{"id":21022720,"date":"2014-03-10T16:51:49","date_gmt":"2014-03-10T15:51:49","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21022720"},"modified":"2019-12-13T12:43:24","modified_gmt":"2019-12-13T11:43:24","slug":"zasto-brainstorming-zapravo-ne-funkcionira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/zasto-brainstorming-zapravo-ne-funkcionira\/","title":{"rendered":"Za\u0161to ‘brainstorming’ zapravo ne funkcionira?"},"content":{"rendered":"
\"braintorm\"

(Credit: philmckinney.com)<\/p><\/div>\n

Mo\u017ee li kreativnost biti nau\u010dena? Na koji na\u010din mo\u017eemo do\u0107i do velike, inovativne ideje? Postoji li neka najbolja metoda za generiranje velikog broja ideja? Za mnoge ljude odgovor na ove probleme naj\u010de\u0161\u0107e je brainstorming, \u0161to je u na\u0161em jeziku poznato i kao ‘oluja mozgova’. Ono \u0161to bismo u rje\u010dniku mogli prona\u0107i pod ovim pojmom jest da je to \u201eprivremena mentalna senzacija pra\u0107ena nekontroliranim emocijama i silovitim pona\u0161anjima\u201d, no pitanje je mo\u017ee li jedna takva senzacija biti korisna u prakti\u010dnom svijetu, dakle kod rje\u0161avanja problema i osmi\u0161ljavanja novih ideja, ili je njezina mo\u0107 ipak malo precijenjena.<\/p>\n

Metoda brainstorminga naj\u010de\u0161\u0107e se koristi za generiranje \u0161to ve\u0107eg broja mogu\u0107ih rje\u0161enja odre\u0111enog problema, dakle u situacijama u kojima se kvantiteta vrednuje vi\u0161e od kvalitete tih ideja. Prema tome, proizvod brainstorminga u najboljem slu\u010daju jest \u0161irok raspon mogu\u0107ih opcija ili rje\u0161enja koja zatim mogu biti prezentirana tre\u0107oj strani kvalificiranoj za odabir najboljeg rje\u0161enja. Osnovna pretpostavka na kojoj se temelji ova metoda jest da su \u201edvije glave pametnije od jedne\u201d te da su grupe bolje u osmi\u0161ljavanju novih ideja od pojedinca. Me\u0111utim, ova pretpostavka nije u potpunosti to\u010dna jer brainstorming zapravo funkcionira tek u posebnim uvjetima.<\/p>\n

Postoji nekoliko veoma jednostavnih pravila brainstorminga. Prvo pravilo je pravilo slobode, prema kojem se sudionici poti\u010du da budu druga\u010diji, da iza\u0111u iz okvira, slobodno razmi\u0161ljaju i u rje\u0161enje unose bilo kakve lude ideje ili asocijacije. Ti\u0161ina se ne dopu\u0161ta, a sve ideje su prihvatljive, koliko god \u010dudne one bile. Sljede\u0107e pravilo je nepostojanje kriticizma. Kako bi se ohrabrilo stvaranje novih, ludih ideja, sudionici ne bi trebali osje\u0107ati kritiku ili neodobravanje od strane drugih sudionika. Dakle, sve ideje, bez obzira na svoju neuobi\u010dajenost, moraju biti jednako vrijedne.<\/p>\n

Tre\u0107e pravilo brainstorminga jest da je nadodavanje\u00a0 i nadogra\u0111ivanje tu\u0111e ideje sasvim u redu, \u0161to bi zna\u010dilo da je dopu\u0161teno koristiti tu\u0111e ideje, pratiti nekoga na novom, neuobi\u010dajenom putu i dalje razvijati njegovu ideju. Upravo zbog ovog pravila brainstorming je usmjeren na grupu ljudi, jer se pretpostavlja da grupa zbog svoje sinergije i posebne energije pru\u017ea stimulaciju svojim \u010dlanovima. No, pitanje je funkcionira li to zapravo u svim uvjetima. Jedan veoma va\u017ean faktor u tome donose li grupe bolje odluke od pojedinaca le\u017ei u karakteristikama problema. Naime, va\u017eno je koliko je problem o kojem se donosi rje\u0161enje visoko ili nisko strukturiran.<\/p>\n

Ako za primjer uzmemo problem koji zahtijeva nekoliko veoma specifi\u010dnih koraka i ima odre\u0111en to\u010dan ili krivi odgovor, kao \u0161to je aritmeti\u010dki problem ili kri\u017ealjka, mo\u017eemo se zapitati bismo li takav problem br\u017ee i to\u010dnije rije\u0161ili sami ili kad bismo ga rje\u0161avali u grupi, zajedno s drugim ljudima. Ukratko, istra\u017eivanja su pokazala da grupe koje rje\u0161avaju takve visoko strukturirane zadatke imaju br\u017ea i to\u010dnija rje\u0161enja, ali im u usporedbi s pojedincima treba vi\u0161e vremena da do\u0111u do tog rje\u0161enja. U jednom istra\u017eivanju sudionici su sami ili u grupi od ukupno petero sudionika rje\u0161avali nekoliko visoko strukturiranih problema, a usporedba njihovih rje\u0161enja temeljila se na broju to\u010dno rje\u0161enih problema i vremenu koje im je bilo potrebno da do\u0111u do rje\u0161enja. Otkriveno je da je grupa u kojoj je zajedno radilo\u00a0 petero sudionika u prosjeku bila to\u010dnija od pet pojedinaca koji su radili samostalno. Me\u0111utim, ta grupa od pet sudionika u svom rje\u0161avanju problema bila je za \u010dak 40% sporija od osoba koje su zadatke rje\u0161avale samostalno.<\/p>\n

Dakle, zaklju\u010dak takvih istra\u017eivanja bio bi da su grupe to\u010dnije, ali sporije. Ovakva prednost grupa mogla bi se iskoristiti na na\u010din da se udru\u017ee resursi pojedinaca i kombinira njihovo znanje kako bi se dobio \u0161irok raspon pristupa odre\u0111enom problemu. No, kako bi ta prednost grupe bila i ostvarena, potrebno je da njezini \u010dlanovi zaista imaju znanje i vje\u0161tine potrebne za rje\u0161avanje problema,\u00a0 da bi pomo\u0107u njih stvarno mogli doprinijeti rje\u0161enju. To zna\u010di da \u0107e dvije glave uistinu biti pametnije od jedne samo u slu\u010daju kad su obje jednako pametne, a \u010dlan grupe koji nema dovoljno znanja ne\u0107e imati dobar utjecaj na rad grupe.<\/p>\n

No, problem koji se pojavljuje u stvarnom svijetu jest da se organizacije naj\u010de\u0161\u0107e ne suo\u010davaju s visokostrukturiranim zadacima. Ne postoje dobro poznati koraci u rje\u0161avanju, kao ni o\u010dito to\u010dno ili pogre\u0161no rje\u0161enje problema. Takvi problemi nazivaju se niskostrukturirani problemi, a za njihovo je rje\u0161avanje potrebno kreativno razmi\u0161ljanje. Naprimjer, kompanija koja odlu\u010duje na koji na\u010din \u0107e u proizvodu koristiti novorazvijenu kemikaliju suo\u010dava se s niskostrukturiranim zadatkom. Drugi primjeri takvih zadataka bili bi osmi\u0161ljavanje novog imena, slike ili loga za proizvod ili pronala\u017eenje novog na\u010dina upotrebe poznatih stvari.<\/p>\n

Iako bi se moglo o\u010dekivati da \u0107e grupa ljudi zbog slo\u017eenosti takvih kreativnih zadataka biti u prednosti, to zapravo nije slu\u010daj. Istra\u017eivanja su pokazala da su u takvim niskostrukturiranim, kreativnim zadacima pojedinci uspje\u0161niji od grupe ljudi. To\u010dnije, u jednom je istra\u017eivanju ljudima dano 35 minuta da razmisle koje bi sve mogle biti posljedice toga da svi ljudi iznenada oslijepe. Uspore\u0111ivao se broj odgovora grupe od sedmero sudionika, grupe od \u010detvero sudionika te pojedinaca koji su odgovarali na isto pitanje. Otkriveno je da su pojedinci bili mnogo produktivniji od grupa, te da su do svojih odgovora dolazili mnogo br\u017ee.<\/p>\n

Prema ovakvim rezultatima istra\u017eivanja \u010dini se da \u010desto vjerovanje u prednosti grupa nije u potpunosti to\u010dno. Brainstorming se u organizacijama naj\u010de\u0161\u0107e koristi na kreativnim problemima, ne uzima se u obzir znanje \u010dlanova grupe, a i zadaci s kojima je grupa suo\u010dena su naj\u010de\u0161\u0107e niskostrukturirani, kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto osmi\u0161ljavanje imena za novi proizvod. Drugim rije\u010dima, brainstorming se paradoksalno naj\u010de\u0161\u0107e koristi kad ima najmanji u\u010dinak, a rijetko se koristi kad je zapravo naju\u010dinkovitiji.<\/p>\n

Izvor: PsychologyToday<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mo\u017ee li kreativnost biti nau\u010dena? Na koji na\u010din mo\u017eemo do\u0107i do velike, inovativne ideje? Postoji li neka najbolja metoda za generiranje velikog broja ideja? Za mnoge ljude odgovor na ove probleme naj\u010de\u0161\u0107e je brainstorming, \u0161to je u na\u0161em jeziku poznato i kao ‘oluja mozgova’. Ono \u0161to bismo u rje\u010dniku mogli prona\u0107i pod ovim pojmom jest […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21022754,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16338],"tags":[],"class_list":["post-21022720","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-psihologija"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022720","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21022720"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21022720\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21022754"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21022720"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21022720"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21022720"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}