{"id":21022182,"date":"2013-12-20T19:43:52","date_gmt":"2013-12-20T18:43:52","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21022182"},"modified":"2016-10-27T23:33:50","modified_gmt":"2016-10-27T21:33:50","slug":"povijest-astrobiologije-teleskop-misije-kontakt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/svemir\/astrobiologija-svemir\/povijest-astrobiologije-teleskop-misije-kontakt\/","title":{"rendered":"Povijest astrobiologije \u2013 teleskop, misije, kontakt"},"content":{"rendered":"

U prethodnom \u010dlanku<\/a> na temu astrobiologije mogli ste pro\u010ditati ne\u0161to vi\u0161e o pitanjima koje zanimaju astrobiologe, koja podru\u010dja znanosti obuhva\u0107a i koje grane znanosti istra\u017euje.<\/p>\n

\"Messier

(Credit; NASA,ESA http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/File:Messier51_sRGB.jpg)<\/p><\/div>\n

U znanosti je uvijek korisno razumjeti povijest teme koja vas zanima jer samo tako mo\u017eete saznati kako ste uop\u0107e do\u0161li do upravo ovog trenutka istra\u017eivanja.<\/p>\n

Povijest znanstvene teme, koja nas zanima, daje nam bolji uvid u odgovor na pitanje \u0161to nas je to to\u010dno navelo i dovelo u stanje svijesti koje imamo danas i za\u0161to jo\u0161 uvijek istra\u017eujemo to podru\u010dje znanosti. U ovom slu\u010daju zanima nas povijest astrobiologije. \u0160to nas je potaknulo na razmi\u0161ljanje o drugim nebeskim tijelima? O drugim, vanzemaljskim, civilizacijama? Tko je sve kroz povijest zapisivao svoja razmi\u0161ljanja, promatranja i tko je \u0161pekulirao o nekim drugim civilizacijama u svemiru?<\/p>\n


\nPovijest astrobiologije<\/strong><\/p>\n

Za astrobiologiju se \u010desto ka\u017ee da je \u201erelativno nova\u201c grana znanosti, \u0161to tehni\u010dki i nije ba\u0161 to\u010dno. Astrobiologija je grana znanosti koja se razvija i \u0161iri velikom brzinom, ali to nikako ne zna\u010di da je nova!<\/p>\n

Sada se nalazimo u tzv. svemirskom dobu, razdoblju istra\u017eivanja svemira. Razdoblje koje nam je donijelo i jo\u0161 uvijek nam svakim danom donosi nove alate koji nam poma\u017eu u daljnjem istra\u017eivanju svemirskog prostranstva. Sada napokon imamo informacije, sredstva, alate, a time i mogu\u0107nosti za potragu biolo\u0161kih znakova \u017eivota u svemiru. Kroz povijest, ljudi su \u010desto raspravljali o mogu\u0107nosti postojanja drugih, nastanjivih, planeta u svemiru.<\/p>\n


\nMetrodorus<\/strong><\/p>\n

Gr\u010dki filozof Metrodorus, Demokritov u\u010denik, prije 2400 godina raspravljao je i postavljao teze o drugim civilizacijama u svemiru. Metrodorus je izjavio ne\u0161to \u0161to bi u slobodnom prijevodu zvu\u010dalo kao: \u201eBesmisleno je smatrati Zemlju jedinim naseljenim svijetom u beskrajnome svemiru, isto kao \u0161to je besmisleno o\u010dekivati da \u0107e u polju \u017eita roditi samo jedno zrno prosa.\u201c Metrodorusa je zanimalo postoji li \u017eivot negdje drugdje, na nekim drugim nebeskim tijelima, ako ve\u0107 postoji na Zemlji. Stari Grci nisu imali toliko informacija i znanja o planetima i svemiru kao \u0161to to mi imamo danas, ali ova izjava potaknula je prve poznate astrobiolo\u0161ke rasprave. Prije 2400 godina raspravljalo se o mogu\u0107nosti postojanja nastanjenih planeta i civilizacija u svemiru.<\/p>\n


\nGiordano Bruno<\/strong><\/p>\n

U 16. stolje\u0107u u doba renesanse, astronom Giordano Bruno izjavio je da \u201eu svemiru postoji bezbroj sazvije\u017e\u0111a, sunca i planeta. Mi vidimo samo sunca, jer daju svjetlost! Planeti ostaju nevidljivi jer su mali i tamni. Isto tako, postoji i bezbroj zemlji koje kru\u017ee oko svoga sunca.\u201c Danas, u svemirskom razdoblju, dobu u kojem stvarno otkrivamo planete sli\u010dne Zemlji, koji kru\u017ee oko svoje zvijezde, ova izjava izgleda i zvu\u010di fascinantno za 16. stolje\u0107e! Ako ba\u0161 \u017eelite nekoga nazvati ocem astrobiologije, onda je to definitivno Giordano Bruno. Na\u017ealost, kako je to u 16. stolje\u0107u bilo i mogu\u0107e za o\u010dekivati, Giordano Bruno je spaljen na loma\u010di. Ne samo zbog svojih istra\u017eivanja i rasprava vezanih za astronomiju, nego i zbog dosta drugih stvari kojima se Giordano Bruno bavio, a nije se svidjelo tada religijskim vo\u0111ama. Tako da je Giordano Bruno, mo\u017eemo re\u0107i, prvi astrobiolog koji je svoja istra\u017eivanja platio smr\u0107u.<\/p>\n


\nIzum teleskopa<\/strong><\/p>\n

\"Astrobiologija

(Credit; Wikimedia)<\/p><\/div>\n

S izumom teleskopa, \u010dovje\u010danstvo je dobilo priliku podi\u0107i se na novu razinu istra\u017eivanja svemira i nebeskih tijela. Ne samo raspravljati i naga\u0111ati, nego se posvetiti dokazivanju svojih tvrdnji i stajali\u0161ta da drugi planeti mo\u017eda imaju \u017eivot na svojoj povr\u0161ini. Pomislili biste da \u0107e s otkri\u0107em teleskopa biti manje rasprava, naga\u0111anja i teorija, jer sada imamo vi\u0161e informacija o nebeskim tijelima koje mo\u017eemo vidjeti, ali dogodilo se upravo suprotno! Sada imamo teleskop, mo\u017eemo vidjeti drugi planet ali nemamo dovoljno informacija o njegovom prirodnom okru\u017eenju i atmosferi. Mo\u017eemo vidjeti sve te planete, ali i dalje mo\u017eemo samo naga\u0111ati o postojanju \u017eivih bi\u0107a na tim planetima. Na slici mo\u017eete vidjeti jedan od prvih prizora koje je promatrao Galileo Galilei nakon \u0161to je izumio teleskop 1609. godine, ili bolje re\u010deno jako unaprijedio i preradio sli\u010dan izum Nizozemaca iz 1608. godine. To je slika Jupitera i njegovih satelita. \u010cetiri najve\u0107a Jupiterova mjeseca Ija, Europa, Ganimed i Kalista, koje jo\u0161 nazivamo i Galilejanski mjeseci.<\/p>\n

Inovacijom teleskopa svijet se suo\u010dio s jo\u0161 vi\u0161e naga\u0111anja i raspravljanja o postojanju drugih civilizacija u svemiru. Po\u010deli smo otkrivati sve vi\u0161e i vi\u0161e planeta u svemiru jer se zbog dostupnosti teleskopa puno vi\u0161e ljudi zainteresiralo za astronomiju i promatranje svemira.<\/p>\n


\nWilliam Herschel<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 jedan poznati znanstvenik uklju\u010dio se u raspravu i promatranje svemira, William Herschel. Znanstvenik William Herschel promatrao je povr\u0161inu Mjeseca, zaklju\u010dio i zapisao da su ti mali, \u010dudni, kru\u017ei\u0107i zapravo djelo Lunariansa, civilizacije koja \u017eivi na Mjesecu i da su to njihovi gradovi. Sada znamo da je Herschel zapravo promatrao kratere, nastale prilikom udara asteroida u povr\u0161inu Mjeseca, ali njemu su izgledali toliko savr\u0161eni da su morali biti izgra\u0111eni od strane inteligentnih bi\u0107a, Lunarijanaca, i da su to njihove utvrde i nastambe.<\/p>\n


\nChristiaan Huygens<\/strong><\/p>\n

Poznati nizozemski astronom, Christiaan Huygens, promatrao je \u010dudne to\u010dke i polja na povr\u0161ini Venere, Marsa i Jupitera. Danas za te to\u010dke i polja znamo da su nepogode, oluje i pustinje na povr\u0161ini tih planeta. Promatraju\u0107i tako povr\u0161ine planeta, Christiaan Huygens zaklju\u010dio je i zapisao sljede\u0107e: \u201eKultura i glazba stanovnika Venere i Jupitera na visokom je stupnju razvijenosti, profinjena, ne\u0161to poput Francuza i Talijana.\u201c<\/p>\n

Danas nam se ta naga\u0111anja i zaklju\u010dci \u010dine suludim i smije\u0161nim. Pogotovo kada znamo da dolaze od proslavljenih znanstvenika, koji su ostvarili izvanredne rezultate u svojim podru\u010djima znanosti. Mo\u017eemo vidjeti kako su ljudi ve\u0107 tada, s jako malo informacija, po\u010deli naga\u0111ati i razvijati teorije o nekoj drugoj civilizaciji u svemiru. Jako dobra lekcija iz povijesti da ne treba biti preoptimisti\u010dan oko astrobiologije ako raspola\u017eemo s jako malo informacija i moramo biti jako oprezni. Ma\u0161ta brzo odradi svoje i napravi pomutnju oko stvarnih informacija, rezultata koje posjedujemo, i onih koje bismo \u017eeljeli posti\u0107i, pa po\u010dnemo naga\u0111ati i brzopleto razvijati teorije.<\/p>\n

Ali ni nakon nekoliko stolje\u0107a, nismo se nau\u010dili kontrolirati. U 20. stolje\u0107u odvijao se \u010ditav kaos naga\u0111anja i razvijanja teorija vezanih za astrobiologiju.<\/p>\n


\nPercival Lowell<\/strong><\/p>\n

Poznati znanstvenik Percival Lowell promatrao je \u010dudne linije preko cijele povr\u0161ine Marsa i bio je zalu\u0111en teorijom da su te linije zapravo umjetni kanali koje je izgradila izumiru\u0107a civilizacija. Zapisao je da nije nikako mogu\u0107e da su ti kanali stvoreni prirodnim putem. Zapisao je da je civilizacija na Marsu izgradila kanale kojima su usmjeravali zadnju vodu s polova prema nastanjenim podru\u010djima i tako opskrbljivali civilizaciju vodom. Iako je priznati znanstvenik, i o njemu \u0107emo vi\u0161e pisati, njegova zalu\u0111enost ovom teorijom pratila ga je do kraja \u017eivota.<\/p>\n

Sam spomen na mogu\u0107nost \u017eivota u svemiru i dan danas pobu\u0111uje ljudsku ma\u0161tu i predo\u010dava im sliku vanzemaljaca s razli\u010ditih planeta. Kako i ne bi kada Hollywood non-stop izbacuje filmove i serije na temu \u017eivota u svemiru. Nemojte me krivo razumjeti, to su odli\u010dni naslovi poput \u201eZvjezdanih staza\u201c, \u201eRatova zvijezda\u201c, \u201eE.T.\u201c itd., ali to je i dalje, zasada, samo ma\u0161ta i fikcija.<\/p>\n


\nSvemirsko doba<\/strong><\/p>\n

\"Mars

(Credit;NASA)<\/p><\/div>\n (Credit;NASA)\n

Svemirsko doba po\u010dinje oko 1950. godine i otada je \u010dovje\u010danstvo dovoljno napredovalo da razvije prve satelite, letjelice, istra\u017eiva\u010dke sonde, svemirske teleskope i druge alate za istra\u017eivanje svemira i uspje\u0161no ih lansira u svemir. Lansirali smo istra\u017eiva\u010dke sonde na planete Mars i Veneru te dobili prve slike s povr\u0161ine. Mogli bismo re\u0107i, depresivne slike za znanstvenike. Ovo je slika s povr\u0161ine Marsa, uslikana 1965. godine sa svemirske letjelice Mariner 4 i mo\u017eemo vidjeti da Mars izgleda kao pustinja bez civilizacije. A niti slika sa Venere nije ni\u0161ta druga\u010dija. Kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti, na\u017ealost nema izvanzemaljaca koji sviraju talijansku ili francusku glazbu. Samo mrtva, planetarna povr\u0161ina.<\/p>\n

Razvojem tehnologije napokon smo dobili bolje slike, uzorke i informacije. Ispostavilo se da smo bili previ\u0161e negativni s rezultatima prvih slika. Sljede\u0107e istra\u017eiva\u010dke misije pokazale su prastara korita, prirodne rijeke i kanale na povr\u0161ini Marsa kroz koje je u pro\u0161losti tekla velika koli\u010dina vode. Znamo da voda nije jedini i glavni izvor \u017eivota, da gdje ima vode ima i \u017eivota nije to\u010dno. Ali to\u010dno je da uz prisutnost vode, postoji velika mogu\u0107nost da postoji i nekakav oblik mikrobiolo\u0161kog \u017eivota, jer u optimalnim uvjetima voda sudjeluje u prirodnom kemijskom procesu stvaranja gra\u0111evnih blokova \u017eivota.<\/p>\n


\nUrey-Millerov pokus<\/strong><\/p>\n (Credit; Wikimedia)\n

Jedan od najva\u017enijih pokusa iz podru\u010dja astrobiologije izveden je 1952. godine od strane znanstvenika Stanleya Millera i Harolda Ureya. Ovi znanstvenici simulirali su uvjete Zemljine atmosfere u prvim fazama nastanka planeta i testirali mogu\u0107nost nastanka \u017eivota u tim pretpostavljenim uvjetima. Na slici mo\u017eete vidjeti kako je taj pokus izgledao i kako se odvijao. Miller i Urey su napravili sterilizirani i zatvoreni sklop od staklenih posuda i staklenih cijevi sa dvije elektrode u jednoj od posuda. U sklop su stavili vodik, metan, amonijak i vodu. Vodu su zagrijavali da bi dobili vodenu paru koja je kru\u017eila staklenim cijevima do druge staklene posude u kojoj su se nalazili ostali plinovi. Elektrodama su simulirali munje u atmosferi. Nakon tri tjedna istog procesa grijanja, kondenziranja i hla\u0111enja, znanstvenici Stanley Miller i Harold Urey primijetili su formiranje aminokiselina, jednog od gra\u0111evnih blokova \u017eivota.<\/p>\n

Ovo je bila izvanredna vijest za astrobiologe i optimisti\u010dan trenutak za astrobiologiju kao znanost. Danas znamo da je sastav Zemljine atmosfere bio ne\u0161to druga\u010diji nego u prikazanom pokusu, ali i dalje je ovaj pokus jedan od temeljnih istra\u017eivanja postanka \u017eivota u svemiru koji pokazuje mogu\u0107i proces razvoja prvih oblika \u017eivota na Zemlji.<\/p>\n

Uz ovakva istra\u017eivanja i pokuse, neki znanstvenici su istodobno istra\u017eivali i prou\u010davali prastaro kamenje i stijene sa ciljem pronalaska dokaza o prvim \u017eivim organizmima na Zemlji. Jedan takav zanimljiv kamen, Apex Chert, star preko 3,5 milijardi godina, prona\u0111en je u Australiji i dodatnom analizom znanstvenici su zaklju\u010dili da sadr\u017ei mikrofosile. Mogu\u0107 fosil jednog od prvih oblika \u017eivota na Zemlji. Trenutno se u znanstvenom svijetu vodi velika rasprava o Apex Chert fosilu i znanstvenici jo\u0161 uvijek prou\u010davaju, dokazuju i osporavaju njegovu povezanost s prvim oblicima \u017eivota i kako se uop\u0107e na\u0161ao u kamenu.<\/p>\n


\nViking misije<\/strong><\/p>\n

Jedno od najzna\u010dajnijih astrobiolo\u0161kih istra\u017eivanja u svemirskom razdoblju odvilo se sedamdesetih godina. \u010covje\u010danstvo je lansiralo istra\u017eiva\u010dke svemirske letjelice Viking 1 i Viking 2 kojima je misija bila sletjeti na povr\u0161inu Marsa i prikupiti informacije vezane za potragu biolo\u0161kih znakova \u017eivota. Ovo su bile prve astrobiolo\u0161ke misije na povr\u0161ini Marsa kojima je cilj bio prikupiti informacije, uzorke i dokaze o postojanju \u017eivota u svemiru. Znanstvenici jo\u0161 i danas raspravljaju o uspje\u0161nosti svemirskih misija Viking i jesu li informacije koje smo dobili pomo\u0107u Vikinga 1 i Vikinga 2 to\u010dne i dovoljne za dono\u0161enje zaklju\u010dka da postoji \u017eivot u svemiru. U budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati puno vi\u0161e informacija i ve\u0107 smo dobili puno vi\u0161e informacija trenutnom svemirskom misijom Curiosity. Jako puno svemirskih misija je u pripremi i u dana\u0161nje vrijeme sve vi\u0161e privatnih organizacija se okre\u0107e istra\u017eivanju svemira i to je odli\u010dna vijest za astrobiologiju i njen napredak.<\/p>\n

\"Poruka

(Credit; Wikimedia)<\/p><\/div>\n


\nKontakt<\/strong><\/p>\n

16.11. 1974. godine \u010dovje\u010danstvo je odaslalo prvi signal u svemir sa ciljem ostvarivanja komunikacije s izvanzemaljskom inteligencijom. Uz pomo\u0107 radio teleskopa Zvjezdarnice Arecibo, smje\u0161tenom u Puerto Ricu, poslan je binarni signal prema sazvije\u017e\u0111u M13, udaljenom 25 000 svjetlosnih godina od Zemlje, u nadi da \u0107e biti pokupljen, de\u0161ifriran i uzvra\u0107en. Binarni signal, kojeg mo\u017eete vidjeti na slici, prikazuje nekoliko osnovnih informacija o planeti Zemlji. Brojeve od jedan do deset, atomski broj fosfora, vodika, ugljika, du\u0161ika i kisika, formulu DNK, grafi\u010dki prikaz strukture DNK, grafi\u010dki prikaz \u010dovjeka i dimenzije prosje\u010dnog \u010dovjeka, broj populacije iz 1974. godine, grafi\u010dki prikaz Sun\u010devog sustava, grafi\u010dki prikaz radio teleskopa Arecibo i njegove dimenzije. Ovo je bio prvi signal odaslan u svemirsko prostranstvo i fantasti\u010dan astrobiolo\u0161ki poku\u0161aj kontakta s izvanzemaljskom inteligencijom.<\/p>\n


\nEnkelad i Titan <\/strong><\/p>\n

Istra\u017eiva\u010dke sonde sve se \u010de\u0161\u0107e \u0161alju u duboki svemir, pa smo od jedne takve svemirske istra\u017eiva\u010dke sonde dobili sliku Saturnovog satelita, Enkelad. Slika je pokazala da na Enkeladu postoje gejziri koji izbacuju vodene \u010destice u atmosferu. Sve astrobiologe zanima ho\u0107emo li u budu\u0107im misijama prona\u0107i biolo\u0161ke znakove \u017eivota na Enkeladu jer je istra\u017eiva\u010dka svemirska letjelica Cassini-Huygens otkrila tragove raznih plinova i kompleksne spojeve ugljika u atmosferi. Svemirska letjelica Huygens istra\u017eila je jo\u0161 jedan Saturnov mjesec, Titan. Istra\u017eiva\u010dka letjelica Huygens otkrila je da je povr\u0161ina Titana zapravo prekrivena ledenim stijenama, oceanima metana i rijekama kojima te\u010de metan i etan. Titan je vanzemaljski svijet, pun organske kemije, koji nam kroz budu\u0107e istra\u017eivanje mo\u017ee dati vi\u0161e informacija o evoluciji i razvoju samog \u017eivota na Zemlji.<\/p>\n

Zadnja dva desetlje\u0107a astrobiolozi imaju priliku prou\u010davati planete koji orbitiraju oko svojih zvijezda i tra\u017eiti planete koji su sli\u010dni Zemlji. Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da je za astrobiologe prona\u0107i drugu Zemlju \u201eSveti gral”. Svi planeti otkriveni i prou\u010deni dosada ili su prevru\u0107i, zna\u010di preblizu su zvijezdi ili su preveliki, plinoviti planeti bez tvrde povr\u0161ine za koju smatramo da bi bila pogodna za razvijanje \u017eivota.<\/p>\n

Nedavno je otkriveno tek nekoliko planeta veli\u010dine Zemlje, mo\u017eda malo ve\u0107ih, koji bi mogli biti pogodni za razvoj \u017eivota. Zbog njihove udaljenosti, morat \u0107emo pri\u010dekati jo\u0161 neko vrijeme kako bismo dobili rezultate istra\u017eiva\u010dke misije i dodatne informacije o mogu\u0107nosti postojanja \u017eivih organizama na njihovoj povr\u0161ini. Zasad treba izbjegavati naga\u0111anja i teorije o postojanju \u017eivota na tim novim planetima sli\u010dnim Zemlji. Bar \u0161to se to ti\u010de astrobiologije kao znanosti, potvr\u0111enoj informacijama i rezultatima svemirskih istra\u017eivanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U prethodnom \u010dlanku na temu astrobiologije mogli ste pro\u010ditati ne\u0161to vi\u0161e o pitanjima koje zanimaju astrobiologe, koja podru\u010dja znanosti obuhva\u0107a i koje grane znanosti istra\u017euje.<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21022183,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[18007],"tags":[16703,16470,16832],"class_list":["post-21022182","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-astrobiologija-svemir","tag-covjek","tag-nasa","tag-povijest"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022182","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21022182"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022182\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21022183"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21022182"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21022182"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21022182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}