Prvi vjesnici Bo\u017ei\u0107a svake godine sti\u017eu sve ranije. I nije rije\u010d o snijegu, ve\u0107 o rasprodajama i ukrasima koji se mogu vidjeti mjesecima prije Bo\u017ei\u0107a. No, tek u prosincu kre\u0107e pravo bo\u017ei\u0107no raspolo\u017eenje \u2013 ukra\u0161ene ulice i lampice posvuda, miris bo\u017eikovine, imele, cimeta i kuhanog vina te \u010desta obiteljska okupljanja ili posjeti prijatelja i rodbine. Bo\u017ei\u0107ni duh ljude vodi u trgova\u010dke centre, kuhinju, pono\u0107ku i okupljanja.<\/p>\n
Me\u0111utim, kako su ljudi slavili Bo\u017ei\u0107 prije trgova\u010dkih centara i elektri\u010dnih lampica? Koja se povijest i tradicija skriva iza Bo\u017ei\u0107a? U svojoj sr\u017ei, Bo\u017ei\u0107 je proslava Kristovog ro\u0111enja i to se mo\u017ee zaklju\u010diti iz samog imena blagdana. Rije\u010d Bo\u017ei\u0107<\/i> u hrvatskom jeziku umanjenica je rije\u010di Bog, a danas ozna\u010dava blagdan na koji se rodio mali Bog \u2013 Isus. Engleska rije\u010d Christmas<\/i> skra\u0107enica je sintagme Christ’s mass<\/i> (Kristova misa), a potje\u010de od staroengleske rije\u010di Christemasse<\/i>. Drugi etimolozi tvrde da je ime poteklo iz egipatske slo\u017eenice Khristos \u2013 Mas<\/i> (Kristovo ro\u0111enje). I u ostalim svjetskim jezicima Bo\u017ei\u0107 se ve\u017ee uz ro\u0111enje \u2013 Navidad <\/i>(\u0161panjolski), Natal<\/i> (portugalski) i No\u00ebl <\/i>(francuski).<\/p>\n
Bo\u017ei\u0107no vrijeme za kr\u0161\u0107ane je vrijeme obnavljanja vjere, darivanja i sje\u0107anja. No, Bo\u017ei\u0107 je i sekularna proslava koju mnogi kr\u0161\u0107ani koji ina\u010de ne prakticiraju svoju vjeru, ali i ljudi koji pripadaju drugim religijama, rado prakticiraju. Sekularna priroda Bo\u017ei\u0107a prepoznata je 1870. godine kad ga je Kongres u SAD-u proglasio dr\u017eavnim praznikom. Radnici u dr\u017eavnim i mnogim privatnim tvrtkama obi\u010dno ne rade 25. prosinca.<\/p>\n
Bo\u017ei\u0107 je i fascinantna mje\u0161avina tradicija. Kombinira predkr\u0161\u0107anske poganske rituale s modernim tradicijama. Svaka obitelj koja slavi Bo\u017ei\u0107 ima i svoje vlastite obi\u010daje, od kojih su neki iznena\u0111uju\u0107e univerzalni, a neki su i unikatni i specifi\u010dni za pojedina podru\u010dja. U nastavku \u0107emo saznati vi\u0161e o povijesti Bo\u017ei\u0107a, od njegovih poganskih korijena do moderne inkarnacije kao vrhunca \u0161opinga.<\/p>\n
Povijest i podrijetlo Bo\u017ei\u0107a<\/span><\/b><\/p>\n Bilo bi lako zamisliti da je Bo\u017ei\u0107 jednostavan niz tradicija koji te\u010de od Kristovog ro\u0111enja. Po\u010deli bismo od pri\u010de o ro\u0111enju, uzeli bismo 25. prosinac kao datum Isusovog ro\u0111enja i usvojili bi naviku darivanja. Tijekom stolje\u0107a klasi\u010dne bo\u017ei\u0107ne tradicije bi se nakupljale, pa bismo usvojili i Badnjak, bo\u017ei\u0107no drvce, snjegovi\u0107e i elektri\u010dne lampice.<\/p>\n Me\u0111utim, povijest Bo\u017ei\u0107a nipo\u0161to nije kontinuum i predstavlja promjenjivu i neuskla\u0111enu pri\u010du. Za po\u010detak, smatra se da je proslava Bo\u017ei\u0107a puno starija od datuma Kristova ro\u0111enja. Rani su Europljani obilje\u017eavali najdu\u017eu no\u0107 u godini \u2013 zimski solsticij \u2013 kao po\u010detak du\u017eih dana i povratak sunca. Klali su blago koje nisu mogli prehranjivati tijekom zime i slavili su u razdoblju od kraja prosinca do sredine sije\u010dnja. Germanski pogani \u0161tovali su Odina, zastra\u0161uju\u0107eg boga koji je letio nad njihovim domovima i blagoslivljao neke ljude, a neke prokleo. Nordijci su u Skandinaviji slavili Badnjak tako da su u vatru stavili ogroman panj i gostili se sve dok se nije pretvorio u pepeo.<\/p>\n U Rimu se odvijao festival imenom Saturnalije<\/i> od 17. do 24. prosinca u \u010dast boga poljoprivrede, Saturna. Proslava se sastojala od karnevala, gozbe, pijanki, kockanja, darivanja i privremenog nestanka i obrtanja socijalne hijerarhije. Robovi su smjeli nositi odje\u0107u gospodara i odbijati njihove naredbe, a djeca su mogla nare\u0111ivati odraslima. Jo\u0161 dva rimska festivala odvijala su se blizu solsticija \u2013 Juvenalije<\/i>, gozbe u \u010dast djece i gozbe u \u010dast novoro\u0111enog boga Mitre. 25. prosinca Rimljani su slavilii Dies natalis Solis Invicti<\/i> ili \u201ero\u0111endan nepobjedivog Sunca<\/span>\u201d. Naziv Sol Invictus<\/i> dopu\u0161tao je slavljenje nekoliko bo\u017eanstava povezanih sa Suncem. U 4. st. Crkva je odlu\u010dila da kr\u0161\u0107ani trebaju blagdan u prosincu kako bi potisnuli poganske obi\u010daje za solsticij. Vrh Crkve odredio je 25. prosinac kao Festival ra\u0111anja<\/i>. Bo\u017ei\u0107 je tijekom sljede\u0107ih nekoliko stolje\u0107a postao nezaobilazan blagdan kr\u0161\u0107ana, iako je jo\u0161 dugo vremena bio manje va\u017ean od Velikog petka i Uskrsa.<\/p>\n Rani Bo\u017ei\u0107 nije bio miran i tih obiteljski blagdan kakvog danas znamo. To je zato \u0161to se Bo\u017ei\u0107 slavio tako blizu razdoblju u kojem su se slavile Saturnalije<\/i>, i zadr\u017eao je odre\u0111ena pretjerivanja tog festivala (prejedanje, pijanke, kockanje). U srednjem vijeku Bo\u017ei\u0107 je predstavljao gozbe, pijanke, buntovno pona\u0161anje i pjevanje za novac. Vjerski puritanci prezirali su i osu\u0111ivali takva pretjerivanja u ime Krista i smatrali su da je Bo\u017ei\u0107 bogohulni blagdan. Oliver Cromwell je do\u0161av\u0161i na vlast 1645. godine u Engleskoj ukinuo Bo\u017ei\u0107. Zabranio je ukra\u0161avanje, a ulicom su patrolirali vojnici u potrazi za prekr\u0161iteljima. Ameri\u010dki puritanci slo\u017eili su se s time i zabranili bo\u017ei\u0107ne blagdane i slavlja u Bostonu od 1659. do 1681. godine.<\/p>\n No, krajem 18. i tijekom 19. st. Bo\u017ei\u0107 polako preuzima karakteristike dana\u0161njeg Bo\u017ei\u0107a. Irving Washington iz New Yorka popularizirao je Bo\u017ei\u0107, pi\u0161u\u0107i pri\u010de o Bo\u017ei\u0107u koje su pomije\u0161aleizmi\u0161ljene obi\u010daje i prikladne stare tradicije, tetu mje\u0161avinu prezentirale kao obi\u010daje engleskog srednjeg stale\u017ea. Obi\u010daj bo\u017ei\u0107nog drvca postao je popularan kad je suprug kraljice Viktorije, princ Albert (podrijetlom Nijemac) donio bo\u017ei\u0107no drvce u dvorac Windsor 1846. godine. Gravura na kojoj je prikazan kraljevski par s djecom ispred bo\u017ei\u0107nog drvca postala je vrlo omiljena \u0161irom Engleske i SAD -a, kao i sam obi\u010daj ki\u0107enja bo\u017ei\u0107nog drvca.<\/p>\n Na\u017ealost, u 20. st. Bo\u017ei\u0107 postaje sve vi\u0161e komercijaliziran.<\/p>\n Bo\u017ei\u0107ni darovi<\/span><\/b><\/p>\n Za mnoge ljude, htjeli to oni priznati ili ne, bit Bo\u017ei\u0107a je u darovima. Djeca skoro eksplodiraju od nestrpljenja u do\u010dekivanju bo\u017ei\u0107nog jutra. Dalekovidni po\u010dinju kupovati razne darove na rasprodajama ve\u0107 po\u010detkom ljeta, kako bi izbjegli blagdanske gu\u017eve i cijene. Ostali idu u bo\u017ei\u0107nu kupovinu u trgova\u010dke centre netom prije Bo\u017ei\u0107a.<\/p>\n Tradicija darivanja za Bo\u017ei\u0107 vu\u010de podrijetlo od tri kralja i njihova darivanja malog Isusa. Tri kralja krenula su u Betlehem kako bi se poklonili Isusu i dali mu darove. Pravoslavna Crkva i neke europske zemlje jo\u0161 uvijek slave datum dolaska tri kralja \u2013 6. sije\u010dnja, tj. blagdan Sveta tri kralja \u2013 uz darivanje.<\/p>\n Rimljani su se darivali za vrijeme Saturnalija, a u 13. st. francuske redovnice darivale su siroma\u0161ne na dan svetog Nikole. Me\u0111utim, darivanje nije postao obi\u010daj kao danas sve do kasnog 18. st.<\/p>\n Prvenstveno, darivanje je trebalo podsje\u0107ati ljude na darove koje su tri kralja ponudili Isusu, kao i na Bo\u017eji dar \u010dovje\u010danstvu u obliku svog sina, Isusa Krista. No, iako je darivanje poteklo iz religijskih pobuda, dana\u0161nja praksa darivanja sekularizirala je Bo\u017ei\u0107. Prodavaonice su po\u010dele stavljati bo\u017ei\u0107ne reklame u novine 1820. godine. Djed Bo\u017ei\u0107njak, sve popularniji nositelj darova, po\u010deo se pojavljivati u reklamama i prodavaonicama otprilike 20 godina poslije. 1867. godine prodavaonica Macy<\/em> u New York Cityju ostala je otvorena do pono\u0107i i omogu\u0107ila svojim kupcima da obave kupovinu \u201eu zadnji \u010das<\/span>\u201d.<\/span><\/p>\n Danas je Bo\u017ei\u0107 vrijeme okretanja novca i boga\u0107enja od obi\u010daja darivanja. O\u010dajni roditelji grabe se za igra\u010dke. Prodavaonice se kite \u0161ljokicama i zelenilom ve\u0107 po\u010detkom listopada. Ve\u0107ina trgovaca ra\u010duna na bo\u017ei\u0107ne blagdane i zaradu koja \u0107e dostajati i za lo\u0161e ljetne mjesece. Sve ovo dovelo je do toga da se Bo\u017ei\u0107, jedan jedini dan u prosincu, pretvori u tromjese\u010dno blagdansko raspolo\u017eenje. Blagdani, s rasprodajama, ukrasima i Djedicama Bo\u017ei\u0107njacima, danas vladaju \u010detvrtinom godine.<\/p>\n No, mnogim kupcima smetaju ukra\u0161avanje i aluzije na Bo\u017ei\u0107 ve\u0107 u listopadu, te ih u nekim slu\u010dajevima i odvra\u0107aju od kupovine. Nakon \u017ealbi, neki trgovci su se ipak odlu\u010dili za suptilnije bo\u017ei\u0107ne taktike. Jo\u0161 uvijek zapo\u010dinju s rasprodajama i reklamiranjem po\u010detkom listopada, ali pri\u010dekaju s ukra\u0161avanjem, bo\u017ei\u0107nim ugo\u0111ajem i \u010destitanjem do studenog.<\/p>\n Zanimljivo je da za ljude u Ujedinjenom kraljevstvu, Australiji, Kanadi i Novom Zelandu praznici ne zavr\u0161avaju dan nakon Bo\u017ei\u0107a. 26. prosinca slave tzv. Boxing Day<\/i>, dan u kojem se nastavlja razmjena darova i sportske aktivnosti. Boxing Day<\/i> predstavlja blagdan za sluge i ostale radnike koji su morali raditi na Bo\u017ei\u0107. Za nagradu \u0161to su radili na Bo\u017ei\u0107, radnici u navedenim dr\u017eavama dobivaju slobodan dan 26. prosinca i darove od poslodavaca. 26. prosinac slavi se i u mnogim europskim zemljama, ali kao blagdan svetog Stjepana (Stjepanje, \u0160tefanje), prvog kr\u0161\u0107anskog mu\u010denika i za\u0161titnika konja.<\/p>\n Bo\u017ei\u0107ne tradicije<\/span><\/b><\/p>\n Bo\u017ei\u0107ne tradicije \u010desto se \u010dine vje\u010dnima \u2013 svake godine sli\u010dni ukrasi, iste pjesme i ista hrana. Neke bo\u017ei\u0107ne tradicije nisu ba\u0161 vje\u010dne, ali su drevne. Imaju predkr\u0161\u0107ansko porijeklo i potje\u010du od poganskih obi\u010daja proslave zimskog solsticija ili od rimskih festivala. Sve ostale tradicije relativno su moderne, bilo da su spa\u0161ene od zaborava ili da su osmi\u0161ljene u iznena\u0111uju\u0107e bliskoj pro\u0161losti. Neke va\u017ene blagdanske tradicije uklju\u010duju ukrase, aktivnosti i hranu.<\/p>\n Svake godine sve vi\u0161e se tro\u0161i na bo\u017ei\u0107ne ukrase, i s obzirom na sve \u0161ljokice, zelenilo i elektri\u010dne lampice \u010dini se da su ukrasi vrlo va\u017ean dio Bo\u017ei\u0107a. Zimzelenodrve\u0107e i vijenci koristili su se kao ukrasni simboli vje\u010dnog \u017eivota jo\u0161 u drevnom Egiptu, Kini i kod Hebrejaca, dok su europski pogani ponekad \u0161tovali zimzeleno drve\u0107e. U srednjem vijeku razvio se obi\u010daj kori\u0161tenja jelke koja je predstavljala Drvo spoznaje dobra i zla iz biblijske pri\u010de o Adamu i Evi. Jelka se ukra\u0161avala jabukama i kasnije hostijama. Jelka je postala iznimno popularna u Njema\u010dkoj i doseljenici su odlu\u010dili nastaviti taj obi\u010daj u Sjevernoj Americi u 17. st. Mnogi ljudi za ukrase koriste bo\u017eikovinu, imelu i br\u0161ljan. Obi\u010daj elektri\u010dnih lampica zapo\u010deo je 1890-ih. Sve otad, lampice su postale neizostavan detalj bo\u017ei\u0107nih ukrasa.<\/p>\n Elektri\u010dne lampice ne stavljaju se samo na bo\u017ei\u0107no drvce, ve\u0107 se njima ukra\u0161avaju i interijeri i eksterijeri. Ukra\u0161avanje ku\u0107e elektri\u010dnim lampicama ponekad dovodi do pravog nadmetanja izme\u0111u susjeda, \u0161to dovodi do spektakularnih rezultata. \u0160kole i crkve \u010desto organiziraju bo\u017ei\u0107ne priredbe gdje se odvijaju bo\u017ei\u0107ne predstave \u2013 pogotovo o Isusovom ro\u0111enju. Taj obi\u010daj zapo\u010deo je 1223. godine sveti Franjo Asi\u0161ki, koji je smatrao da prizor s jaslama u prirodnoj veli\u010dini mo\u017ee pri\u010du o Isusovom ro\u0111enju u\u010diniti jasnom i dostupnom. Bo\u017ei\u0107ne priredbe \u010desto uklju\u010duju i pjevanje pjesama i to ne samo na pozornici, ve\u0107 i obilaskom susjeda i pjevanjem na njihovim ku\u0107nim vratima (eng. Christmas caroling<\/i>; kod nas se taj obi\u010daj izgubio, zvao se koledanje).<\/p>\n Hrvatska bo\u017ei\u0107na tradicija prote\u017ee se na pripreme za Bo\u017ei\u0107 i slavljenje drugih va\u017enih dana u bo\u017ei\u0107nom razdoblju, i traje otprilike mjesec dana. Neki od va\u017enih doga\u0111aja su:<\/p>\n Priprema za Bo\u017ei\u0107 po\u010dinjala je do\u0161a\u0161\u0107em. U to vrijeme odlazilo se na ranojutarnje mise zornice, postilo se i duhovno pripremalo za veliki blagdan. U novije vrijeme pro\u0161irio se obi\u010daj izrade adventskog vijenca s \u010detirima svije\u0107ama, a na svaku adventsku nedjelju palila bi se jedna svije\u0107a.<\/p>\n U nekim hrvatskim krajevima na blagdan sv. Barbare stavlja se p\u0161enica u tanjuri\u0107e, koja proklija, zazeleni te postaje bo\u017ei\u0107ni ures u ku\u0107ama i crkvama.<\/p>\n Slavili su se i blagdani Svetog Nikole i Svete Lucije. Njihove likove prikazivali su mladi\u0107i ili djevojke koji su obilazili domove darivaju\u0107i djecu naj\u010de\u0161\u0107e vo\u0107em \u2013 smokvama, bademima, jabukama, orasima<\/span>, a \u010desto su znali i pla\u0161iti nesta\u0161nu djecu. Poslije su tu ulogu preuzeli sveti Nikola i njegov pomo\u0107nik Krampus, pri \u010demu je Nikola donosio darove dobroj djeci, a Krampus bi pla\u0161io zlo\u010deste. Na Svetu Luciju sijala se bo\u017ei\u0107na p\u0161enica, a bila je simbol plodnosti, novog \u017eivota i njegove obnove. Poslije bo\u017ei\u0107nih blagdana p\u0161enicu se davalo pticama da se taj sveti dio Bo\u017ei\u0107a ne bi uni\u0161tio.<\/span><\/p>\n Ime Badnjaka povezano je s rije\u010dju \u201ebdjeti<\/span>\u201d (stsl. bad<\/i>), budu\u0107i da se na taj dan bdjelo \u010dekaju\u0107i Isusovo ro\u0111enje. Na sam Badnjak uku\u0107ani su rano ustajali, a \u017eene su napravile bo\u017ei\u0107ni objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za ve\u010deru, budu\u0107i da se na Badnjak posti. Uglavnom se jela riba, \u010desto bakalar,\u00a0 pekao kruh. Nakon ve\u010dere odlazilo bi se na tradicionalnu misu, tzv. pono\u0107ku, na kojoj bi se do\u010dekao Bo\u017ei\u0107.<\/span><\/p>\n Stari obi\u010daj bio je na dan prije Bo\u017ei\u0107a unijeti tri velika panja, koja simboliziraju Sveto Trojstvo, i postaviti ih pored ognji\u0161ta. Iz njihove vatre palile su se svije\u0107e, a \u010desto bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio gozbe i pi\u0107a, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro uku\u0107anima. U ku\u0107u je obi\u010dno otac obitelji unosio slamu koju bi se rasprostrlo po podu, simboliziraju\u0107i Isusovo ro\u0111enje u staji na slami. Slama bi se postavila pod stolom pjevaju\u0107i bo\u017ei\u0107ne pjesme. Na slami se sjedilo i pri\u010dalo sve do odlaska na misu pono\u0107ku, a \u010desto se po no\u0107i na njoj i spavalo, simboliziraju\u0107i samog Isusa.<\/p>\n Premda je ki\u0107enje bo\u017ei\u0107noh drvca star obi\u010daj, u hrvatskim krajevima on nije bio ra\u0161iren sve do sredine 19. st., uglavnom utjecajem njema\u010dke tradicije. Bez obzira na to \u0161to ki\u0107enje drvca nije bilo ra\u0161ireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvije\u0107em i plodovima te posebno zelenilom, a to su naj\u010de\u0161\u0107e \u010dinila djeca. Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izra\u0111ene naj\u010de\u0161\u0107e od drva.<\/p>\n \u017dene su dan prije pripremile bogati bo\u017ei\u0107ni jelovnik, a ru\u010dak je bio sve\u010dan i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj. Jelo se suho meso, razne pe\u010denke (purica i odojak ve\u0107inom), kruh, hladetina, sarma i brojna druga jela.<\/p>\n Koledanje ili \u010destitarenje \u010dinilo se pjevaju\u0107i tradicionalne bo\u017ei\u0107ne pjesme, a \u010destitare bi se \u010desto darivalo. Mladi\u0107i su djevojkama \u010desto kao tradicionalni bo\u017ei\u0107ni dar darivali tzv. bo\u017ei\u0107nicu, ukra\u0161enu jabuku.<\/p>\n Naredni blagdani tako\u0111er su imali svoje obi\u010daje. 26. prosinca, na blagdan Svetog Stjepana, \u010destitao se imendan istoimenim osobama pjevaju\u0107i bo\u017ei\u0107ne pjesme. Na Svetog Ivana narednog dana blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na vo\u0107ke da bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine dje\u010dice narednog dana \u010desto se vr\u0161ilo tzv. \u0161ibanje, kad bi se ljudi lagano udarali vrhovima \u0161iba, obilje\u017eavaju\u0107i bol ubijene dje\u010dice. Na misama su se blagoslivljala djeca. Na Novu godinu me\u0111usobno bi se \u010destitalo, ali bi ugo\u0111aj bio manje intiman za razliku od bo\u017ei\u0107nog.<\/p>\n U brojnim zemljama bo\u017ei\u0107ni blagdani slave se na druk\u010dije na\u010dine. Ba\u0161 kao \u0161to i Hrvatska ima svoje obi\u010daje i tradiciju, isto imaju i ostale zemlje. Spomenuti su neki od zanimljivijih i neobi\u010dnijih obi\u010daja vezanih uz bo\u017ei\u0107no vrijeme.<\/p>\n \u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span>U Japanu se slavi Bo\u017ei\u0107 po uzoru na zapadne zemlje, premda nisu kr\u0161\u0107anska zemlja. Va\u017eniji blagdan od Bo\u017ei\u0107a jest Nova godina, a razlog za bo\u017ei\u0107no slavlje jest slu\u017ebeni nacionalni praznik zbog ro\u0111endana trenuta\u010dnog cara Akihita 23. prosinca.<\/span><\/p>\n \u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span>Na Tajvanu Bo\u017ei\u0107 je bio slavljen neslu\u017ebeno budu\u0107i da je slu\u010dajno toga dana, 25. prosinca 1947. godine potpisan ustav Republike Kinekoji se svake godine slavio kao nacionalni praznik. Od 2001. godine taj praznik je ukinut, ali se Bo\u017ei\u0107 ipak ponegdje neslu\u017ebeno slavi.<\/span><\/p>\n \u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span>U Meksiku ljudi idu od vrata do vrata \u010destitaju\u0107i (poput onih koji su posjetili malog Isusa), a katkad ih pozovu unutar domova gdje sudjeluju u razbijanju jedne vrste \u0161arenog spremnika na u\u017eetu ispunjenog slatki\u0161ima <\/span>\u2013 <\/span><\/span><\/span>pi\u00f1ata.<\/span><\/span> <\/span><\/p>\n \u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span>U Venezueli se na Sveta tri kralja djeca bude i vide da nedostaje slama koju su ostavili pored kreveta no\u0107 prije, a na njezinu su mjestu darovi. Djeca vjeruju da su te darove ostavili mudraci i njihove deve. Ako imaju crnu mrlju na obrazu, to zna\u010di da ih je etioopski kralj Baltazar, jedan od mudraca, poljubio dok su spavali.<\/span><\/p>\n \u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span>U Australiji i zemljama istog podneblja Bo\u017ei\u0107 se slavi usred ljeta zbog vremenske razlike izme\u0111u polutki.<\/span><\/p>\n \u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span>U Finskoj se Djed Bo\u017ei\u0107njak naziva Joulupukki<\/i> \u0161to prevedeno s fisnkog zna\u010di <\/span>\u201e<\/span>bo\u017ei\u0107na koza<\/span>\u201d<\/span>. Ime mu vjerojatno dolazi od stare tradicije kad su se ljudi odijevali u kozju ko\u017eu te kru\u017eili ku\u0107ama jedu\u0107i ostatke od bo\u017ei\u0107nih jela.<\/span><\/p>\n Je li Isus zaista ro\u0111en 25. prosinca?<\/span><\/b><\/p>\n Kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, u ranom 4. st. vrh Crkve je odlu\u010dio da im je potrebna kr\u0161\u0107anska alternativa popularnoj poganskoj proslavi u vrijeme zimskog solsticija. Izabrali su 25. prosinac kao datum Kristovog ro\u0111enja te je prvi zabilje\u017eeni Festival ro\u0111enja<\/i> odr\u017ean u Rimu 336. godine. Time su, namjerno ili ne, izazvali poganske religije koje su slavile taj datum, poput Mitrinog kulta, koji je slavio ro\u0111enje svog novoro\u0111enog boga svjetlana isti taj datum.<\/p>\n Crkveni vo\u0111e imali su i teolo\u0161ke razloge kad su izabrali taj datum. Povjesni\u010dari teologije odredili su da je svijet stvoren za vrijeme proljetnog ekvinocija, a da je \u010detiri dana poslije, 25. o\u017eujka, nastala svjetlost. Kako je Isusovo postojanje signaliziralo po\u010detak nove ere, ili novog nastanka, povjesni\u010dari teologije su pretpostavili da bi se Isusovo za\u010de\u0107e trebalo tako\u0111er dogoditi 25. o\u017eujka, te bi se rodio 9 mjeseci kasnije, 25. prosinca. Povjesni\u010dar Julije Afrikanac procijenio je datum ro\u0111enja Isusa Krista na otprilike 100 godina prije zabilje\u017eenog datuma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prvi vjesnici Bo\u017ei\u0107a svake godine sti\u017eu sve ranije. I nije rije\u010d o snijegu, ve\u0107 o rasprodajama i ukrasima koji se mogu vidjeti mjesecima prije Bo\u017ei\u0107a. No, tek u prosincu kre\u0107e pravo bo\u017ei\u0107no raspolo\u017eenje \u2013 ukra\u0161ene ulice i lampice posvuda, miris bo\u017eikovine, imele, cimeta i kuhanog vina te \u010desta obiteljska okupljanja ili posjeti prijatelja i rodbine. […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21037695,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16337],"tags":[17224],"class_list":["post-21022342","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-znanosti","tag-bozic"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022342","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21022342"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022342\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21037695"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21022342"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21022342"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21022342"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/span><\/p>\n\n
\n
\n
\n
\n
\n