![\"zmajevi\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2013\/11\/zmajevi.jpg\")
(Credit: Wikimedia)<\/p><\/div>\n
ZNANOST O NEPOZNATOM<\/strong><\/p>\n Zmajevi iz legendi mo\u017eda ipak nisu toliko nevjerojatni jer prirodni svijet nudi obilje znanstvenih osnova za neke od fantasti\u010dnih stvorenja. Paleontolog Henry Gee na\u0161ao je brojne primjere iz stvarnog svijeta, temeljene na prirodi i teorijskim mogu\u0107nostima, koji bi mogli objasniti sve, od vatre do letenja.<\/p>\n A za one koji smatraju da rasprave o zmajevima nemaju mjesta u podru\u010dju znanosti, Gee ima ovaj elegantni odgovor: \u201eU znanosti se ne radi o poznatim stvarima, to bi bilo dosadno. Sva znanost koja je ugodna i vrijedna po\u010dinje kada osoba s vizijom pogleda izvan zidova, iza onoga \u0161to je poznato i postavlja pitanje: ‘\u0160to ako?’ To je bolje od rutine i usmjerenosti prema nekom cilju.\u201d<\/p>\n VATRA<\/strong><\/p>\n Stvaranje vatre manji je problem nego \u0161to se moglo zamisliti. Sve \u0161to je potrebno je da zmaj mo\u017ee sintetizirati teku\u0107inu koja mo\u017ee biti pohranjena u \u017elijezdi. Ta teku\u0107ina imala bi svojstvo da se lako zapali prilikom dodira sa zrakom. Raspon mogu\u0107ih teku\u0107ina je velik, a za gmazove (i mnoge druge \u017eivotinje) se zna da mogu stvoriti razli\u010dite vrste neugodnih tvari kada su uzbu\u0111eni i u strahu.<\/p>\n Buba bombarder (Stenaptinus insignis), primjerice, sintetizira mje\u0161avinu vodikovog peroksida i hidrokinona koje, kada je buba u opasnosti, osloba\u0111a u ‘komoru za izgaranje’, gdje enzimi pokre\u0107u dvije tvari u reakciju jedne s drugom, pri tome se proizvodi otrovna tvar benzokinon i mnogo topline. Zatim na kraju buba kipu\u0107u teku\u0107inu ubrizga prili\u010dno to\u010dno na nesretnog napada\u010da.<\/p>\n UGRIZ ZMIJE KOJI PR\u017dI<\/strong><\/p>\n Lako se mo\u017ee zamisliti biolo\u0161ka sinteza spoja koji se spontano zapali kada je izba\u010den nasilno u zrak. Jedan kandidat mo\u017ee biti organsko otapalo dietil etera. To je bezbojna, ali slatko-mirisna teku\u0107ina koja proizvodi mnogo vrlo zapaljive pare.<\/p>\n Nakon \u0161to do\u0111e u dodir sa zrakom, dietil eter ne treba ulaziti u plamen za po\u010detak spaljivanja. Sve \u0161to treba je topli cilindar ili stati\u010dki elektricitet generiran kretanjem teku\u0107ine iz jedne posude u drugu. Zmaj bi mogao dr\u017eati zalihe teku\u0107eg etera \u010dvrsto u hermeti\u010dki zatvorenim vre\u0107icama, kao i u otrovnim \u017elijezdama, a nastao bi iz \u017elijezda slinovnica.<\/p>\n Prisilno kretanje teku\u0107ine kroz toplu usnu \u0161upljinu i preko zubiju bilo bi dovoljno za paljenje i proizvodnju impresivnog \u017euto-naran\u010dastog plamena.<\/p>\n OSJE\u0106AJ POSPANOSTI<\/strong><\/p>\n Osim svojih svojstava kao zapaljivog otapala, eter je tako\u0111er mo\u0107an anestetik. Samo miris etera je dovoljan da bi se \u010dovjek osje\u0107ao pospano, a malo ve\u0107a koli\u010dina mo\u017ee vas nokautirati.<\/p>\n Eter mo\u017ee objasniti za\u0161to su ljudi u prisutnosti zmajeva zapanjeni i nemo\u0107ni ili izgube svoje mi\u0161ljenje.<\/p>\n LETENJE<\/strong><\/p>\n Problem leta nije toliko vezan uz boravak u zraku nego kako se pokrenuti sa povr\u0161ine u zrak. Klju\u010dni parametar je ne\u0161to \u0161to se zove ‘optere\u0107enje krila’, koji opisuje masu stvorenja ovisnu o povr\u0161ini krila.<\/p>\n Veliko bi\u0107e mo\u017ee poletjeti, pod uvjetom da ima dovoljno velik raspon krila kako bi podr\u017eao svoju te\u017einu i postigao odre\u0111eni minimum za polijetanje. Ovo polijetanje ovisi o krilnom optere\u0107enju.<\/p>\n Najmanji pterosauri, daleki ro\u0111aci gmazova, ptica i dinosaura, nisu bili ve\u0107i od vrabaca. Najve\u0107i je, me\u0111utim, imao raspon krila od 9 do 11 metara, koliko i mali avion. Me\u0111utim, kosturi pterosaura izgra\u0111eni su izvanredno laki.<\/p>\n Ptice su vrlo lake za njihovu veli\u010dinu jer su mnoge njihove kosti \u0161uplje. Pterosaur je tu tendenciju doveo do ekstrema, a rezultat su ogromna krila i vrlo nisko optere\u0107enje krila.<\/p>\n PREVI\u0160E NOGU<\/strong><\/p>\n Poseban problem sa zmajevima je da imaju previ\u0161e udova za normalnog gmaza. Imaju krila uz \u010detiri potpuno razvijene noge. Svi ostali kopneni kralje\u017enjaci nemaju nikada vi\u0161e od \u010detiri uda raspore\u0111enih u dva para, prednji i stra\u017enji, a krila lete\u0107ih kralje\u017enjaka su uvijek preinake prednji udova.<\/p>\n Najjednostavnije rje\u0161enje je u pretpostavci da je dodatni par krila proizvod neke vrste mutacije. Engleski geneti\u010dar William Bateson (1861.-1926.) shvatio je da postoji posebna kategorija \u010dudovi\u0161ta u kojih su organi, kao \u0161to su noge ili krila, razvijeni savr\u0161eno normalno, ali normalno je umno\u017eeno ili na krivom mjestu. Za njih je skovao rije\u010d ‘homeosis’ koja se odnosi na ovaj fenomen.<\/p>\n Trebalo je vi\u0161e od 80 godina prije nego \u0161to je genetska osnova ‘homeosis’ dobila razumijevanje. U radu na kalifornijskom Institutu za tehnologiju u Pasadeni, Edward Lewis otkrio je da su transformacije povezane s prepoznatljivim nakupinama gena \u2013 <\/span> barem u vo\u0107ne mu\u0161ice Drosophilia melanogaster, eksperimentalne \u017eivotinje u genetskim laboratorijima ve\u0107 vi\u0161e od jednog stolje\u0107a.<\/p>\n Poreme\u0107aj dovodi do prepoznatljivih mutacija u kojima se razvijaju noge na mjestu antene, ili kod \u017eaba koje razviju dodatni par nogu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako se zmajevi javljaju u legendama, prirodni svijet zapravo nudi obilje mogu\u0107nosti za \u017eivotinje koje lete i izdi\u0161u vatru. ZNANOST O NEPOZNATOM Zmajevi iz legendi mo\u017eda ipak nisu toliko nevjerojatni jer prirodni svijet nudi obilje znanstvenih osnova za neke od fantasti\u010dnih stvorenja. Paleontolog Henry Gee na\u0161ao je brojne primjere iz stvarnog svijeta, temeljene na prirodi […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21021574,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16346],"tags":[17895],"class_list":["post-21021543","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biljke-i-zivotinje","tag-zmaj"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021543","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21021543"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21021543\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21021574"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21021543"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21021543"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21021543"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}