{"id":21022696,"date":"2014-03-14T21:04:16","date_gmt":"2014-03-14T20:04:16","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21022696"},"modified":"2023-05-11T23:07:52","modified_gmt":"2023-05-11T21:07:52","slug":"sto-su-crne-rupe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/svemir\/sto-su-crne-rupe\/","title":{"rendered":"\u0160to su crne rupe i kako su one nastale?"},"content":{"rendered":"\n

\u0160to su crne rupe i jesu li znanstvenici uop\u0107e u pravu kad razgovaramo o njihovom pona\u0161anju? Albert Einstein smatrao je da je crna rupa uru\u0161ena zvijezda ogromne gusto\u0107e kojoj \u010dak ni svjetlost ne mo\u017ee pobje\u0107i, previ\u0161e apsurdna da bi u stvarnosti postojala. No, \u010dak i Einsten mo\u017ee pogrije\u0161iti.<\/span><\/p>\n\n\n\n

Kako nestaju zvijezde?<\/h2>\n\n\n\n

Na\u0161a zvijezda, Sunce, umrijet \u0107e tihom smr\u0107u. Na\u0161e Sunce prosje\u010dne je mase i nakon \u0161to sagori sav vodik (\u0161to \u0107e se dogoditi za otprilike 5 milijardi godina) vanjski slojevi Sunca \u0107e se raspr\u0161iti, a jezgra \u0107e se stisnuti i postati tzv. bijeli patuljak \u2013 usamljena \u017eeravica veli\u010dine Zemlje. Mnogi vjeruju kako bi Sunce moglo postati crna rupa, ali ovo jednostavno nije mogu\u0107e na temelju fizikalnih svojstava ove zvijezde.<\/p>\n\n\n\n

No, za zvijezdu koja je deset puta masivnija od Sunca, smrt je poprili\u010dno dramati\u010dna. Vanjski slojevi zvijezde eksplodiraju i nastaje supernova, koja je nekoliko tjedana jedan od najsvjetlijih objekata u svemiru. Gravitacija svede jezgru zvijezde na neutronsku zvijezdu, rotiraju\u0107i loptu promjera kojih desetak kilometara.<\/p>\n\n\n\n

Komadi\u0107 neutronske zvijezde veli\u010dine kocke \u0161e\u0107era na Zemlji te\u017eio bi milijardu tona; gravitacija neutronske zvijezde toliko je jaka da kada bismo spustili perce na njenu povr\u0161inu, sudar bi proizveo istu koli\u010dinu energije kao i atomska bomba. Nije li to zastra\u0161uju\u0107e, ali u isto vrijeme izuzetno fascinantno?<\/p>\n\n\n\n

Kako nastaju crne rupe?<\/h2>\n\n\n\n

Me\u0111utim, ovo je ni\u0161ta nasuprot smrti zvijezde koja je dvadeset puta ve\u0107a od Sunca. Kad bismo svake milisekunde cjelokupnog trajanja svemira aktivirali atomsku bombu poput one u Hiro\u0161imi, jo\u0161 uvijek ne bismo oslobodili istu koli\u010dinu energije koja se osloba\u0111a pri kolapsu ogromnih zvijezda. Vanjski slojevi zvijezde poniru prema sredi\u0161tu zvijezde.<\/p>\n\n\n\n

Temperature dose\u017eu 100 milijardi stupnjeva Celzijusa. Gravitacijska sila naprosto je nevjerojatna i nezaustavljiva. Komadi \u017eeljeza ve\u0107i od Mount Everesta gotovo su momentalno zbijeni na \u010destice veli\u010dine zrnca pijeska. Atomi su razbijeni na elektrone, protone i neutrone. Te se \u010destice poslije dalje razbijaju na kvarkove, leptone i gluone. I tako dalje, sve sitnije i sitnije, gu\u0161\u0107e i gu\u0161\u0107e, sve dok…<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se tada doga\u0111a nitko ne zna. Pri poku\u0161aju obja\u0161njavanja tog fenomena, obje najva\u017enije teorije o funkcioniranju svemira \u2013 op\u0107a teorija relativnosti i kvantna mehanika, u neredu su, poput broj\u010danika u avionima koji se divlje vrti. I zvijezda postaje crna rupa.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je to\u010dno crna rupa?<\/h2>\n\n\n\n

Crna rupa je najtamnija provalija u svemiru i potrebna je nevjerojatna brzina kako bi se pobjeglo od njene gravitacije. Kako bismo pobjegli od Zemljinih kand\u017ei morali bismo ubrzavati otprilike 11 km\/s. To je zaista vrlo velika brzina \u2013 oko 6 puta br\u017ee od metka \u2013 ali rakete koje je sagradio \u010dovjek sposobne su nadvladati Zemljinu gravitaciju jo\u0161 od 1959. godine. To je bio zaista velik trenutak.<\/p>\n\n\n\n

Op\u0107enito, kao granica brzine se uzima brzina svjetlosti \u2013 otprilike 300 000 km\/s. No, \u010dak ni ta nevjerojatna brzina (nevjerojatna za zemaljska mjerila, ipak poprili\u010dno spora za svemirske razmjere) nije dovoljna kako bismo izbjegli gravitaciji crne rupe. Prema tome, \u0161to god upadne u crnu rupu, \u010dak i zrnce svjetlosti, ne mo\u017ee pobje\u0107i iz nje.<\/p>\n\n\n\n

I prema nekim \u010dudnim efektima ekstremne gravitacije, nemogu\u0107e je zaviriti u crnu rupu. Ona je mjesto odijeljeno od ostatka svemira. Granica izme\u0111u crne rupe i ostatka svemira naziva se horizont doga\u0111aja. Sve \u0161to prije\u0111e horizont doga\u0111aja (zvijezda, planet, osoba) izgubljeno je zauvijek.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to Einstein ka\u017ee o crnim rupama?<\/h2>\n\n\n\n

Albert Einstein, jedan od najma\u0161tovitijih mislioca u povijesti fizike, prije jednog stolje\u0107a dokazao je da masa zvijezda, planeta i sve materije izlu\u010duje gravitacijsku silu, koja savija svemir poput gumenog lista. \u0160to je ve\u0107a masa objekta, ve\u0107a je i gravitacija, te i efekt iskrivljenja svemira. Kako crna rupa ima ekstremno veliku masu, ima i ekstremno veliku gravitaciju koja ju pretvara u ve\u0107 spomenutu svemirsku provaliju iz koje ni svjetlost ne mo\u017ee pobje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

\"Einstein\"
FOTO: SHUTTERSTOCK<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

No, Einstein nikad nije vjerovao da crne rupe zaista postoje. Njegove formule dopustile su njihovo postojanje, ali \u010desto je govorio da priroda ne bi dopustila postojanje tako razornih objekata. Ono \u0161to je Einsteinu bilo najneprirodnije u konceptu crnih rupa je ideja da gravitacija mo\u017ee nadvladati navodno mo\u0107nije sile \u2013 elektromagnetsku, nuklearnu \u2013 i izbrisati jezgru enormno velike zvijezde iz svemira, poput Davida Copperfielda svemirskih razmjera.<\/p>\n\n\n\n

No, Einstein nije bio jedini. U prvoj polovici 20. st. ve\u0107ina fizi\u010dara odbacilo je ideju da bi objekt mogao postati toliko gust da bio bio sposoban ugu\u0161iti svjetlo. Podr\u017eavanje te teorije u to bi vrijeme bilo jednako vjerovanju u Zubi\u0107 vilu \u2013 uni\u0161tilo bi osobi karijeru.<\/p>\n\n\n\n

Ali, znanstvenici su zainteresirani za mogu\u0107e postojanje crnih rupa jo\u0161 od 18. st. Engleski filozof Johm Michell spomenuo je tu ideju u izvje\u0161\u0107u Kraljevskom dru\u0161tvu u Londonu 1783. godine. Francuski matemati\u010dar Pierre-Simon Laplace<\/a> predvidio je postojanje crnih rupa u knjizi objavljenoj 1796.<\/p>\n\n\n\n

Zale\u0111ene zvijezde ili pak crne rupe?<\/h2>\n\n\n\n

Nitko nije te superguste zanimljivosti prepoznao kao rupe \u2013 na njih se referiralo kao na zale\u0111ene zvijezde, tamne zvijezde, uru\u0161ene zvijezde ili Schwarzschild singularnosti, prema matemati\u010daru koji je rije\u0161io mnoge teorijske jednad\u017ebe o njima. Naziv ‘crne rupe’ prvi je upotrijebio fizi\u010dar John Wheeler u svom govoru na Sveu\u010dili\u0161tu Columbia 1967. godine.<\/p>\n\n\n\n

Otprilike u to vrijeme do\u0161lo je do radikalnog zaokreta o znanstvenom mi\u0161ljenju o crnim rupama zbog pronala\u017eenja novih na\u010dina promatranja svemira. Sve od zore \u010dovje\u010danstva bili smo ograni\u010deni na vidljivi spektar svjetlosti. Me\u0111utim, u 60-ima po\u010deli su se koristiti infracrveni i radiovalni teleskopi.<\/p>\n\n\n\n

Oni su astronomima omogu\u0107ili da promatraju svjetlo koje prescjeca pra\u0161inu vanjskog svemira na razli\u010ditim valnim du\u017einama i po prvi put nam dopustili pogled u unutra\u0161njost galaksije, njezinu strukturu, njezine kosti.<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku su znanstvenici otkrili da u sredi\u0161tu ve\u0107ine galaksija (a ima ih vi\u0161e od 100 milijardi diljem svemira) jest izbo\u010dina prepuna zvijezda, plinova i pra\u0161ine. U samom sredi\u0161tu te kaoti\u010dne izbo\u010dine, u gotovo svakoj galaksiji koju smo istra\u017eili, pa i u na\u0161oj galaksiji Mlije\u010dnoj stazi, nalazi se enormno te\u017eak i gust objekt s enormno jakom gravitacijom, te je neovisno o kojem je mjerenju rije\u010d jasno da je u pitanju crna rupa.<\/p>\n\n\n\n

Fizikalna svojstva crnih rupa<\/h2>\n\n\n\n

Te su rupe neizmjerne. Crna rupa u sredi\u0161tu Mlije\u010dnog puta ima masu 4,3 milijuna sunaca. Susjedna galaksija  Andromeda u sredi\u0161tu ima crnu rupu koja ima masu 100 milijuna sunaca. Smatra se da ostale galaksije mogu imati crne rupe mase i do 10 milijardi sunaca. Rupe nisu otpo\u010detka tako velike.<\/p>\n\n\n\n

Dobivaju na masi tijekom vremena, kao i mi uostalom, sa svakim obrokom. Stru\u010dnjaci nadalje vjeruju da malene crne rupe lutaju periferijom galaksija i da su prili\u010dno \u010desta pojava.U samo jednoj generaciji fizi\u010dara crne rupe su pre\u0161le put od \u0161ale pa do op\u0107eprihva\u0107ene \u010dinjenice. Zapravo, crne rupe su potpuno uobi\u010dajene. Vjerojatno ih ima vi\u0161e od bilijun diljem svemira.<\/p>\n\n\n\n

\"crne
FOTO: SHUTTERSTOCK<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nitko nikada nije vidio crnu rupu, a niti i ne\u0107e, jer se nema \u0161to vidjeti: crna rupa je samo prazna to\u010dka  u svemiru \u2013 veliko ni\u0161ta, kako fizi\u010dari vole re\u0107i. Prisutnost rupe se mo\u017ee odrediti samo pomo\u0107u efekata koje ima na svoju okolinu. Kao kad bismo pogledali kroz prozor za vjetrovita dana i vidjeli da se svaka kro\u0161nja povija u jednom smjeru. Vjerojatno bismo gotovo sigurno bili u pravu kad bismo pretpostavili da pu\u0161e jak, nevidljiv vjetar.<\/p>\n\n\n\n

Kada biste upitali stru\u010dnjaka koliko je sigurno da crne rupe postoje, vjerojatno \u0107e spremno odgovoriti 99,9%; a ako se u sredi\u0161tu galaksija ne nalaze crne rupe, onda se tamo nalazi ne\u0161to jo\u0161 nevjerojatnije. No, sve bi sumnje trebale uskoro nestati jer astronomi planiraju promatrati crnu rupu kako se hrani i tako dobiti odgovore na neka pitanja.<\/p>\n\n\n\n

Ima li u Mlije\u010dnoj stazi crna rupa?<\/h2>\n\n\n\n

Crna rupa u sredi\u0161tu na\u0161e galaksije, Mlije\u010dnog puta, koja je udaljena 26 000 svjetlosnih godina od Zemlje, zove se Sagittarius A (Strijelac A). Sgr A* je slu\u017ebena skra\u0107enica; A se \u010dita kao A star (A zvijezda). Sgr A* je trenutno vrlo mirna i izbirljiva crna rupa. Druge galaksije u svojim sredi\u0161tima imaju \u010dudovi\u0161ne pro\u017edira\u010de zvijezda i planeta, svemirske Godzille \u2013 kvazare.<\/p>\n\n\n\n

Uskoro se Sgr A* sprema ve\u010derati; privla\u010di  velik oblak plina nazvan G2 brzinom od otprilike 2900 km\/s. Do kraja godine G2 \u0107e se pribli\u017eiti horizontu doga\u0111aja crne rupe. Kad do\u0111e do tog, radio teleskopi diljem svijeta \u0107e se fokusirati na Sgr A* i stru\u010dnjaci se nadaju da \u0107e njihovim sinkroniziranjem formirati ogroman opservatorij imena Teleskopiranje horizonta doga\u0111aja. Po prvi puta \u0107emo dobiti slike crne rupe u akciji. Ne\u0107emo ba\u0161 vidjeti crnu rupu, ve\u0107 ono \u0161to su astronomi nazvali diskom srastanja, odnosno krhotine koje ocrtavaju rub rupe, poput mrvica na stolu nakon ru\u010dka. Te slike trebale bi biti dovoljne da uklone sve sumnje u postojanje crne rupe.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, pogled na Sgr A* dok se \u201ehrani\u201d pomoglo bi nam pri odre\u0111ivanju samog tkanja svemira. Materija koja se kovitla prema crnoj rupi proizvodi i mnogo vru\u0107ine dobivene trenjem (materije u srazu s crnom rupom), a same crne rupe se i rotiraju (crne rupe su zapravo nevjerojatno duboki virovi raspr\u0161eni diljem svemira).<\/p>\n\n\n\n

Kombinacija vrtnje i vru\u0107ine dobivene trenjem utje\u010de na to da se velik postotak materije (oko \u010dak 90%) koja pada u crnu rupu raspr\u0161i u dodiru s horizontom doga\u0111aja, poput iskrica pri bru\u0161enju metala. Ta zagrijana materija kanalizira se u mlazove koji se kovitlaju kroz svemir, \u010dak i dalje od rupe, nevjerojatno brzo, obi\u010dno samo mrvicu sporije od brzine svjetlosti.<\/p>\n\n\n\n

Ti mlazovi mogu se protegnuti kroz milijune svjetlosnih godina diljem galaksije. Crna rupa, drugim rije\u010dima, promu\u0107ka stare zvijezde u sredi\u0161tima galaksije i zakipi plinove koji nastaju u procesima u vanjskim dijelovima galaksije. Plin se hladi i povezuje i s vremenom formira novu zvijezdu, te se tako galaksija obnavlja.<\/p>\n\n\n\n

Koji je posao crnih rupa?<\/h2>\n\n\n\n

Va\u017eno je razjasniti nekoliko stvari vezanih za crne rupe. Prvo, crna rupa ne poku\u0161ava usisati \u010ditav svemir, kao \u0161to je popularizirano u znanstveno-fantasti\u010dnoj literaturi i filmovima. Crna rupa nema ve\u0107u mo\u0107 privla\u010denja od obi\u010dne zvijezde, jedino \u0161to ima nevjerojatan zahvat za svoju veli\u010dinu (\u0161to jednom ulovi, nikad ne pu\u0161ta).<\/p>\n\n\n\n

Ako bi na\u0161e Sunce odjednom  postalo crna rupa (to se ne\u0107e dogoditi, ali zamislimo) imala bi istu masu, jedino bi se njegov promjer smanjio s otprilike 1 392 300 km na  manje od 6,5 km. Zemlja bi postala mra\u010dna i hladna, ali njena se orbita oko Sunca ne bi promijenila. Ta crna rupa nastala od Sunca jednako bi privla\u010dila Zemlju kao i Sunce.<\/p>\n\n\n\n

\"Sunce
FOTO: SHUTTERSTOCK<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

A ako bi Zemlja postala crna rupa, zadr\u017eala bi svoju trenutnu te\u017einu od 6 trilijardi tona (6 x 1021<\/sup>, odnosno 6 puta broj iza kojeg ide 21 nula), ali bi se smanjila na veli\u010dinu manju od veli\u010dine o\u010dne jabu\u010dice. Mjesec se, me\u0111utim, ne bi premjestio niti promijenio. Prema tome, crne rupe ne usisavaju. Kraj pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Gubitak svojstva vremena i prostora<\/h2>\n\n\n\n

Vrijeme i crna rupa imaju neobi\u010dan odnos koji je poprili\u010dno te\u0161ko objasniti. Zapravo, zaboravimo na trenutak na crne rupe, vrijeme je samo po sebi neobi\u010dan koncept. Vjerojatno ste \u010duli za frazu \u201evrijeme je relativno\u201d, \u0161to zna\u010di da se vrijeme ne kre\u0107e uvijek istom brzinom za svakoga. Einstein je otkrio da gravitacija utje\u010de na vrijeme. Naprimjer, ako na svaki kat nebodera stavite ekstremno precizan sat, svaki \u0107e druga\u010dije otkucavati.<\/p>\n\n\n\n

Satovi na ni\u017eim katovima (bli\u017ei sredi\u0161tu Zemlje gdje je gravitacija najja\u010da) otkucavat \u0107e malo sporije od satova na vi\u0161im katovima. To nikad ne primje\u0107ujemo jer je razlika nevjerojatno mala, sat s najdonjeg kata kuca otprilike za milijarditi djeli\u0107 sekunde sporije. Satovi na satelitima namje\u0161teni su na mrvicu sporije otkucavanje nego satovi na Zemlji. Kad ne bi bili tako pode\u0161eni, GPS ne bi bio to\u010dan.<\/p>\n\n\n\n

Crne rupe sa svojom nevjerojatnom gravitacijom zapravo su vremenski strojevi. Kad bi bilo mogu\u0107e sjesti na raketu i otputovati do Sgr A*, te se jako pribli\u017eiti horizontu doga\u0111aja (ali nikako ga ne prije\u0107i) otkrili biste da za svaku sekundu koju provedete blizu horizonta doga\u0111aja, na Zemlji pro\u0111e tisu\u0107u godina. Iako je u to te\u0161ko povjerovati, to je to\u010dno \u2013 gravitacija oblikuje vrijeme.<\/p>\n\n\n\n

Ali, \u0161to se doga\u0111a ako prije\u0111ete horizont doga\u0111aja? Osoba izvan horizonta doga\u0111aja ne bi ni primijetila da ste ga pre\u0161li, a vi biste bili doslovno zamrznuti beskona\u010dno mnogo vremena, gotovo zauvijek. Iako, tehni\u010dki, ne zauvijek.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta ne traje vje\u010dno, pa ni crne rupe. Britanski fizi\u010dar, poznati Stephen Hawking, dokazao je da crne rupe \u201ecure\u201d \u2013 to curenje nazvano je Hawkingova radijacija \u2013 i nakon dovoljno vremena, crna rupa \u0107e u potpunosti ispariti. No, ovdje govorimo o golemim koli\u010dinama vremena, o trilijunima trilijuna trilijuna godina.<\/p>\n\n\n\n

Dovoljno dugo da bi u dalekoj, dalekoj budu\u0107nosti crne rupe mogle biti jedini preostali objekti u na\u0161em svemiru. Iako vanjski promatra\u010d ne bi primijetio da ste pre\u0161li horizont doga\u0111aja, \u0161to bi se dogodilo s vama? Sgr A* je toliko velika da je njen horizont doga\u0111aja od sredi\u0161ta te crne rupe udaljen otprilike 13 milijuna km. U tijeku je debata o tome \u0161to se doga\u0111a kad se prije\u0111e horizont doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n

Mogu\u0107e je da postoji neki oblik vatrene barijere, tzv. vatreni zid, te bi u trenutku prelaska horizonta doga\u0111aja jednostavno izgorjeli. Me\u0111utim, teorija relativnosti predvi\u0111a druga\u010diji razvoj doga\u0111aja. Teorija relativnosti ka\u017ee da se pri prelasku horizonta doga\u0111aja ne doga\u0111a ni\u0161ta. Ne biste ni primijetili da ste od tog trenutka zauvijek izgubljeni za ostatak svemira. I dan danas, Hawkingove teorije o crnim rupama<\/a> di\u017eu (svemirsku) pra\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n

Je li crna rupa beskona\u010dna?<\/h2>\n\n\n\n

\u010cesto se govori da je crna rupa beskona\u010dna, no to nije to\u010dno. Crna rupa ima svoje dno, ali ako upadnete u nju, ne\u0107ete po\u017eivjeti dovoljno dugo da ga vidite. \u0160to dalje padate u crnu rupu, gravitacija je sve ja\u010da. S vremenom bi vas gravitacija toliko rastegla da bi vas potpuno rastrgala. Fizi\u010dari sa smislom za humor to zovu \u201e\u0161pagetiranjem\u201d.<\/p>\n\n\n\n

U sredi\u0161tu crne rupe nalazi se prava zagonetka \u2013 singularnost. Obja\u0161njenje singularnosti bit \u0107e bez premca jedno od najve\u0107ih znanstvenih otkri\u0107a u cjelokupnoj povijesti. Kao prvo, potrebno je oblikovati novu teoriju koja bi nadilazila i Einsteinovu teoriju op\u0107e relativnosti (ona odre\u0111uje kretanje zvijezda i galaksija) i kvantnu mehaniku (koja odre\u0111uje kretanje mikroskopskih \u010destica).<\/p>\n\n\n\n

Obje teorije sasvim uvjerljivo, iako pribli\u017eno, obja\u0161njavaju stvarnost, no na ekstremnim mjestima poput sredi\u0161ta crne rupe, niti jedna se ne mo\u017ee primijeniti. Pretpostavlja se da je singularnost ekstremno sitna, i vi\u0161e od toga \u2013 kad bi pove\u0107ali singularnost trilijun trilijuna puta ni najja\u010di svjetski mikroskop ne bi ju mogao ni pribli\u017eno vidjeti.<\/p>\n\n\n\n

Ali, ne\u0161to ipak postoji, barem u matemati\u010dkom smislu. Ne\u0161to ne samo malo, ve\u0107 i nezamislivo te\u0161ko. Nema smisla pitati se \u0161to. Ve\u0107ina fizi\u010dara smatra da crne rupe postoje, ali da je u nju nemogu\u0107e prodrijeti iz \u201evanjskog svemira\u201d, te da nikada ne\u0107emo znati \u0161to je i od \u010dega se sastoji singularnost.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, nekoliko neortodoksnih znanstvenika se ne sla\u017ee. U posljednjih nekoliko godina me\u0111u teorijskim fizi\u010darima prihva\u0107ena jje teorija da na\u0161 svemir nije jedini. \u017divimo u tzv. multiverzumu (multisvemiru) \u2013 ogromnoj kolekciji svemira, svaki u svom mjehuri\u0107u stvarnosti. Ova teorija je vrlo spekulativna, ali i mogu\u0107a, te obja\u0161njava da se treba osigurati dovoljno materije iz postoje\u0107eg svemira kako bi se osiguralo ro\u0111enje drugog svemira.<\/p>\n\n\n\n

Nakon svega, poznato nam je \u0161to je nastalo iz barem jedne singularnosti. Na\u0161 svemir nastao je prije 13, 8 milijardi godina u jednom ogromnom \u201evelikom prasku\u201d. Samo tren prije toga, sva materija u na\u0161em svemiru bila je sa\u017eeta u beskona\u010dno malu, ipak nevjerojatno gustu to\u010dku \u2013 singularnost. Mo\u017eemo zamisliti da multiverzum funkcionira kao npr. stablo hrasta.<\/p>\n\n\n\n

Jednom kad \u017eir padne u plodno tlo, mladi hrast nevjerojatno brzo izrasta. Mo\u017eda se isto doga\u0111a sa singularnosti \u2013 sjemenom novog svemira. S obzirom na dosada\u0161nja saznanja mogu\u0107e je da svaka rupa izvire iz nekog drugog svemira. Tako\u0111er, s obzirom na dokaze koje imamo iz unutra\u0161njosti crne rupe, mogu\u0107e je i da \u017eivimo u jednoj crnoj rupi \u2013 koliko zasad znamo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160to su crne rupe i jesu li znanstvenici uop\u0107e u pravu kad razgovaramo o njihovom pona\u0161anju? Albert Einstein smatrao je da je crna rupa uru\u0161ena zvijezda ogromne gusto\u0107e kojoj \u010dak ni svjetlost ne mo\u017ee pobje\u0107i, previ\u0161e apsurdna da bi u stvarnosti postojala. No, \u010dak i Einsten mo\u017ee pogrije\u0161iti. Kako nestaju zvijezde? Na\u0161a zvijezda, Sunce, umrijet […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21022776,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[17354,16323],"tags":[16483,23363,21599,18006],"class_list":["post-21022696","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-znanost-za-pocetnike","category-svemir","tag-crna-rupa","tag-crne-rupe","tag-galaksije","tag-svemir-2"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022696","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21022696"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022696\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21067253,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022696\/revisions\/21067253"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21022776"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21022696"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21022696"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21022696"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}