Svaka ure\u0111ena dru\u0161tvena struktura po\u010diva na pravilima koje treba po\u0161tovati kako bi funkcionirala. To naravno uklju\u010duje ograni\u010davanje slobodne volje koje se na jedan ili drugi na\u010din odnosi na svakog pripadnika dru\u0161tva. Ocjena dru\u0161tva kod pojedinca najvi\u0161e \u0107e ovisiti o tome koliko je dobro on usvojio pravila i koliko se dobro prilagodio dominantnoj ideologiji koju ta pravila odr\u017eavaju. Nastaje jaz izme\u0111u onih koji se ne mogu ili ne \u017eele prilagoditi pravilima i poslu\u0161nika sistema i provodioca ideologije. Kod prikaza distopije ovaj jaz postaje jo\u0161 izra\u017eeniji, a suprotstavljene strane postaju binarne opozicije. Ograni\u010davanje slobodne volje tako\u0111er dobiva na intenzitetu te se mo\u017ee doga\u0111ati ovisno o rasi, klasi, spolu, dru\u0161tvenom statusu, religiji, politi\u010dkome opredjeljenju ili bilo \u010demu na \u0161to je autor distopijskog djela htio upozoriti.<\/p>\n
Autori gotovo uvijek svoje stavove instaliraju u protagonista koji je pripadnik neprilago\u0111ene strane, \u0161to zna\u010di da je autor uvijek protivnik dominantne ideologije u svijetu kojeg je stvorio.\u00a0Distopije tako nisu argument za, nego argument protiv ne\u010dega, ali itekako mogu biti politi\u010dki obojane. Pretpostavlja se kako \u0107e autor koji je npr. ljevi\u010darskih svjetonazora distopijsko dru\u0161tvo kreirati prema postoje\u0107em dru\u0161tvu s vladaju\u0107om desni\u010darskom ideologijom i obratno, \u0161to i ne mora biti to\u010dno budu\u0107i da je distopija djelom i cini\u010dki osvrt na utopijske ideje ili kritika negativnih trendova koje autor primje\u0107uje u dru\u0161tvu.<\/p>\n
Autori koji se bave distopijom rijetko predla\u017eu alternativni sustav ili rje\u0161enje problema. Slika boljeg dru\u0161tva ocrtava se tek kroz evociranje uspomena na bolje i pravednije dru\u0161tvo ili protagonistovim bijegom iz distopijskog okru\u017eenja i otkrivanjem alternative. Pogled na dru\u0161tvo kao distopijsko ovisi o to\u010dki gledi\u0161ta i razlikuje se ovisno o referentnim okvirima kao \u0161to su kultura, dob, spol, rasa, politi\u010dko opredjeljenje, filozofsko promi\u0161ljanje itd.<\/p>\n
Dru\u0161tvo koje nam se tako predstavlja nikad nije distopijsko za sve njegove stanovnike jer se distopija temelji na sukobu, pa mora postojati grupa koja se prilagodila sistemu ili je sistem prilagodila sebi te tako postala antagonist u distopiji. S druge strane, da bi se poslala poruka koju je autor distopijskog djela htio poslati, njegova publika mora prihvatiti prikazano dru\u0161tvo kao distopiju, \u0161to se naj\u010de\u0161\u0107e i doga\u0111a. Autori se ovdje naj\u010de\u0161\u0107e slu\u017ee manipulativnim strategijama od kojih je najo\u010ditija ta da protagonista oboga\u0107uju vlastitim pogledima na \u017eivot te ga smje\u0161taju na stranu potla\u010denih pravednika, ra\u010dunaju\u0107i na to da \u0107e se publika poistovjetiti s njima. Ve\u0107 je Metropolis<\/em> (1927.), prvi distopijski film uop\u0107e, dobar primjer relativizma koji je implementiran duboko unutar distopijske fikcije.<\/p>\n Grad budu\u0107nosti imenom Metropolis naizgled je utopijsko dru\u0161tvo \u010diji stanovnici \u017eive lagodne \u017eivote. Oni su zadu\u017eeni za upravljanje gradom i planiranje. Jedan od njih je i Freder Fredersen. Jednog dana on ugleda mladu i lijepu \u017eenu okru\u017eenu skupinom djece. Zaintrigiran djevojkom, Freder odlu\u010duje slijediti je ne bi li saznao ne\u0161to vi\u0161e o njoj, ni ne slute\u0107i da \u0107e otkriti podzemni svijet radnika koji upravljaju strojevima kako bi utopija, koja je i doslovno i simboli\u010dki povr\u0161inska, mogla opstati. Me\u0111u rijetkim ljudima na povr\u0161ini koji zna istinu o stvarnoj naravi Metropolisa je Frederov otac Joh, koji je i osniva\u010d grada. Freder doznaje da se djevojka zove Maria i da je proro\u010dica radni\u010dke klase koja je ukazala na potrebu da se radni\u010dka klasa \u2013”ruke” i klasa upravlja\u010da \u2013 “glava” udru\u017ee. Da bi dvije strane prona\u0161le kompromis, Freder mora djelovati kao medijator tj. “srce”.<\/p>\n Sukob izme\u0111u klasa, poput onoga prikazanog u Metropolisu<\/em>, tematski je arhetip distopije. U\u0107i u sukob zna\u010di odabrati stranu, kako kod likova u filmu ili romanu, tako i kod publike. Zbog bajkovitog prikaza hijerarhiziranog dru\u0161tva, univerzalne poruke i \u010dinjenice da se je uvijek lak\u0161e identificirati sa pravedni\u010dkom\/potla\u010denom stranom, Metropolis<\/em> su kao zagovara\u010da svoje ideologije prihvatile razne politi\u010dki sukobljene strane. Filmu su pripisivane fa\u0161isti\u010dke, komunisti\u010dke i kr\u0161\u0107anske konotacije. Sam Adolf Hitler postao je jedan od najve\u0107ih obo\u017eavatelja Metropolisa<\/em> te je redatelja Fritza Langa smatrao \u010dovjekom koji ima potencijal za stvaranje izvrsnih nacisti\u010dkih filmova. Prema anegdoti dogodio se i susret Langa sa zloglasnim nacisti\u010dkim ministrom narodnog prosvje\u0107enja i propagande Josephom Goebbelsom. Lang je navodno obavijestio Goebbelsa o svojem \u017eidovskom podrijetlu, na \u0161to se ovaj nije pretjerano uzbu\u0111ivao te samo kratko odgovorio: “Gospodine Lang, mi odlu\u010dujemo tko je \u017didov, a tko nije.” Gobbels je zapravo na “pristojan” na\u010din objasnio kako \u0107e oni, tj. nacisti odlu\u010diti kojeg \u0107e politi\u010dkog opredjeljenja biti medijator Freder Fredersen i na koji \u0107e na\u010din posredovati u rje\u0161avanju sukoba. Lang se kasnije ogradio od bilo kakvih politi\u010dkih konotacija koje su se vezale uz njegov film, tvrde\u0107i da u to vrijeme nije bio dovoljno politi\u010dki uman te je film u kojem srce \u010dini sponu izme\u0111u mozga i ruku nazvao bajkom.<\/p>\n Izgleda da su kasniji stvaraoci distopije itekako u\u010dili na slu\u010daju Metropolis<\/em>. U kasnijim distopijskim ostvarenjima jaz izme\u0111u sukobljenih strana znatno se pove\u0107ao te sada gotovo niti ne postoji opcija mirnog rje\u0161enja sukoba. Radnja distopijskih djela nadalje \u0107e zavr\u0161avati ru\u0161enjem distopijskog dru\u0161tva, porazom ili pirovom pobjedom glavnog junaka ili njegovim bijegom iz distopijskog dru\u0161tva. Lik medijatora u potpunosti je i\u0161\u010dezao i ne\u0107e se pojavljivati sve do Matrixa<\/em> (1999.). Kasnijim se distopijskim ostvarenjima te\u0161ko mo\u017ee prigovoriti na nedostatku politi\u010dke umnosti, budu\u0107i da postaje poprili\u010dno jasno protiv \u010dega podi\u017eu glas. Borba za distopiju, tj. borba za upisivanje svoga zna\u010denja u distopiju koja se dogodila u slu\u010daju Metropolis,<\/em> zamijenjena je sukobom distopija. Distopije nastaju kao glas protiv ne\u010dega, pa sukob izme\u0111u dva djela, koja ne zagovaraju skup ideja ve\u0107 se bune protiv ne\u017eeljenih segmenata suvremenog dru\u0161tva, i nije toliko izra\u017een, ali ipak postoji. Logi\u010dno je da \u0107e se primjerice distopija ljevi\u010darskog autora razlikovati od one desni\u010darskog, jednako kao \u0161to \u0107e kritika totalitarizma stajati u suprotnosti s kritikom pseudo-demokracije. Nije isklju\u010deno da naizgled suprotne distopije prepoznaju isti problem u suvremenom dru\u0161tvu te ga svaka na svoj na\u010din prezentira. Upravo zbog toga odnos izme\u0111u suprotstavljenih distopija bolje je ne nazivati sukobom, nego raspravom.<\/p>\n Najpoznatiji primjer suprotstavljenih distopija je odnos izme\u0111u dva vjerojatno najpoznatija i najutjecajnija distopijska romana \u2013 Orwellove 1984<\/em> i Huxleyevog Vrlog novog svijeta<\/em>. Orwell je strahovao od nacionalizma, represije seksualnosti i cenzure, dok je Huxley smatrao kako su glavni problemi uru\u0161avanje institucije obitelji, nestanak osje\u0107aja ljubavi i smanjenje uloge religije u svakodnevnom \u017eivotu. Ova su djela toliko utjecajna da se i dan danas vode rasprave tko je od njih dvojice bio u pravu, a slu\u017ee i kao sredstvo pomo\u0107u kojeg se i danas prepoznaju potencijalne opasnosti. Orwellovu distopiju opisuje i Noam Chomsky govore\u0107i o njoj u kontekstu sustava propagande:<\/p>\n “Uzmimo naprimjer zemlju koja je na suprotnoj strani spektra od nas, Sovjetski Savez. Tom zemljom, zapravo, upravlja batina. To je dr\u017eava zapovijedi: dr\u017eava kontrolira, a svi ostali slijede naredbe. Kompliciranije je od toga, ali u biti to tako djeluje. Tamo se bez pote\u0161ko\u0107a mo\u017ee odrediti \u0161to je propaganda: sve ono \u0161to dr\u017eava \u010dini. Takvo ne\u0161to opisuje Orwell u 1984<\/em> \u2013 ne ba\u0161 dobroj knjizi, zapravo lo\u0161oj knjizi. Jedan od razloga njezine popularnosti je njezina trivijalnost i to \u0161to pri\u010da o na\u0161im neprijateljima. Da se Orwell bavio ozbiljnim stvarima knjiga ne bi bila popularna, vjerojatno ne bi bila ni izdana. U zemlji koju Orwell spominje u toj knjizi, u kojoj postoji Ministarstvo Istine, lagano mo\u017eemo identificirati propagandu… Svi znaju \u0161to ona jest, mo\u017ee biti ponovljena ako \u017eelimo, ne poku\u0161ava znatno kontrolirati na\u0161 um, daje nam misao vodilju. Govori nam: “Evo slu\u017ebene doktrine, dok joj se pokoravate niste u neprilici. Va\u0161e misli nisu nikome osobito bitne. Ako prekr\u0161ite na\u0161e naredbe, bit \u0107ete ka\u017enjeni jer mi imamo mo\u0107.” (Chomsky, 2002; 43)<\/p>\n Orwellovska distopija je prikaz totalitaristi\u010dkoga dru\u0161tva ponajprije nastao kao kritika Sovjetskoga Saveza. Totalitaristi\u010dki su re\u017eimi danas ve\u0107inom propali, iako i dalje igraju bitnu ulogu na svjetskoj politi\u010dkoj sceni, budu\u0107i da je najmnogoljudnija zemlja svijeta, Kina, pod totalitaristi\u010dkim re\u017eimom, a mnogo se govori o Sjevernoj Koreji koja se smatra dru\u0161tvom koje najvi\u0161e odgovara Orwellovim mra\u010dnim predvi\u0111anjima. Ipak, totalitarne re\u017eime ve\u0107inom su zamijenili demokratski ili, ako svijet gledamo kroz distopijske nao\u010dale, pseudo-demokratski. Chomsky u njima vidi samo novi i razvijeniji oblik distopije koji su se razvili budu\u0107i da re\u017eimi koji koriste silu jednostavno ne mogu opstati. Ako se nad ljudima provodi sila vjerojatnije je da \u0107e se oni prije ili kasnije pobuniti protiv vladaju\u0107eg re\u017eima jer \u0107e tako lak\u0161e uvidjeti da je dru\u0161tvo u kojem \u017eivi distopijsko. Novije distopije u\u010dile su na gre\u0161kama svojega prethodnika pa sada da bi se odr\u017eala utopija vladaju\u0107e klase, distopijski elementi moraju ostati skriveni \u2013 dr\u017eava ne mo\u017ee kontrolirati pona\u0161anje koriste\u0107i silu. Mo\u017ee do neke granice, ali su mogu\u0107nosti kontroliranja silom ograni\u010dene. Zato mora kontrolirati va\u0161e misli. Da ponovim, teoreti\u010dari demokracije shva\u0107aju ovo ve\u0107 pedeset ili \u0161ezdeset godina i vrlo su jasni. Ako se \u010duje glas naroda, bolje kontroliraj \u0161to glas govori, tj. kontroliraj \u0161to ljudi misle. Jedan na\u010din kontrole ljudskih misli je stvaranje iluzije o vo\u0111enju diskusije, ali treba osigurati da ta diskusija ostane unutar odre\u0111enih granica. Tj., moramo osigurati da obje strane u debati usvoje odre\u0111ene pretpostavke koje su, u biti, propagandni sustav. Sve dok obje strane prihva\u0107aju propagandni sustav, mo\u017eemo voditi debatu. (Chomsky, 2002; 44)<\/p>\n Osnovna razlika izme\u0111u Orwellovog i Huxleyevog predvi\u0111anja jest da se prvi bojao da \u0107e nas uni\u0161titi ono \u010dega se bojimo, dok je drugi smatrao da \u0107e nas uni\u0161titi ono u \u010demu u\u017eivamo. Orwellova distopija temelji se na izazivanju boli i patnje kod onog dijela stanovni\u0161tva koji ne slu\u0161a naredbe, dok se Huxleyeva temelji na izazivanju zadovoljstva koje ometa ljude da shvate ono \u0161to je bitno. Tako je npr. Orwellov strah od cenzure kod Huxleya zamijenjen gomilom informacija koje se jednostavno ne stignu popratiti, dru\u0161tvo gdje su knjige zabranjene zamijenjeno je dru\u0161tvom koje ne \u017eeli \u010ditati, uzni\u010dku kulturu zamijenila je trivijalna kultura preokupirana neva\u017enim stvarima itd. Najbitnije u ovoj usporedbi je to da se \u010dini kako distopija evoluira, tj. u\u010di na gre\u0161kama drugih distopija kako bi opstala \u0161to du\u017ee. Iako je Vrli novi svijet<\/em> prethodnik 1984,<\/em> on bez sumnje prikazuje moderniju i perfidniju distopiju. Sada alarmantnom zvu\u010di i \u010dinjenica da su u stvarnom svijetu totalitarna dru\u0161tva ve\u0107inom zamijenjena demokratskim dru\u0161tvima razvijenog kapitalizma. Distopija koja ne nestaje, nego u\u010de\u0107i na gre\u0161kama svojeg prethodnika\/ideolo\u0161kog suparnika pronalazi na\u010din da se ustali kao jedini valjani sistem vi\u0161e je nego uznemiruju\u0107a slika svijeta.<\/p>\n Distopijska petlja<\/strong><\/p>\n Da situacija mo\u017ee izgledati i bezizlaznije pokazao je filmski serijal Planet of the Apes<\/em>. Ova je pentalogija nastala u razmaku od 1968. do 1973. godine za vrijeme Hladnog rata, pa je razumljiva polarizacija izme\u0111u sukobljenih strana. Radnja prvog filma iz serijala Planet of the Apes<\/em> (1968.) smje\u0161tena u 3978. godinu, na naizgled nepoznati planet kojime vladaju \u010dovjekoliki majmuni koje krase inteligencija i dar govora isti kao kod \u010dovjeka. \u010covjek je na ovome planetu samo nijema \u017eivotinja koju majmuni izlovljavaju i koriste za robovski rad. Dru\u0161tvo koje su majmuni uspostavili je teokracija koja se temelji na izu\u010davanju svetih spisa i kastinsko dru\u0161tvo u kojem su \u010dimpanze znanstvenici, gorile vojnici, a orangutani sve\u0107enici\/politi\u010dari. Iako smje\u0161teno u daleku budu\u0107nost, majmunsko dru\u0161tvo, osim pu\u0161aka, niti ne posjeduje razvijeniju tehnologiju, a nastambe su improvizirani spiljski prostori. Opre\u010dno dru\u0161tvo prikazano je u \u010detvrtome nastavku serijala \u2013 Conquest of the Planet of the Apes<\/em> (1972.) koji prikazuje planet Zemlju, tj. SAD iz fikcionalne 1991. Godine. SAD su prikazane kao fa\u0161isti\u010dko klasno dru\u0161tvo koje se temelji na robovskom radu majmuna. Neobi\u010dan virus je pobio sve ma\u010dke i pse na Zemlji pa su mjesto najpo\u017eeljnijih ku\u0107nih ljubimaca preuzeli majmuni. Kako su ljudi uvidjeli da majmuni brzo u\u010de i dobro izvr\u0161avaju naredbe, namijenili su im ulogu radne snage umjesto one ku\u0107nih ljubimaca.<\/p>\n Planet majmuna i planet Zemlja zapravo su isti planet u vrlo udaljenim povijesnim razdobljima. Dru\u0161tva majmuna i \u010dovjeka nalaze se na suprotnim stranama politi\u010dkoga spektra te su ona binarne opozicije. Iako se mo\u017ee \u010diniti da je specizam glavni problem kojime se Planet of the Apes<\/em> bavi, to je samo djelomi\u010dno to\u010dno, budu\u0107i da i ljudi i majmuni u filmu predstavljaju \u010dovje\u010danstvo. Biti \u010dovjek ili biti majmun nije politi\u010dko stajali\u0161te, ali treba napomenuti kako film nastaje za vrijeme Hladnog rata te da se tema nuklearnog naoru\u017eanja i opasnosti koja od njega proizlazi provla\u010di kroz vi\u0161e dijelova serijala. Serijal izme\u0111u redaka govori o Hladnome ratu, ali SAD prikazan na filmu ne predstavlja SAD, niti majmuni predstavljaju Sovjetski Savez. Cilj metafore prvenstveno je bio prikazati sukob, a ne dodjeljujivati uloge. Ne favorizira se niti jedna strana, \u0161tovi\u0161e dru\u0161tvo majmuna nije ni\u0161ta lo\u0161ije ili bolje od ljudskog. Oba dru\u0161tva koriste robovsku radnu snagu potla\u010dene vrste, ali je i samo dru\u0161tvo klasne prirode \u0161to zna\u010di da je distopijsko i za mnoge pripadnike dominantne vrste. Zapleti dva filma tako\u0111er su vrlo sli\u010dni. Protagonisti su stranci u distopiji \u2013 astronaut\/vremenski putnik Taylor u filmu Planet of the Apes<\/em> i Caesar \u2013 izvanzemaljac\/\u010dimpanza u filmu The Conquest of the Planet of The Apes<\/em>. Obojica nejednakost vrsta osjete na vlastitoj ko\u017ei. Taylor se na\u0111e u zato\u010deni\u0161tvu i umalo ga kastriraju, a Caesar postaje rob. Obojica su likovi koji se ne\u0107e pomiriti sa sudbinom, a budu\u0107i da su jedini pripadnici svoje vrste koji mogu govoriti, di\u017eu glas protiv nepravde. Kad Taylora uhvate gorile, on vi\u010de: “Mi\u010di svoje smrdljive \u0161ape s mene, ti prljavi majmune!” Sli\u010dnim rje\u010dnikom poslu\u017eio se i Caesar koji svjedo\u010de\u0107i nasilju nad majmunima uzvikne: “Pokvareni ljudski gadovi!” Nije te\u0161ko primijetiti kako Taylor i Caesar (iako je jedan \u010dovjek na planetu majmuna, a drugi majmun na \u010dovjekovoj Zemlji) zapravo igraju istu ulogu. Obojica su pobunjenici protiv sistema kojeg smatraju nepravednim. Obojica su osobe ne ispred, nego izvan svog vremena. Taylor i Caesar nisu jedini likovi u ovoj pentalogiji koji su dovoljno sli\u010dni da ih mo\u017eemo povezati , ve\u0107 ima jo\u0161 “parnjaka” iz dva razli\u010dita svijeta. Nova i Lisa, dru\u017eice su Taylora i Caesara i prve su pripadnice svoje vrste koje su nau\u010dile govoriti. Zira i Cornelius znanstvenici su koji poma\u017eu Tayloru da pre\u017eivi na Planetu Majmuna, samo da bi njima po njihovom dolasku na Zemlju pomogli, tako\u0111er znanstvenici \u2013 Stephanie Branton i Lewis Dixon. Dr. Zaius i dr. Hasslein, iako glavni antagonisti, djeluju racionalno, jer su obojica upu\u0107eni u pokvarenost samo druge strane pa se vode nagonom za o\u010duvanjem vlastite vrste, zaboravljaju\u0107i pritom na humanost.<\/p>\n Iako je Planet majmuna na prvi pogled kritika specizma, a na drugi rasizma i Hladnoga rata, kona\u010dna je kritika puno op\u0107enitija i odnosi se na to kako jedna grupa ljudi tretira drugu. U ovom filmskom serijalu priliku za vladanje planetom dobile su obje strane i pokazale se kao podjednako lo\u0161e. Me\u0111utim, mo\u017ee se \u010diniti da se dru\u0161tvo majmuna vodilo poslovicom “oko za oko, zub za zub” pa u pravedni\u010dkoj osveti \u010dine ljudima sve ono \u0161to su oni njima prethodno \u010dinili. Kod filma Planet of the apes<\/em> stvari ipak nisu toliko jednostavne, jer se je u tre\u0107em djelu serijala Escape from the Planet of the Apes<\/em> (1971.) dogodilo putovanje kroz vrijeme. Ovaj se doga\u0111aj zbio na samome po\u010detku filma kada Cornelius i Zira (ina\u010de Caesarovi roditelji) dolaze na planet Zemlju 1973. godine. Oni su neposredno prije nego \u0161to je usred kona\u010dnog obra\u010duna ljudi i majmuna (koji se zbio u prethodnom filmu Beneath the Planet of the Apes<\/em> (1970.)) atomska bomba uni\u0161tila sav \u017eivot na planetu, otputovali letjelicom astronauta Taylora u pro\u0161lost. Ubrzo ljudi (koji tada jo\u0161 nisu koristili majmune kao robove) od njih saznanju kako u budu\u0107nosti Zemlje planetom vladaju majmuni, a da je \u010dovjek tretiran kao \u017eivotinja. Upravo zbog toga ljudi zauzimaju neprijateljski stav prema inteligentnim majmunima, \u0161to \u0107e rezultirati prvo porobljavanjem majmuna, a zatim i majmunskim ustankom. Iako se je \u010dinilo da bijeg s planeta koji umire donosi nadu, zapravo se dogodilo to da se stvorila vremenska petlja u kojoj \u0107e se vje\u010dno izmjenjivati dva distopijska dru\u0161tva. Vremenska petlja je narativna tehnika \u010desta u znanstvenoj fantastici. Kod nje vrijeme te\u010de normalno odre\u0111eni vremenski period, da bi se zatim naglo vratilo na po\u010detak tog perioda. Kad se vrijeme unutar petlje vrati na po\u010detak, isto se doga\u0111a i s memorijom ve\u0107ine likova. Da bi se radnja mogla razvijati, glavni likovi obi\u010dno na neki na\u010din postanu svjesni petlje. Radnja se temelji na popravljanju gre\u0161aka iz pro\u0161losti ili utvr\u0111ivanju istine, a tek nakon toga mo\u017ee slijediti izlazak iz petlje. Planet majmuna specifi\u010dna je vremenska petlja budu\u0107i da se ne doga\u0111a u kratkome razdoblju, nego kroz vi\u0161e tisu\u0107a godina. Svih pet dijelova serijala dio su petlje tj. distopijskog kruga te publika ima privilegiju gledati ih redoslijedom kojim \u017eeli. Taylor i Caesar ne postaju svjesni petlje, ali obojica otkrivaju kako su obje strane podjednako odgovorne za sukob koji uzrokuje petlju. Taylor u antologijskoj sceni u kojoj konjem doja\u0161e do napola ukopanog Kipa slobode postaje svjestan da je Planet majmuna zapravo Zemlja te da se \u010dovje\u010danstvo samo dovelo u propast nuklearnim ratovima, a Caesar istra\u017euju\u0107i ru\u0161evine pronalazi video zapise ispitivanja njegovih roditelja gdje oni priznaju kako su na ljudima vr\u0161ili eksperimente. Obojici postaje jasno da krivca treba tra\u017eiti na obje strane, a Caesar \u010dak uspostavlja ljudsko-majmunsko dru\u0161tvo koje se temelji na jednakosti.<\/p>\n Poruka vremenske petlje u filmu Planet of the Apes<\/em> simboli\u010dka je i primjenjiva na distopijsku fikciju u cijelosti. Budu\u0107i da distopija prikazuje probleme, a ne bavi se rje\u0161enjima, osu\u0111ena je na vremensku petlju tj. na distopijski krug iz kojeg nema izlaza. Neprestano izmjenjivanje dvije distopije unutar vremenske petlje prikazano u ovom serijalu lako je primijeniti i na druga djela te ih staviti u sli\u010dan me\u0111uodnos. Budu\u0107i da su prikazana dru\u0161tva dijametralno suprotna, distopijski je krug najlak\u0161e kreirati ako se u njega postave dva dru\u0161tva sa suprotnih strana politi\u010dkoga spektra. Takva su dru\u0161tva prikazi Londona u Vrlom novom svijetu<\/em> i 1984<\/em>. Dok \u0107e u Orwellovom romanu London 1984. godine biti dio totalitarne Oceanije, u Huxleyevom romanu on \u0107e biti dio svijeta ujedinjenog u jednoj pseudo-demokratskoj dr\u017eavi 2540. godine. Uvo\u0111enjem vremenske petlje u odnos ove dvije distopije, dobijemo London osu\u0111en na vje\u010dno izmjenjivanje totalitarne i pseudo-demokratske vlasti. Distopijska petlja odraz je ljudskih vrijednosti koje su cikli\u010dne, te je sad lako shvatiti \u0161to je Zamjatin mislio svojom mantrom o beskrajnoj revoluciji:<\/p>\n “Zakon revolucije je crven, vatren, smrtonosan, ali ova smrt zna\u010di ra\u0111anje novog \u017eivota, nove zvijezde. Zakon entropije je hladan, ledeno plav, poput ledenih interplanetarnih beskrajnosti. Plamen se mijenja iz crvenog u jednako topli ru\u017ei\u010dasti, ne vi\u0161e smrtonosan, ve\u0107 ugodan. Sunce stari i postaje planet pogodan za ceste, trgovine, krevete, prostitutke, zatvore; ovo je zakon. Ako se planet \u017eeli ponovno vratiti u mladost, mora se u\u017egati, mora se izbaciti sa glatke autoceste evolucije; to je zakon.” (Zamjatin, 2008; 1)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Svaka ure\u0111ena dru\u0161tvena struktura po\u010diva na pravilima koje treba po\u0161tovati kako bi funkcionirala. To naravno uklju\u010duje ograni\u010davanje slobodne volje koje se na jedan ili drugi na\u010din odnosi na svakog pripadnika dru\u0161tva. Ocjena dru\u0161tva kod pojedinca najvi\u0161e \u0107e ovisiti o tome koliko je dobro on usvojio pravila i koliko se dobro prilagodio dominantnoj ideologiji koju ta […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21021268,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16337],"tags":[17959],"class_list":["post-21021248","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-znanosti","tag-distopija"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21021248"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021248\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21021268"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21021248"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21021248"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21021248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}