![\"slika](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2014\/08\/slika-1.jpg\")
lijevo: populacije vukova u Europi desno: karta Slavcova puta do Italije<\/p><\/div>\n
Povratak europske \u201evelike trojke\u201c rezultat je uspje\u0161ne politike za o\u010duvanje \u017eivotinjskih vrsta. No, nisu svi sretni zbog toga. Dok omiljeni i cijenjeni grabe\u017eljivci polako naseljavaju podru\u010dja iz kojih su nestali prije mnogo godina, pojavljuju se i davno zaboravljene tenzije izme\u0111u ljudi i zvijeri. Mogu li ljudi i divlje \u017eivotinje \u017eivjeti zajedno u modernoj Europi?<\/p>\n
Nekoliko mjeseci prije odlaska na put, Slavcu je stavljena GPS ogrlica koja nekoliko puta dnevno oda\u0161ilje podatke o lokaciji. Do sredine prosinca bilo je jasno da je napustio svoj dom.<\/p>\n
\u201eZnali smo da se doga\u0111a ne\u0161to neobi\u010dno kada je Slavc pre\u0161ao preko dvije autoceste daleko od svog teritorija\u201c, navodi biolog Hubert Poto\u010dnika s ljubljanskog sveu\u010dili\u0161ta. Jedanput je Slavcov signal odaslan iz centra grada Vipave. Poto\u010dnik se zabrinuo da je vuk mo\u017eda ustrijeljen, i kada je \u017eelio pozvati policiju primijetio je kako je vuk ponovno u pokretu. Tjedan dana kasnije, nakon prelaska 200 kilometara, Slavc je u\u0161ao u Austriju. Na Novu godinu stigao je na Dravu koju je te iste no\u0107i i preplivao.<\/p>\n
![\"slika](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2014\/08\/slika-2.jpg\")
lijevo: populacije medvjeda desno: populacije risova<\/p><\/div>\n
Medvjedi, vukovi i risovi nekada su bili ra\u0161ireni po cijeloj Europi, uklju\u010duju\u0107i i britansko oto\u010dje, no stolje\u0107a lova, protjerivanja i uni\u0161tavanja stani\u0161ta drasti\u010dno je smanjilo njihove populacije. Do konkretnih podataka te\u0161ko je do\u0107i, no \u201evelika trojka\u201c je do sredine 20. stolje\u0107a bila istrijebljena svugdje osim na najzaba\u010denijim dijelovima Europe. 70-ih godina do\u0161lo je do promjene svijesti o \u017eivotinjama, pa na snagu stupaju novi zakoni o za\u0161titi ugro\u017eenih vrsta. Ponovno po\u0161umljavanje nakon Drugog svjetskog rata dovelo je do povratka vrsta o kojima ovisi pre\u017eivljavanje grabe\u017eljivaca.<\/p>\n euroazijski ris (izvor: Wikipedia)\n
Uz prirodno \u0161irenje do\u0161lo je do isplaniranih povrataka grabe\u017eljivaca na odre\u0111ena podru\u010dja. Risovi su 70-ih i 80-ih godina naseljeni na nekoliko podru\u010dja u srednjoj Europi, dok su se medvjedi ponovno na\u0161li na Pirenejima i talijanskim Alpama. Danas su te populacije uglavnom stabilne ili u porastu, uz nekoliko iznimaka.<\/p>\n
Vukovi prednja\u010de u ponovnoj kolonizaciji nekada\u0161njih stani\u0161ta. 2012. godine promatra\u010di ptica su u sjevernoj Danskoj ugledali vuka prvi put nakon 200 godina. Nekoliko tjedana kasnije prona\u0111en je mrtav, a DNK analiza pokazala je da je stigao iz \u010dopora koji obitava na granici Njema\u010dke i Poljske. No, vjeruje se kako nije stigao sam te da se u Danskoj trenutno nalazi najmanje tri vuka.<\/p>\n
Jedna od najve\u0107ih prepreka u prebrojavanju velikih grabe\u017eljivaca jest njihova tajnovitost i no\u0107ni na\u010din \u017eivota. \u201eTe \u017eivotinje su majstori za skrivanje, posebice risevi\u201c, navodi John Linnell iz Norve\u0161kog instituta za prirodne znanosti. U dvadesetogodi\u0161njoj karijeri Linnell je risove vidio samo u prilikama kada bi ih ulovili da im ugrade ogrlice s oda\u0161ilja\u010dem. Rezultat toga su mnoge debate o stvarnom broju \u017eivotinja u divljini. Kako je brojanje \u017eivotinja gotovo nemogu\u0107e, znanstvenici se oslanjaju na indirektne metode, \u0161to zna\u010di rad s izmetom. \u201eU \u0161umi pokupite izmet i nosite ga u laboratorij gdje utvr\u0111ujemo vrstu, spol i identitet\u201c, navodi Linnell.<\/p>\n
Slovenija ima mre\u017eu koju \u010dini oko 2500 \u0161umara, lovaca i volontera koji sakupljaju izmet, urin, dlaku i slinu s ubijene stoke te sve to \u0161alju Thomazu Skrbinseku. Preko DNA analize mogu\u0107e je procijeniti koliko jedinki otprilike ima u populaciji. Posljednji podaci pokazuju da je populacija u zadnje tri godine stabilna, tj. da broji izme\u0111u 40 i 50 jedinki ili 10 \u010dopora.<\/p>\n
GPS podaci, kao oni koje oda\u0161ilje Slavcova ogrlica, daju nam novi uvid u na\u010din \u017eivota. \u201eSvi misle kako te \u017eivotinje \u017eive u \u0161umama i nikada se ne sele, no podaci s ogrlica pokazuju da \u017eivotinje prelaze ogromna podru\u010dja\u201c, obja\u0161njava Linnell. Tako jedan ris, vuk ili medvjed mo\u017ee pokrivati podru\u010dje od 1000 km\u00b2 ili vi\u0161e. U gusto naseljenoj Europi to zna\u010di da su kontakti s ljudima neizbje\u017eni. Iako na starom kontinentu skoro nema podru\u010dja bez ljudskih aktivnosti, \u010dini se kako to grabe\u017eljivcima ne smeta. \u010cak niti gradovi nisu problem: u rumunjskom gradu Brasov medvjedi \u010desto kopaju po sme\u0107u u potrazi za hranom. 2008. godine zabilje\u017een je i smrtni slu\u010daj kada je medvjed napao \u010dovjeka u centru grada.<\/p>\n
Kako je Slavc napredovao kroz austrijska sela, farme i rubove gradova, Poto\u010dnik je postajao sve zabrinutiji zbog mogu\u0107eg susreta s farmerima. Zabrinutost je opravdana jer vukovi predstavljaju veliku opasnost za stoku. Medvjedi i risovi tako\u0111er napadaju stoku, no po\u0161to \u017eive samotnja\u010dkim \u017eivotom love pojedina\u010dne \u017eivotinje i ne uzrokuju velike \u0161tete. Do to\u010dnih podataka je te\u0161ko do\u0107i, no procjenjuje se da godi\u0161nje strada izme\u0111u 50 000 i 100 000 komada stoke, uglavnom ovaca. Medvjedi tako\u0111er uzrokuju velike \u0161tete u ko\u0161nicama, vo\u0107njacima, na automobilima i zgradama. \u201eSituacija se pogor\u0161ava\u201c, zabrinuto govori predstavnik farmera Europske unije Pekka Pesonen.<\/p>\n
Vlade europskih dr\u017eava godi\u0161nje ispla\u0107uju milijune eura za od\u0161tete, \u0161to je rezultiralo pokretanjem inicijativa za ponovno vra\u0107anje tradicionalnih metoda za\u0161tite od divljih zvijeri, tj. postavljanje ograda, pasa i pastira. No, i te metode imaju ograni\u010denja. Postavljanje ograda na planinske i \u0161umovite terene je neprakti\u010dno, elektri\u010dne ograde zahtijevaju stalni nadzor, dok psi i pastiri predstavljaju dodatni tro\u0161ak. Talijanski poljoprivrednici pru\u017eaju najve\u0107i otpor uvo\u0111enju tih metoda. \u201eNeki od njih odbijaju metode iz principa\u201c, navodi Valeria Salvatori s rimskog instituta za primijenjenu ekologiju. Pesonen je direktniji: \u201eNiti jedan poljoprivrednik ne bi trebao prihvatiti nove tro\u0161kove zbog grabe\u017eljivaca\u201c. Lovci pak ne \u017eele loviti vukove iz suosje\u0107anja, no zabrinuti su zbog ugro\u017eenosti vrsta kao \u0161to je jelen.<\/p>\n
Ponekad dolazi i do incidenata. Pro\u0161le godine grupa mu\u0161karaca iz Finske krenula je u ilegalni lov na vukove zbog, kako oni navode, povla\u0161tenog statusa grabe\u017eljivaca. Prije no \u0161to su zaustavljeni ubili su tri vuka. Nakon toga vo\u0111a potjere po\u010dinio je samoubojstvo, a u opro\u0161tajnom pismu za svoju smrt okrivio je EU i pokrete za za\u0161titu prirode. Takav na\u010din ilegalnog lova dosta je ra\u0161iren. To\u010dni podaci nisu to\u010dni, no vjeruje se da je krivolov kriv za smanjenje alpskih populacija. Kao rezultat tih sukoba, u lipnju ove godine Europska unija je pokrenula platformu za su\u017eivot izme\u0111u velikih grabe\u017eljivaca i ljudi kako bi promovirala dijalog i razumijevanje. U nekim slu\u010dajevima to zna\u010di dono\u0161enje te\u0161kih odluka. Grabe\u017eljivci su izrazito za\u0161ti\u0107eni europskim zakonima (s iznimkom Estonije gdje je lov na risove dozvoljen), ubiti medvjeda ili risa zabranjeno je u cijeloj Europi. Vukovi su tako\u0111er za\u0161ti\u0107eni, no u mnogim zemljama provode se odstreli da bi se populacije odr\u017eale stabilnima. Za mnoge ljude to je korak unazad, no takve intervencije mogu pomo\u0107i vu\u010djim populacijama, a kontrola broja vukova smanjit \u0107e tenzije izme\u0111u ljudi i \u017eivotinja. \u201eDok god je lov human i reguliran mo\u017eemo prihvatiti taj kompromis\u201c, sla\u017ee se Linnell. Antropolog Garry Marvin sa sveu\u010dili\u0161ta u Roehamptonu, koji prou\u010dava konflikte izme\u0111u ljudi i \u017eivotinja, vjeruje kako je su\u017eivot mogu\u0107: \u201eMislim kako mo\u017eemo \u017eivjeti s velikim vu\u010djim populacijama u Europi. Bitno je skupiti ekologe, biologe, lovce i farmere i navesti ih na razgovor. Niti jedna \u017eivotinja ne uzrokuje toliku emocionalnu podjelu izme\u0111u ljudi kao vuk.\u201c<\/p>\n
Slavc je nekako uspio do\u0107i do Alpa bez upadanja u nevolje. U velja\u010di se borio sa 6 metara visokim zapusima snijega, a ubrzo nakon toga u\u0161ao je u Italiju, gdje je na putu prema jugu pro\u0161ao kroz nekoliko skijali\u0161ta. U o\u017eujku je Poto\u010dnik dobio snimku vu\u010dice iz parka Lessinia sjeverno od Verone, gdje je vuk prvi put vi\u0111en nakon 100 godina. \u201e\u0160alili smo se kako je Slavc bio u potrazi za njom\u201c, pri\u010da Poto\u010dnik. Slavc je nastavio put prema privatnom zoolo\u0161kom vrtu gdje ga je najvjerojatnije privukla vu\u010dica. Kako nije uspio u\u0107i, krenuo je natrag na sjever. U travnju je Slavc napokon u\u0161ao u park Lessinia. Poto\u010dnik je zamolio kolege da provjere nekoliko GPS koordinata i, na njegovo iznena\u0111enje, prona\u0111ena su dva para tragova. Kasnije te godine \u0161umska kamera uslikala je dva vu\u010di\u0107a, \u0161to je prvi put otkada se prate vu\u010dje populacije da je do\u0161lo do parenja balkanskih i apeninskih vukova. Kako se vu\u010dja ljubav dogodila u blizini Verone, vu\u010dica je u medijima nazvana Julija. U kolovozu 2012. godine ogrlica je prestala slati podatke, tako da Poto\u010dnik vi\u0161e ne mo\u017ee pratiti Slavcove kretnje, no vjeruje kako je vu\u010dji par jo\u0161 uvijek zajedno. \u201ePra\u0107enje Slavca preko Europe dalo nam je jedinstveni uvid u tajni \u017eivot vukova\u201c, zaklju\u010duje Poto\u010dnik.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nikada ne\u0107emo znati za\u0161to je Slavc napustio svoju obitelj. No, tijekom zime 2011. godine mladi je vuk napustio svoj teritorij i krenuo na epsko putovanje. Prve godine svog \u017eivota proveo je u ju\u017enoj Sloveniji, a povremeno je svratio i do Hrvatske. Kako se pribli\u017eavao Bo\u017ei\u0107, tako je Slavc krenuo na sjever. Slavc je jedan od […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21023609,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16346],"tags":[17345],"class_list":["post-21023597","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biljke-i-zivotinje","tag-vuk"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023597","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21023597"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023597\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21023609"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21023597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21023597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21023597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}