlazi iz pona\u0161anja pu\u017ea da otima fotosintetske organele i neke gene od algi. Sad se pokazalo da je pu\u017e nakupio dovoljno genetskog materijala da pokrene kemijske procese biljaka u tijelu \u017eivotinje, ka\u017ee Sidney K. Pierce sa Sveu\u010dili\u0161ta South Florida u Tampi.<\/p>\n\n\n\n

Ovi pu\u017eevi mogu proizvesti klorofil, zeleni pigment biljaka koji lovi energiju sun\u010deve svjetlosti, izvijestio je Pierce na skupu Dru\u0161tva za integrativnu i komparativnu biologiju (eng. Society<\/i> for Integrative and Comparative Biology<\/i>) u sije\u010dnju ove godine. Koristio je radioaktivni \u010dita\u010d da doka\u017ee da pu\u017eev samii proizvode pigment klorofil te da se ne oslanjaju na rezerve klorofila koje su unijeli u tijelo hrane\u0107i se algama.<\/p>\n\n\n\n

\u201eOvo bi mogao biti spoj biljke i \u017eivotinje \u2013 to je prili\u010dno cool<\/i>,\u201c izjavio je zoolog John Zardus, stru\u010dnjak za beski\u010dmenjake. Mikrobi lako mijenjaju gene, no Zardus se ne mo\u017ee sjetiti niti jednog prirodnog primjera protoka gena kod vi\u0161estani\u010dnih bi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Pierce nagla\u0161ava da ovaj zeleni pu\u017e znatno natkriljuje \u017eivotinje poput koralja koji su doma\u0107ini \u017eivim mikrobima koji onda dijele blagodati fotosinteze s koraljem. Ve\u0107ina tih doma\u0107ina ugura cijele stanice mikroba u pukotine ili d\u017eepove izme\u0111u svojih stanica. Me\u0111utim, Pierceov pu\u017e uzima samo dijelove stanica od algi kojima se hrani; male, zelene, fotosintetske organele zvane kloroplaste. Pu\u017eevo jako razgranato crijevo \u201epro\u017edre\u201c te ukradene \u010destice i \u010duva ih unutar pu\u017eevih stanica.<\/p>\n\n\n\n

Postoje jo\u0161 neki pu\u017eevi koji pro\u017ediru kloroplaste, ali E. chlorotica<\/i> jedini odr\u017eava organele u radnom stanju kroz cijeli svoj \u017eivotni vijek \u2013 oko godinu dana. Pu\u017e spremno isisava iznutrice iz vlakana algi kad god mo\u017ee do\u0107i do njih, ali broj obroka nije presudan. Znanstvenici su dokazali da kad jednom mladi pu\u017e usisa prve kloroplaste iz jedne od svojih najdra\u017eih vrsti algi \u2013 Vaucheria<\/i>, vi\u0161e ne treba ponovo jesti do kraja \u017eivota. Samo se treba sun\u010dati.<\/p>\n\n\n\n

Ali kloroplastima treba stalan dotok klorofila i ostalih spojeva koje koriste kod fotosinteze. Kod svojih prvotnih stanica, stanica algi, kloroplast je ovisio o stani\u010dnoj jezgri alge koja ga je opskrbljivala svje\u017eim \u201enamirnicama\u201c. Kako bi funkcionirali toliko dugo u progonstvu, kloroplasti su mo\u017eda sa sobom uzeli zalihu \u201enamirnica\u201c kad su ostavili algu.<\/p>\n\n\n\n

Prethodne pretpostavke isti\u010du da kloroplasti u pu\u017eu nisu jedino \u0161to pu\u017e uzima od algi. Pierce i kolege su 2007. godine ustanovili da su pojedini geni vezani za fotosintezu u pu\u017eevima direktno uzeti od algi. \u010cak i pu\u017eevi koji se nikad nisu susreli s algama nose fotosintetske gene alge.<\/p>\n\n\n\n

Na skupu, Pierce je opisao pronalazak gena algi u genomu pu\u017ea uz pomo\u0107 enzima koji su odgovorni za proces sinteze klorofila. Nastanak cijelog spoja zahtijeva oko 16 enzima i suradnju mnogih sastojaka stanice. Kako bi vidjeli mo\u017ee li pu\u017e sam proizvoditi klorofil kako bi opskrbio kloroplaste, Pierce i kolege izvr\u0161ili su eksperiment na pu\u017eu. Prestali su hraniti pu\u017ea vi\u0161e od 5 mjeseci. Pu\u017e je potom prestao izbacivati bilo kakvu vrstu izmeta. No, svejedno je jo\u0161 uvijek sadr\u017eavao kloroplaste uzete od alge, iako je svaki drugi dio alge ve\u0107 odavno bio probavljen.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to su pu\u017eu dali aminokiselinu na bazi radioaktivnog ugljika, Pierce i kolege su poistovjetili radioaktivni proizvod s klorofilom. Radioaktivno ozna\u010deni spoj pojavio se nakon pu\u017eevog sun\u010danja, ali ne i nakon pu\u017eevog boravka u mraku. Detaljno istra\u017eivanje bit \u0107e objavljeno u \u010dasopisu Symbiosis<\/i>.<\/p>\n\n\n\n

Zardus, koji ka\u017ee da iz principa \u017eeli zadr\u017eati zdrav skepticizam, volio bi saznati vi\u0161e o na\u010dinu na koji je tim kontrolirao kontaminaciju algama. \u201eMogu\u0107nost posu\u0111ene fotosinteze je zaista zanimljiva\u201c, nastavlja Zardus. Mije\u0161anjem genoma algi i \u017eivotinja sigurno bi se moglo zakomplicirati pra\u0107enje povijesti evolucije.<\/p>\n\n\n\n

\u201eBizarno\u201c, izjavio je biolog Gary Martin, stru\u010dnjak za rakove. \u201eEvolucijski skokovi mogu biti kreativniji nego \u0161to se ikad zami\u0161ljalo.\u201c<\/p>\n\n\n\n