Nepostoje\u0107e dru\u0161tvo opisano u detalje i obi\u010dno smje\u0161teno u vrijeme i mjesto za koje je autor pretpostavio kako \u0107e ga suvremeni \u010ditatelj smatrati znatno gorim od dru\u0161tva u kojem sam \u017eivi…<\/p>\n\n\n\n
Distopija (gr\u010dki: \u03b4\u03c5\u03c3-, “te\u0161ko ili lo\u0161e” i \u03c4\u03cc\u03c0\u03bf\u03c2, “mjesto, krajolik”) je slika dru\u0161tva koje se iz nekog razloga smatra nepo\u017eeljnim. To mo\u017ee biti slika dru\u0161tva u kojem vladaju bijedni uvjeti \u017eivota obilje\u017eeni dr\u017eavnom represijom, konstantnim ratnim stanjem, nasiljem, zaga\u0111enjem, zarazom i naposljetku nezadovoljstvom i patnjom ve\u0107ine ljudi koji u njemu obitavaju. \u010cesti su prikazi ozbiljnih restrikcija, dru\u0161tvene stratifikacije, represivnih re\u017eima u kojima je svaki segment svakodnevnog \u017eivota pod strogom kontrolom. Ovakve totalitarne distopije vrlo su \u010deste, ali ne i jedine, budu\u0107i da se distopija mo\u017ee odnositi i na prikazivanje nekih drugih oblika vlasti koje djeluju pod krinkom utopije iako imaju fatalne mane koje \u017eele sakriti pod svaku cijenu. Naj\u010de\u0161\u0107e se termin distopija odnosi na fikcionalna dru\u0161tva smje\u0161tena u blisku budu\u0107nost, ali to nije pravilo. Distopija se uvijek bavi sada\u0161njo\u0161\u0107u pa makar bila smje\u0161tena u blisku ili daleku budu\u0107nost. Prikazuje suvremene probleme koji su smje\u0161teni u neki budu\u0107i ili alternativni univerzum gdje dobivaju na intenzitetu. Svrha distopijske fikcije je da upozori na opasnost dok jo\u0161 ima vremena za popravak, ali slu\u017ei i kao satira suvremenog dru\u0161tva. Pogled na dru\u0161tvo kao distopijsko je subjektivan, pa prikaz distopije varira od autora do autora. Iz tog razloga, neku op\u0107enitu definiciju distopije vrlo je te\u0161ko izvesti. Najpreciznijom se definicijom \u010dini ona koju je izveo Lyman Tower Sargent, koji tvrdi da je distopija:<\/p>\n\n\n\n
Nepostoje\u0107e dru\u0161tvo opisano u detalje i obi\u010dno smje\u0161teno u vrijeme i mjesto za koje je autor pretpostavio kako \u0107e ga suvremeni \u010ditatelj smatrati znatno gorim od dru\u0161tva u kojem sam \u017eivi. (Tower Sargent, 1994; 9)<\/p>\n\n\n\n
Kako bismo lak\u0161e shvatili ovu definiciju, potrebno ju je ra\u0161\u010dlaniti na osnovne elemente:<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2022 Nepostoje\u0107e \u2013 u ovom slu\u010daju ozna\u010dava ne\u0161to \u0161to se jo\u0161 nije dogodilo, ali distopijska fikcija o tome spekulira kao o mogu\u0107nosti. Ovisno o na\u0161im uvjerenjima, mi kroz povijest mo\u017eemo prepoznati dru\u0161tva iz no\u0107nih mora poput podru\u010dja pod okupacijom nacisti\u010dke Njema\u010dke, Staljinovog Sovjetskog Saveza, SAD-a iz vremena senatora McChartya i lova na “crvene vje\u0161tice” itd. Ovaj djeli\u0107 definicije spre\u010dava mogu\u0107nost da se fikcija koja opisuje nepo\u017eeljna dru\u0161tva koja su neko\u0107 zbilja postojala ili jo\u0161 postoje smatra distopijskom. Bez ovoga bi se npr. svaki ratni film mogao smatrati distopijskim.<\/p>\n\n\n\n \u2022 Dru\u0161tvo \u2013 da bi ne\u0161to bilo distopija mora nu\u017eno prikazivati dru\u0161tvo, a ne neku malenu zajednicu. Primjerice, roman Wiliama Goldinga Lord of the Flies<\/em> (1954.) i njegove filmske adaptacije o britanskim dje\u010dacima koji zavr\u0161avaju na pustom otoku i poku\u0161avaju se organizirati, ali s katastrofalnim posljedicama, svakako nisu prikaz po\u017eeljnoga dru\u0161tva, ali nisu niti distopija, budu\u0107i da se radi o grupici od nekoliko desetaka britanskih \u0161kolaraca. Tipi\u010dno je distopijsko djelo smje\u0161teno u izolirani grad, a svaku je zajednicu manju od toga te\u0161ko zamisliti kao distopiju.<\/p>\n\n\n\n \u2022 Opisano u detalje \u2013 pri\u010da od dru\u0161tvu koje je postalo lo\u0161e mo\u017ee biti samo pozadinska pri\u010da nekoj drugoj glavnoj pri\u010di. Ukoliko nije prikazano dovoljno distopijskih elemenata, djelo se ne mo\u017ee smatrati distopijskim. Film Avatar<\/em> (2009.) sasvim sigurno sadr\u017ei nekolicinu elemenata koji ukazuju na distopiju poput planeta Zemlje gdje su do 2148. godine svi prirodni resursi presu\u0161ili, gdje bjesni samovolja korporacija koje imaju i svoju vojsku, ali radnja se ne odvija na takvoj Zemlji, nego se bavi poku\u0161ajem kolonizacije planeta Pandora i sukobom ljudi sa autohtonim stanovni\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n \u2022 Vrijeme i mjesto znatno gore od onoga u kojemu \u017eivi suvremeni \u010ditatelj \u2013 iako kritizira suvremeno dru\u0161tvo, distopija gotovo uvijek spekulira o tome kako \u0107e izgledati dru\u0161tvo ukoliko se trenutno stanje ne promijeni. Ona uve\u0107ava dana\u0161nje probleme na zastra\u0161uju\u0107u razinu kako bi svoju publiku natjerala na preispitivanje vrijednosti koje je prihvatila kao normalne.<\/p>\n\n\n\n Distopija kao \u017eanr<\/strong><\/p>\n\n\n\n Distopija je novi i poprili\u010dno neistra\u017eeni \u017eanr. Novi \u017eanr u ovome slu\u010daju ne zna\u010di da su se njegovi predstavnici na sceni pojavili tek nedavno, nego samo nisu bili svrstani pod zajedni\u010dki nazivnik. Knji\u017eevna djela koja danas poznajemo kao distopijska zapravo postoje poprili\u010dno dugo. Prvim se distopijskim djelom danas smatra Jules Verneov roman The Begum’s Fortune<\/em> iz 1879. godine, a najpoznatije literarne distopije danas su Mi<\/em> (1921.) Jevegenija Zamjatina, Vrli novi svijet<\/em> (1931.) Aldousa Huxleya i 1984<\/em> (1949.) Georgea Orwella. Mi se uz \u017deljeznu petu<\/em> (1907.) Jacka Londona smatra romanom koji je pokrenuo trend futuristi\u010dke satiri\u010dne distopije te kasnije slu\u017eio kao uzor i izvor inspiracije Huxleyu, Orwellu, Vonnegutu i ostalima. U ra\u0111anju distopijskog \u017eanra o\u010dito je najbitniju ulogu odigrala publika sa svojom sposobno\u0161\u0107u da prepozna zajedni\u010dke karakteristike koje su se pojavile, jer su najpopularnija distopijska djela crpila inspiraciju iz istih izvora, a kasnije su i sama postala utjecajna i uzrokovala nastanak mnogih drugih distopija. Zanimljivo je kako se sli\u010dnosti u karakteristikama nastavljaju i desetlje\u0107ima poslije pa u Matrixu<\/em> (1999.) ili V for Vendetta<\/em> (2006.) pronalazimo o\u010dite utjecaje iz Mi<\/em> ili 1984<\/em>. O distopiji mo\u017eemo govoriti kao o \u017eanru kojeg je stvorila publika zbog toga \u0161to je primijetila sli\u010dnosti izme\u0111u pojedinih djela, a \u017eanr je nastao spontano radi lak\u0161e orijentacije.<\/p>\n\n\n\n Distopijska fikcija u samim svojim za\u010decima bila je samo pod\u017eanr znanstvene fantastike, a i danas je ve\u0107ina distopijskih djela istovremeno i ZF. ZF zbog svoje orijentacije na tehnolo\u0161ki napredak omogu\u0107uje razvitak alternativnih svjetova koji su plodno tlo za razvitak distopije. Prikaz tehnolo\u0161kog razvitka ipak ne treba uvijek biti prisutan da bi se u fikcionalnom svijetu distopija uspje\u0161no formirala, me\u0111utim zbog rastu\u0107eg broja ostvarenja distopijske tematike u drugim \u017eanrovima ili, \u0161to je jo\u0161 bitnije, potencijala kojeg distopijska fikcija ima, ona je postala prevelika za pod\u017eanr pa se sada nalazi uz bok znanstvenoj fantastici unutar zajedni\u010dkog nad\u017eanra spekulativne fikcije. Spekulativna fikcija je \u017eanr koji naga\u0111a o svjetovima koji se po mnogim va\u017enim komponentama razlikuju od stvarnoga svijeta, a objedinjava \u017eanrove kao \u0161to su ZF, fantasy, horor, natprirodno, superherojska fikcija, alternativna povijest, apokalipti\u010dka i postapokalipti\u010dka fikcija, te kona\u010dno utopijska i distopijska fikcija (Atwood<\/em>, 2010.). Uporaba termina spekulativna fikcija popularizirana je 1960-ih i ranih 1970-ih godina od strane pisaca i izdava\u010da koji nisu bili zadovoljni time kako je ve\u0107ina ljudi gledala na \u017eanr znanstvene fantastike. Autori su se osje\u0107ali limitirani predrasudama mainstream kriti\u010dara o tome kako bi znanstvena fantastika trebala izgledati i \u0161to bi trebala sadr\u017eavati pa su htjeli iza\u0107i iz konvencija \u017eanra. Distopija tako\u0111er izlazi iz konvencija budu\u0107i da sad vi\u0161e ne mora biti ZF da bi spekulirala o mogu\u0107im svjetovima koje ne pri\u017eeljkujemo. Primjerice, mno\u0161tvo je distopija smje\u0161teno u alternativnu povijest tj. razvile su se u alternativnom vremenskom tijeku. Najpoznatiji je primjer roman Fatherland<\/em> (1992.) autora Roberta Harrisa koji prikazuje 1964. godinu, tj. spekulira o tome kako bi ona izgledala da je nacisti\u010dka Njema\u010dka pobijedila u Drugom svjetskom ratu. Ovdje se nisu dogodila velika otkri\u0107a u znanosti i tehnologiji koja bi pospje\u0161ila strahovladu vladaju\u0107e partije, me\u0111utim sama je \u010dinjenica da su nacisti na vlasti zastra\u0161uju\u0107a i distopija funkcionira. Ovo dru\u0161tvo je namjerno prikazano kao gora alternativa dana\u0161njem dru\u0161tvu, tj. dru\u0161tvu iz vremena nastajanja ovog romana, i slu\u017ei kao upozorenje da bi dru\u0161tvo lako moglo do\u017eivjeti regres u nekada\u0161nje stanje.<\/p>\n\n\n\n Distopija se dobro stapa s ostalim pod-\u017eanrovima spekulativne fikcije pa tako postoje horor distopije \u2013 Izbavitelj<\/em> (1976.), distopije sa superjunacima \u2013 The Watchman<\/em> (2009.) i V for Vendetta<\/em> (2005.), post-apokalipti\u010dke distopije \u2013 Akira<\/em> (1988.) i Djeca \u010dovje\u010danstva<\/em> (2006.), itd. Va\u017eno je napomenuti i da su hibridi izme\u0111u \u017eanrova distopije i fantasyja rijetki budu\u0107i da se od svojih po\u010detaka distopija isprofilirala kao \u017eanr koji portretira izolirane urbane krajolike i bavi se cjelokupnim dru\u0161tvima, a ne manjim zajednicama, \u0161to je dovodi u kontrast sa fantasy \u017eanrom koji naj\u010de\u0161\u0107e prikazuje velike svjetove stvorene po uzoru na srednjovjekovlje u kojima postoji mnogo manjih, naj\u010de\u0161\u0107e agrarnih zajednica.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to je kompleksnija veza izme\u0111u distopijske i post-apokalipti\u010dke fikcije, budu\u0107i da se ova dva \u017eanra \u010desto pogre\u0161no navode kao jedan. Oni se mogu stapati kao \u0161to je to u slu\u010daju filma Djeca \u010dovje\u010danstva<\/em>, ali vrlo su razli\u010diti. Dok distopija prikazuje \u010dvrstu socijalnu strukturu, post-apokalipsa prikazuje izostanak iste pa su stoga i prikazane opasnosti bitno razli\u010dite. U distopijskom svijetu glavna opasnost prijeti od vladaju\u0107e klase te \u0107e onaj koji se ne pokorava zakonima vladaju\u0107ih biti ka\u017enjen. Post-apokalipti\u010dki svijet nastaje nakon ru\u0161enja \u010dvrste socijalne strukture (koja je mogla biti i distopijska). Post-apokalipti\u010dkim svjetovima mo\u017eemo dijagnosticirati stanje anomije, jer su stare vrijednosti vezane uz \u010dvrstu socijalnu strukturu naglo prestale vrijediti, a nove jo\u0161 nisu uspostavljene. Dakle, dok u distopiji opasnosti naj\u010de\u0161\u0107e dolaze iz jednoga smjera \u2013 vladaju\u0107e klase potpomognute represivnim aparatom, u post-apokalipti\u010dkim svjetovima opasnosti prijete sa svih strana. Plja\u010dka\u0161i, mutanti pa \u010dak i kanibali samo su neki od post-apokalipti\u010dkih zlikovaca. Anarhija koje se pla\u0161e tvorci post-apokalipti\u010dkih djela suprotstavljena je strahu od distopijske dominantne ideologije koju provodi centralna vlast. Specifi\u010dne okolnosti oba \u017eanra utje\u010du i na karakteristike njihovih protagonista pa je glavni lik u distopijskoj fikciji obi\u010dno potla\u010deni pojedinac ili obi\u010dan \u010dovjek koji se trudi ostati neutralan, dok u post-apokalipti\u010dkoj fikciji glavnu ulogu ima antijunak bez moralnih skrupula. Zaklju\u010dak je da se ovdje radi o dva razli\u010dita \u017eanra od kojih svaki ima svoje zakonitosti, vizualnu ikonografiju, specifi\u010dne likove itd., iako su granice izme\u0111u njih zamu\u0107ene te oba \u017eanra predvi\u0111aju situacije za koje se nadamo da se ne\u0107e ostvariti.<\/p>\n\n\n\n Na primjeru mije\u0161anja distopijske fikcije s drugim pod\u017eanrovima spekulativne fikcije vidljivo je da su granice ovog \u017eanra nejasne tj. ne zna se gdje zavr\u0161ava distopija, a gdje po\u010dinje neki drugi \u017eanr. Me\u0111utim, stapanje s distopijom nije rezervirano samo za pod\u017eanrove spekulativne fikcije, ve\u0107 se mo\u017ee dogoditi i kod tradicionalnijih \u017eanrova kao \u0161to su triler, komedija ili drama. Distopija je \u017eanr koji je pogodan za \u017eanrovsko mije\u0161anje ili kako ka\u017ee Jane Donawerth:<\/p>\n\n\n\n “Granice utopije i distopije kao \u017eanra nisu stroge nego propusne; ove forme apsorbiraju karakteristike drugih \u017eanrova, poput komedije i tragedije. Distopija je kao \u017eanr idealno mjesto za generi\u010dke mje\u0161avine. Konzervativne forme se transformiraju stapanjem sa distopijom. To je spoj koji prisiljava na preispitivanje pa tradicionalno konzervativne forme mogu postupno mijenjati distopijski \u017eanr \u010diji pesimizam iz rezigniranog postaje militantan.” (Donawerth, 2003; 29)<\/p>\n\n\n\n Distopija je prvenstveno \u017eanr ambijenta (eng. setting), \u0161to zna\u010di da ga najvi\u0161e odre\u0111uju mjesto i vrijeme radnje te sve u \u010demu se pri\u010da odvija. Ostale odrednice \u017eanrova poput raspolo\u017eenja ili formata ovdje padaju u drugi plan, budu\u0107i da distopija npr. mo\u017ee biti ozbiljna, ali zbog svoje satiri\u010dne naravi mo\u017ee tako\u0111er biti i komi\u010dna, ali je bez tipi\u010dnog distopijskog ambijenta te\u0161ko zamisliva.<\/p>\n\n\n\n 1.2. Distopijski film<\/strong><\/p>\n\n\n\n Utjecaj distopijskog filma na razvoj cjelokupnog \u017eanra je ogroman. Upravo filmovi donose mnogo novosti u \u017eanr, unato\u010d \u010dinjenici da mnogi distopijski filmovi nastaju prema knji\u017eevnom predlo\u0161ku, jer su za \u017eanr podjednako bitni svi mediji u kojima se on ostvaruje, tj. oni su transmedijski (Turkovi\u0107, 2005.). Filma\u0161i su uvidjeli da prikazi dru\u0161tava koja su po\u0161la po krivu imaju umjetni\u010dki, ali i tr\u017ei\u0161ni potencijal. Filmska je scenografija tako imala te\u017eak posao kod stvaranja distopijskih urbanih krajolika, snimatelji su morali odabrati pravu udaljenost i kut snimanja, glumci su se morali prona\u0107i u ulozi, scenaristi su morali prilagoditi predlo\u017eak da bi se on mogao prikazati na ekranu, a redatelj je morao odlu\u010diti kako \u0107e pri\u010du ispri\u010dati. Budu\u0107i da savr\u0161en medij koji primatelju prenosi poruku egzaktno onako kako je po\u0161iljatelj to naumio ne postoji, distopijski film polako dobiva vlastite karakteristike i po\u010dinje se razvijati usporedno sa distopijskim romanima. Zbog tehni\u010dkih pote\u0161ko\u0107a u filmu ne mo\u017ee se uvijek prikazati sve \u0161to se opisuje u knjizi, pa produkcija zahtijeva alternativna rje\u0161enja. Tako, primjerice, distopijsku filmsku arhitekturu \u010desto \u010dine postoje\u0107i prenamijenjeni objekti pa Bradbury Building, arhitektonska znamenitost Los Angelesa u filmu Blade Runner<\/em> ”glumi” stambenu zgradu, a podzemni svijet iz Loganova bijega<\/em> (1976.) zapravo je shopping centar Dallas Market. Zbog razli\u010ditih prednosti ili nedostataka pojedinog medija putovi stilske evolucije \u017eanrova bitno su razli\u010diti (Turkovi\u0107, 2005). Razli\u010dite mane i prednosti odnose se najvi\u0161e na temeljne elemente pripovijedanja poput filmskog vremena i prostora, to\u010dke gledi\u0161ta, fokalizacije itd. Razli\u010diti putovi stilske evolucije tako\u0111er mogu biti uvjetovani i utjecajima tipi\u010dno filmskih \u017eanrova ili pokreta, kao \u0161to su to u ovom slu\u010daju film noir ili Novi Hollywood.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je ipak najvi\u0161e utjecalo na to da distopijski film ima razli\u010diti put stilske evolucije je kapitalno filmsko djelo njema\u010dkog ekspresionizma, ali i svjetske kinematografije u cijelosti \u2013 Metropolis<\/em>. Ovaj film nastao je davne 1927. godine i nema nikakve dvojbe da se radi o prvom distopijskom filmu. Zanimljivo je da je nastao prije najutjecajnijih djela distopijske fikcije poput Orwellove 1984<\/em>. ili Huxleyevog Vrlog novog svijeta<\/em>, a tek netom poslije romana Mi<\/em> Jevgenija Zamjatina. Usporedimo li ga danas s tim djelima, bez gre\u0161ke mo\u017eemo re\u0107i da se radi o arhetipu distopije. Svojom je pojavom utjecao na mnoge kasnije filmske uratke, odredio smjer evolucije \u010ditavog \u017eanra distopijske fikcije, ali je kao pripadnik njema\u010dkog ekspresionizma utjecao na razvoj novih \u017eanrova poput film noira. Budu\u0107i da \u0107e film noir kasnije utjecati na distopijski film, mo\u017eemo govoriti i o cirkularnosti utjecaja (Vojkovi\u0107, 2005.) koja je sasvim malena, budu\u0107i da se radi o samo jednom filmu iz cjelokupnog filmskog pokreta, ali svejedno vrlo primjetna. Film nastaje za vrijeme trajanja Weimarske republike, a bavi se uobi\u010dajenim problemom za ono doba \u2013 odnosom izme\u0111u radnika i bur\u017eoazije. Radnja je smje\u0161tena u futuristi\u010dku urbanu distopiju, a prikazuje grad strogo podijeljen izme\u0111u onih zadu\u017eenih da misle i planiraju te zato \u017eive u luksuzu iznad povr\u0161ine zemlje i radnika koji \u017eive i rade u podzemlju samo da bi omogu\u0107ili misliocima da odr\u017ee svoj na\u010din \u017eivota, tj. omogu\u0107ili im da \u017eive u utopiji. Gradom upravlja Johann ‘Joh’ Fredersen, a njegov sin Freder zbog ljubavi prema radnici Mariji po\u010dinje tra\u017eiti svoje mjesto negdje izme\u0111u luksuza privilegiranih i podzemlja u kojem \u017eive radnici. Ovdje se pojavljuju junaci koji \u0107e kasnije u distopijskim prikazima postati standardni. \u010covjek koji nije svjestan stvarne naravi svijeta oko sebe, djevojka koja pripada potla\u010denoj dru\u0161tvenoj grupi, ideolozi distopije, robotski poslu\u0161nici itd. \u010cak je i motiv ljubavi izme\u0111u protagonista i djevojke, zbog koje protagonist iz neutralnog stanja prelazi u akciju, postao poprili\u010dno \u010dest u kasnijim distopijskim filmovima. Najve\u0107i utjecaj ovoga filma ipak je u njegovoj jedinstvenoj arhitekturi prikazanoj u filmu, tj. modernizmu i art decou koji je tada bio novi arhitektonski stil u Europi te se, ba\u0161 kao u filmu, vezao uz bur\u017eoaziju. Upravo \u0107e tu estetiku kasnije preuzeti film noir. Metropolis<\/em> je ukazao i na relativizam distopijske fikcije budu\u0107i da su taj film ra\u0161irenih ruku prihvatili nacisti, za \u0161to je Lang tvrdio da mu nije bila namjera. 1933. godine su nacional-socijalisti ugrabili vlast u Njema\u010dkoj, a Lang je iste godine snimio Testament dr. Mabusea<\/em> u kojem prikazuje kako kriminalna organizacija stje\u010de mo\u0107 metodom terora. Ovaj film bio je zabranjen od novog re\u017eima, a Lang je tako ”o\u010distio” Metropolis<\/em> od nacisti\u010dkih konotacija. Testament dr. Mabusea<\/em>, iako nije distopijski, zna\u010dajan je za distopijski \u017eanr i zato jer se ovdje javlja lik nikad vi\u0111enog Vo\u0111e, \u010dovjeka kojega vidimo samo kao siluetu iza zastora. Dodu\u0161e, ovdje on predvodi samo jednu kriminalnu organizaciju, dok \u0107e u kasnijim distopijskim ostvarenjima sli\u010dan nikad vi\u0111eni lik voditi cijela dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n 1936. godine Charlie Chaplin u filmu Moderna vremena<\/em> uvodi napravu koja je kombinacija sigurnosne kamere i ekrana, tj. aparat zadu\u017een za nadzor i komunikaciju s podre\u0111enima, a ovakvu \u0107e tehnologiju spominjati i Orwell u 1984<\/em>, \u010dak trinaest godina nakon Chaplinovog filma i nazvati je telescreen. Chaplin se je tako jo\u0161 jednom pokazao kao veliki vizionar. Iste godine nastaje film Things to Come<\/em>, prema scenariju H. G. Wellesa, kojega se \u010desto naziva i ocem znanstvene fantastike. Film najavljuje Drugi svjetski rat, a prikazuje svijet gdje rat traje desetlje\u0107ima, a razlog zbog kojeg je zapo\u010deo odavno je zaboravljen. Konstantno ratno stanje jo\u0161 je jedan od motiva koji \u0107e distopijska fikcija objeru\u010dke prigrliti.<\/p>\n\n\n\n Ubrzo po\u010dinje Drugi Svjetski Rat pa nakon Chaplinovog i Wellesovog filma traje dvadesetogodi\u0161nje zati\u0161je \u0161to se ti\u010de distopijskih i filmova s distopijskim elementima. Treba spomenuti da \u0107e upravo ovaj nemili doga\u0111aj ljudske povijesti ponajvi\u0161e utjecati na prikazivanje distopije u budu\u0107nosti i postati vje\u010dita inspiracija distopijskih autora. Okupacijski monstrum Tre\u0107ega Reicha i njegovi vojnici postali su izvor inspiracije za mnoge distopijske re\u017eime i njihov represivni aparat.<\/p>\n\n\n\n 1949. godine nastaje vjerojatno najpoznatije knji\u017eevno djelo ovoga \u017eanra i arhetip distopije \u2013 Orwellova 1984.<\/em>, koja nesumnjivo nastaje pod dojmom netom zavr\u0161enog rata, ali s kritikom jasno usmjerenom prema totalitarnom Sovjetskom Savezu i upozorenjem da se totalitarizam mo\u017ee dogoditi svugdje. Prvu ekranizaciju do\u017eivljava ve\u0107 1956. godine, \u0161to mnogo govori o zanimanju koju distopijska fikcija po\u010dinje izazivati, ali i o fleksibilnosti filmske industrije.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je napomenuti da je na izgled distopijskog filma utjecaj imao jedan drugi \u017eanr \u2013 film noir. Distopijski film i film noir zapravo na neki na\u010din utje\u010du jedan na drugog budu\u0107i da distopijski Metropolis<\/em> kao pripadnik i kapitalno djelo njema\u010dkog ekspresionizma ima ogroman utjecaj na film noir. Chiaro-scuro osvjetljenje, neobi\u010dni kutovi snimanja, visoke gra\u0111evine art deco stila samo su neke karakteristike koje film noir preuzima od njema\u010dkog ekspresionizma. Iste \u0107e karakteristike od film noira, zajedno sa tipi\u010dnim noirovskim motivima preuzeti neki filmski pokreti, ali i distopijski filmovi. Prvi je vjerojatno Alphaville<\/em> (1965.), film jednog od za\u010detnika francuskog novog vala Jean Luca Godarda. Radnja se vrti oko detektiva Lemmy Cautiona koji na planetu Alphaville tra\u017ei jednog znanstvenika. Alphaville je tehnokratska diktatura kojom upravlja ra\u010dunalo Alpha 60, a slobodna misao, ljubav, poezija i emocije zabranjeni su. Vidljivo je kako je Alphaville<\/em> kombinacija SF-a, film noira i distopijskog filma. Kao takav zamjenjuje tipi\u010dnog distopijskog protagonista sa noirovskim detektivom Lemmy Cautionom. To je pokazatelj da distopijski film ima svoj vlastiti razvojni put i da se razvija neovisno o trendovima u distopijskoj knji\u017eevnosti pa \u0107e sna\u017eni likovi poput Cautiona biti popularni i u Novom Hollywoodu utjelovljeni od glumca Charltona Hestona (Planet of the Apes<\/em>, Soylent Green<\/em>), ali i kasnije u 80-im i 90-im godinama sa Sylvesterom Stalloneom i Arnoldom Schwarzenegerom. Distopija kao da je \u010dekala Novi Hollywood da ispuni njezine potencijale. Mladi filma\u0161i, kojima su dosadile melodrame koje je godinama proizvodila hollywoodska tvornica snova, tra\u017ee ne\u0161to ne toliko idealno pa je razumljivo da ba\u0161 u ovom razdoblju nastaje najve\u0107i broj distopijskih filmova. Ba\u0161 negdje u ovim godinama sa filmovima kao \u0161to su brutalni Soylent Green<\/em> i Rolerball<\/em> (1975.), distopija se sve vi\u0161e umjesto dr\u017eavom po\u010dinje baviti korporacijom.<\/p>\n\n\n\n 1982. godine \u0107e film Blade Runner<\/em> ponovno usmjeriti distopijski film u novome smjeru, budu\u0107i da postavlja vizualne standarde za ono vrijeme, ali nas upoznaje i s pojmom cyberpunka kojeg \u0107e do vrhunca sedamnaest godina kasnije dovesti Matrix<\/em> (1999.). Cyberpunk je pod\u017eanr znanstvene fantastike koji prikazuje visokotehnolo\u0161ko dru\u0161tvo koje obilje\u017eavaju globalna ra\u010dunalna mre\u017ea, virtualna stvarnost, umjetna inteligencija te spoj \u010dovjeka i stroja u vidu tehnolo\u0161kih usavr\u0161avanja \u010dovjeka itd. Obi\u010dno za to stoji kako mnogo tehnologije zna\u010di malo \u017eivota i plodno je tlo za prikaz eksploatacije koju nad pojedincima vr\u0161e megakorporacije. Tim se terminom opisuju pisci kao \u0161to su Pat Cadigan, Bruce Sterling i William Gibson. Upravo \u0107e za Gibsona Timothy Leary re\u0107i da je stvorio ni vi\u0161e ni manje nego mitsku podlogu, legendu, sr\u017e sljede\u0107e faze evolucije \u010dovjeka. On obavlja filozofsku funkciju koju je Dante obavio za feudalizam i koju pisci poput Manna, Tolstoja i Melvillea obavili za industrijsko doba. (Leary, navedeno u Kellner 1995:298; prema Featherstone, Burrows 2001:22).<\/p>\n\n\n\n Nakon hipertehnologiziranog cyberpunka \u010dini se da distopijski filmovi najnovije generacije odbacuju smje\u0161tanje radnje u budu\u0107nost i radikalni tehnolo\u0161ki napredak, a neki \u010dak potpuno izlaze iz znanstvene fantastike. \u010cini se da je cilj filmova kao \u0161to su Djeca \u010dovje\u010danstva<\/em> i Klub boraca<\/em> (1999.) vi\u0161e nego ikada prikazati suvremeno dru\u0161tvo kao distopiju koju valja mijenjati \u0161to dovodi do zna\u010dajnih promjena u izgledu distopijskog filma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nepostoje\u0107e dru\u0161tvo opisano u detalje i obi\u010dno smje\u0161teno u vrijeme i mjesto za koje je autor pretpostavio kako \u0107e ga suvremeni \u010ditatelj smatrati znatno gorim od dru\u0161tva u kojem sam \u017eivi… Distopija (gr\u010dki: \u03b4\u03c5\u03c3-, “te\u0161ko ili lo\u0161e” i \u03c4\u03cc\u03c0\u03bf\u03c2, “mjesto, krajolik”) je slika dru\u0161tva koje se iz nekog razloga smatra nepo\u017eeljnim. To mo\u017ee biti slika […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21021188,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16337],"tags":[17959,17960],"class_list":["post-21021165","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-znanosti","tag-distopija","tag-fikcija"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021165","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21021165"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021165\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21061991,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021165\/revisions\/21061991"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21021188"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21021165"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21021165"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21021165"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}