{"id":21022263,"date":"2013-12-27T22:56:15","date_gmt":"2013-12-27T21:56:15","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21022263"},"modified":"2020-10-15T14:51:29","modified_gmt":"2020-10-15T12:51:29","slug":"kako-funkcionira-pripitomljavanje-zivotinja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/kako-funkcionira-pripitomljavanje-zivotinja\/","title":{"rendered":"Kako funkcionira pripitomljavanje \u017eivotinja"},"content":{"rendered":"

PO\u010cETAK JEDNOG LIJEPOG PRIJATELJSTVA \u2013 DOMESTIFIKACIJA PASA<\/strong><\/p>\n

\u010cinjenica da se vuk transformirao iz sumnjive, divlje zvijeri u poslu\u0161nog i umiljatog psi\u0107a mo\u017ee se \u010diniti nevjerojatnim. No, znanstvenici su koristili DNK dokaze koji pokazuju da je vi\u0161e nego vjerojatno da pas zaista potje\u010de od sivog vuka.<\/p>\n

Iako su najstariji fosili pripitomljenog psa prona\u0111eni u 14 000 godina starom pse\u0107em grobu, DNK dokazi sugeriraju da su se psi razi\u0161li s vukovima mnogo ranije (s procjenama u rasponu od 15 000 do prije vi\u0161e od 100 000 godina). Bez obzira na to, povjesni\u010dari se sla\u017eu da su ljudi pripitomili psa prije bilo koje druge \u017eivotinje, \u010dime je pas \u010dovjekov nastariji prijatelj, ako ne i najbolji.<\/p>\n

Znanstvenici mogu samo naga\u0111ati kako su se psi i ljudi prvi put sprijateljili. Popularna teorija je da su ljudi po\u010deli uzimati \u0161tenad vukova koju su mogli ukrotiti. Druga teorija je da su postojali vukovi koji su se hranili raznim ostacima, zbog \u010dega su se pribli\u017eili ljudima. Mo\u017eda su ba\u0161 ti vukovi evoluirali u psa putem prirodne selekcije.<\/p>\n

Budu\u0107i da su vukovi skupljeni u \u010dopor, \u010dovjeku nije bilo te\u0161ko postaviti se na mjesto \u201enajvi\u0161e rangiranog vuka\u201d. Dakle, \u017eivotinje su brzo nau\u010dile poslu\u0161ati. Negdje u procesu pripitomljavanja, ukro\u0107en vuk i \u010dovjek postali su dinami\u010dan duo izvrstan za lov. Kombinacija ljudske genijalnosti i brzine te divlja\u0161tva vuka \u010dinile su ovom paru obostranu korist.<\/p>\n

Me\u0111utim, evolucija vuka u psa i dalje postavlja pitanje \u2013 za\u0161to psi izgledaju toliko druga\u010dije od vukova? Ruski geneti\u010dar Dmitri Belyaev bio je u stanju rije\u0161iti dio misterija vezan uz drasti\u010dnu promjenu vuka. Nastojao je dobiti pasminu pitome lisice kroz nekoliko generacija selektivnog uzgoja. Ne samo da je do\u0161ao do pitome lisice, ve\u0107 je ona imala i osobine sli\u010dne psima.<\/p>\n

Iako nam DNK dokazi govore da su vukovi preci pasa, a ne lisice, ovaj eksperiment otkrio je iznena\u0111uju\u0107a otkri\u0107a o tome kako pona\u0161anje i izgled mo\u017ee biti promijenjen kod psa. Lisice su postale pitome, razvile su spu\u0161tene u\u0161i, kratke nju\u0161ke, visoko postavljene repove, a \u010dak su i imale tendenciju za lajanjem. Za\u010dudo, mnoge od tih karakteristika su odsutne kod divlje lisice, kao \u0161to su odsutne i kod vukova. Zapravo ni prirodna ni umjetna selekcija ne mogu namjerno izvu\u0107i neke osobine kao \u0161to su lajanje, za to mora najprije postojati gen.<\/p>\n

Balyaeva otkri\u0107a pomogla su nam da shvatimo kako su razli\u010dite pasmine pasa uspjele me\u0111usobno izgledati toliko razli\u010dito, dok vukovi izgledaju relativno ujedna\u010deno. Pripitomljavanje je dovelo do varijacija nevi\u0111enih u divljih vukova. Sve te varijacije su ljudi prihvatili, pa tako i mogli koristiti ve\u0107e i br\u017ee pse za lov. Tako su ljudi uzgajali razli\u010dite pse za razli\u010dite svrhe. U 19. stolje\u0107u vidjeli smo nagli porast u broju pasmina uz nastupe na izlo\u017ebama pasa.<\/p>\n

Sad kad smo nau\u010dili o pripitomljavanju pasa, saznat \u0107emo kako je ma\u010dja \u0161apa prona\u0161la svoj put u na\u0161a srca i domove.<\/p>\n

ZNATI\u017dELJA JE UKROTILA MA\u010cKU \u2013 DOMESTIFIKACIJA MA\u010cAKA<\/strong><\/p>\n

U o\u0161trom kontrastu sa psima, ma\u010dke nisu evoluirale toliko razli\u010dite od svojih divljih predaka. Ova \u010dinjenica ote\u017eala je znanstvenicima odrediti kada su to\u010dno ma\u010dke pripitomljene. Iako dokazi pokazuju da ma\u010dke vjerojatno nisu evoluirale iz modernih velikih ma\u010daka poput lavova i tigrova, arheolozi ne mogu koristiti oblike starih kostiju i znanstvenici ne mogu istra\u017eivati DNK u razlikovanju starih malih divljih ma\u010daka i modernih doma\u0107ih ma\u010daka. Me\u0111utim, neki dokazi navode znanstvenike da vjeruju da je moderna ma\u010dka (Felus catus) povezana s europskom divljom ma\u010dkom (Felis silvestris) i afri\u010dkom divljom ma\u010dkom (Felis lybica), ma\u010dke koja i dalje postoji u divljini.<\/p>\n

Postoje tragovi koji daju uvjerljive dokaze o ranom ma\u010djem pripitomljavanju. Naprimjer, iskopi groba starog 9 500 godina otkrili su ostatke \u010dovjeka pokopanog uz ma\u010dke. Iz tog dokaza povjesni\u010dari smatraju da su najvjerojatnije od tog vremena ljudi bili osobno vezani za svoje ma\u010dje prijatelje. Blizina \u010dovjeka i ma\u010daka pokazuje da je pokop bio namjeran i da su ma\u010dke odr\u017eale va\u017enu ulogu u toj kulturi.<\/p>\n

\u010cak i ako je vrijeme kada su ma\u010dke postale pitome samo naga\u0111anje, malo je lak\u0161e raspravljati o tome za\u0161to su je ljudi prihvatili u svoje \u017eivote. Svaki klinac koji je vidio Tom & Jerry<\/em> crtani film, upoznao je ma\u010dku koja ba\u0161 i ne simpatizira mi\u0161eve. Uobi\u010dajeno su ma\u010dke uspje\u0161nije i vje\u0161tije u hvatanju glodavaca nego \u0161to je to bio Tom. Upravo ta vje\u0161tina u\u010dinila je ma\u010dke toliko privla\u010dne ljudima. U zamjenu za glodavce i hranu te krov nad glavom, ma\u010dke su uglavnom prevladale svoju averziju prema pripitomljavanju.<\/p>\n

Ma\u010dke vjerojatno nije bilo jednako lako pripitomiti kao vuka jer ma\u010dke nemaju dru\u0161tvenu hijerarhiju koja omogu\u0107uje ljudima da preuzmu alfa ulogu. Vukovi putuju kao \u010dopor iza najvi\u0161e rangiranog vuka, a ma\u010dka je usamljena i ponosna \u017eivotinja koja ne prima zapovijedi od nikoga. Iako je doma\u0107a ma\u010dka vrsta za sebe, njena neovisnot i \u010dinjenica da pripitomljavanje nije prouzro\u010dilo nikakve drasti\u010dne promjene omogu\u0107ilo joj je opstanak i u divljini, \u010dak i ako je odrasla u rasko\u0161i ljudske ku\u0107e. Iako ne zna slu\u0161ati ljudske naredbe, mogu se vezati uz \u010dovjeka jer vjerojatno u\u017eivaju primaju\u0107i hranu i za\u0161titu od svoga gospodara.<\/p>\n

Iako je bilo lijepo imati partnere za lov i deratizaciju, ljudi su se morali osloniti na vi\u0161e od pasa i ma\u010daka kako bi unaprijedili svoju civilizaciju. Dalje \u0107emo saznati kako su druge doma\u0107e \u017eivotinje pomogle ljudima da napreduju u transportu i poljoprivredi.<\/p>\n

TEGLE\u0106E \u017dIVOTINJE \u2013 DOMESTIFIKACIJA GOVEDA I OSTALE STOKE<\/strong><\/p>\n

U po\u010detku je bilo o\u010dito da je stoka nudila ranim poljoprivrednicima zgodan izvor svje\u017eeg mesa i mlijeka. Na kraju su ljudi otkrili da \u017eivotinje mogu tako\u0111er pomo\u0107i u poljoprivredi, mogu osigurati gnojivo i materijal za novu odje\u0107u. Evo popisa nekih od glavnih doma\u0107ih \u017eivotinja koje su imale zapa\u017eenu ulogu u povijesti \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Divlji bik je izumrla vrsta koja slu\u017ei kao predak dana\u0161njem pitomom govedu. U mjestima poput Bliskog istoka i Afrike ljudi su po\u010deli pripitomljavanje goveda. Ove \u017eivotinje kasnije su se razvile u stoku koju imamo danas. Mo\u017eda je njihov najva\u017eniji doprinos bio u oranju zemlje, \u010dime se pro\u0161irilo poljoprivredno zemlji\u0161te, a na taj na\u010din zna\u010dajno se pove\u0107ao i prinos.<\/p>\n

Volovi na neki na\u010din u svojoj va\u017enosti zasjenjuju izum kota\u010d za rane ljudske civilizacije. Jer na tim kota\u010dima bez silne snage vola, ne bi mogli povla\u010diti te\u0161ke terete te bi \u017eivot bio znatno te\u017ei.<\/p>\n

Uz pse, ovce su mo\u017eda najstarija pripitomljena vrsta \u017eivotinja. Da bi iskoristili vunu, ljudi su uzgajali divlje ovce. Postalo je o\u010dito da je za uzgoj tih \u017eivotinja bilo potrebno samo preuzeti ulogu vo\u0111e u njihovoj dru\u0161tvenoj hijerarhiji. Iako se pripitomljavanje dogodilo 9 000 godina prije Krista, tkanja vune nije bilo do oko 4 000 godina prije Krista.<\/p>\n

Koze nisu izbirljive u jedenju, \u0161to ih \u010dini korisnima u njihovoj sposobnosti pre\u017eivljavanja na suhom i neplodnom zemlji\u0161tu. Siroma\u0161ni ljudi koji su imali ne\u0161to malo sredstava, mogli su koristiti kozu za meso, mlijeko i materijale poput ka\u0161mira.<\/p>\n

Ljudi su razvili svinje pripitomljavanjem divljih svinja. One su imale ukus za otpad te su jele iz ljudskog sme\u0107a, \u010dime se dio sme\u0107a reciklirao. A ljudi su pak jeli svinjsko meso.<\/p>\n

Dalje \u0107emo pogledati primjere na mnogim drugim \u017eivotinjama. Radi se o prijevozu na velike udaljenosti i o te\u0161kom teretu.<\/p>\n

DOMESTIFIKACIJA \u017dIVOTINJA ZA TRANSPORT<\/strong><\/p>\n

Prije izuma parnog stroja, automobila i zrakoplova, postojao je konj. Iako to mo\u017eda izgleda primitivno u usporedbi s modernim prijevozom, imajte na umu da su \u017eivotinje zaslu\u017ene za neke od najve\u0107ih napredaka civilizacije u trgovini i migraciji. Ovdje su neke od najzna\u010dajnijih \u017eivotinja koje su ljudima omogu\u0107ile prijevoz.<\/p>\n

Ispitivanja tla otkrila su ostatke visokih koncentracija konjskog gnoja u blizini anti\u010dkog naselja, \u0161to je dokaz da su konji bili udoma\u0107eni prije 5 600 godina. Tako\u0111er, DNA dokazi pokazuju da dana\u0161nji pripitomljeni konji imaju korijene u mnogim zemljama i iz razli\u010ditih stada. Iako su konji u po\u010detku vjerojatno bili kori\u0161teni za meso i mlijeko, navikli su se i na vu\u010du konja te na jahanje. Konji su ljudima dali mogu\u0107nost putovanja na velike udaljenosti. Na kraju, Rimljani su ih \u010dak koristili u utrkama kola.<\/p>\n

Egip\u0107ani su pripitomili magarca otprilike u isto vrijeme kad je bio pripitomljen i konj. Oni su magarca \u0161tovali. Arheolozi su prona\u0161li posebna grobna mjesta magaraca, \u0161to upu\u0107uje na to da su te \u017eivotinje bile vrlo va\u017ene i \u0161tovane.<\/p>\n

Deve mogu nositi velik teret i to s malo vode za pi\u0107e. Stoga su ljudi u pustinjskim podru\u010djima uvelike profitirali od domestificiranih deva. Naime, iako ljudi obi\u010dno povezuju deve s vru\u0107im podru\u010djima, postoji deva koja ima gustu, \u010dupavu dlaku koja joj omogu\u0107uje da izdr\u017ei hladne klime. Iako se na po\u010detku koristila njihova dlaka, meso i mlijeko, na kraju su ih ljudi koristili za prijevoz te\u0161kih tereta na velike udaljenosti.<\/p>\n

Iako su stoka i transport u\u010dinili veliki pomak u civilizaciji, ne smijemo zaboraviti na male \u017eivotinje. Dalje \u0107emo nau\u010diti koje doprinose imaju glodavci, insekti te druge \u017eivotinje kroz pripitomljavanje.<\/p>\n

KORI\u0160TENJE DRUGIH \u017dIVOTINJA<\/strong><\/p>\n

Ljudi su imali priliku pripitomiti velik broj razli\u010ditih \u017eivotinja, \u0161to je dovelo do razli\u010ditih prednosti u svakodnevnom \u017eivotu kroz razli\u010dite funkcije.<\/p>\n

Koko\u0161i i pijetlovi su mo\u017eda u po\u010detku bili pripitomljeni zbog borbi. Tek kasnijim pripitomljavanjem su koko\u0161i birane za proizvodnju jaja.<\/p>\n

Indijanci su vjerojatno prvi pripitomili puricu, a Europa nije bila upoznata s ovom \u017eivotinjom sve do 16. stolje\u0107a. Purica je jedna od rijetkih doma\u0107ih \u017eivotinja koja je izvorno iz Amerike, zbog \u010dega ima smisla \u0161to Dan zahvalnosti Amerikanci slave jedu\u0107i puru.<\/p>\n

Prije 19. stolje\u0107a ljudi su se oslanjali na med kao glavni izvor slatko\u0107e. Med su uzimali iz ko\u0161nica, a pritom su mnogo riskirali. Lorenzo Lorraine Langstroth znatno je unaprijedio strukturu ko\u0161nice, kako bi se stvorile u\u010dinkovitije metode proizvodnje meda.<\/p>\n

Dudov svilac proizvodi \u010dahure za jaja koje ljudi mogu koristiti za svilu. Povjesni\u010dari misle da je proizvodnja svile po\u010dela u Kini oko 3000 godina prije Krista.<\/p>\n

Do prvog stolje\u0107a prije Krista ljudi su koristili tvorove da bi istjerali ze\u010deve iz svojih domova u zemlju. Srednjovjekovni Francuski redovnici kasnije su pripitomljenog kuni\u0107a koristili za hranu.<\/p>\n

Podrijetlo doma\u0107eg hr\u010dka se\u017ee samo do 1930. godine, kada je majka sa svojim bebama hr\u010dcima bila uhva\u0107ena u Siriji. U po\u010detku su ljudi prepoznali vrijednost hr\u010dka u znanstvenim eksperimentima, a kasnije su ga dr\u017eali kao ku\u0107nog ljubimca. S obzirom da su poznati po brzom reprodukcijskom ciklusu, nije iznena\u0111enje to \u0161to je cijela njihova populacija proiza\u0161la iz te jedne obitelji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

PO\u010cETAK JEDNOG LIJEPOG PRIJATELJSTVA \u2013 DOMESTIFIKACIJA PASA \u010cinjenica da se vuk transformirao iz sumnjive, divlje zvijeri u poslu\u0161nog i umiljatog psi\u0107a mo\u017ee se \u010diniti nevjerojatnim. No, znanstvenici su koristili DNK dokaze koji pokazuju da je vi\u0161e nego vjerojatno da pas zaista potje\u010de od sivog vuka. Iako su najstariji fosili pripitomljenog psa prona\u0111eni u 14 000 […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21022314,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16346],"tags":[16958],"class_list":["post-21022263","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biljke-i-zivotinje","tag-pas"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022263","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21022263"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022263\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21022314"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21022263"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21022263"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21022263"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}