{"id":21023621,"date":"2023-01-19T14:01:00","date_gmt":"2023-01-19T13:01:00","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21023621"},"modified":"2023-01-19T14:11:48","modified_gmt":"2023-01-19T13:11:48","slug":"zasto-je-tako-lako-previdjeti-vlastite-tipfelere","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/zasto-je-tako-lako-previdjeti-vlastite-tipfelere\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je tako lako previdjeti vlastite tipfelere?"},"content":{"rendered":"\n

Kona\u010dno smo zavr\u0161ili s pisanjem \u010dlanka. Znojimo se oko izbora rije\u010di i njihove organizacije kako bi naju\u010dinkovitije prenijeli poruku teksta. \u010ce\u0161ljamo tekst u potrazi za tipfelerima i sigurni smo da smo ih sve ispravili. No prvo \u0161to \u010ditatelji zamijete nije impresivna organizacija rije\u010di i va\u017ena poruka \u010dlanka nego tipfeler kojeg smo previdjeli u \u010detvrtoj re\u010denici.<\/p>\n\n\n\n

Tipfeleri sabotiraju tekstove. Ono \u0161to je jo\u0161 vi\u0161e frustriraju\u0107e je da su u pitanju rije\u010di koje naj\u010de\u0161\u0107e znamo pravilno napisati. Ako smo sami svoji najve\u0107i kriti\u010dari, za\u0161to nam izmi\u010du ove male iritantne pogre\u0161ke?<\/p>\n\n\n\n

\u201eRazlog za to nije to \u0161to smo glupi ili nemarni, nego zato \u0161to radimo ne\u0161to vrlo pametno\u201c, obja\u0161njava psiholog Tom Stafford sa Sveu\u010dili\u0161ta Sheffield koji se bavi prou\u010davanjem tipfelera. \u201eKada ne\u0161to pi\u0161emo, nastojimo prenijeti neko zna\u010denje, a to je zahtjevan posao.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Kao sa svim zahtjevnim zada\u0107ama, mozak generalizira s jednostavnijim, sastavnim dijelovima (poput slaganja slova u rije\u010di i rije\u010di u re\u010denice) kako bi se fokusirao na zahtjevnije zadatke poput slaganja re\u010denica kako bi se izrekla nekakva ideja. \u201eNe zamje\u0107ujemo svaki detalj \u2013 ljudi nisu ra\u010dunala. Umjesto toga, usvajamo osjetilne informacije, kombiniramo ih s onime \u0161to o\u010dekujemo i iz toga izvla\u010dimo zna\u010denje. Kada \u010ditamo ne\u010diji tekst, ovo nam omogu\u0107ava da br\u017ee shvatimo poruku i zna\u010denje. Kada provjeravamo vlastiti tekst u potrazi za tipfelerima, mi ve\u0107 znamo poruku koju \u017eelimo prenijeti. Zbog toga \u0161to o\u010dekujemo da je poruka ve\u0107 izre\u010dena u tekstu, lak\u0161e zanemarujemo kada neki dijelovi nedostaju. Mi ne zamje\u0107ujemo tipfelere jer je ono \u0161to vidimo na ekranu druga\u010dije od verzije koja postoji u na\u0161oj glavi.<\/p>\n\n\n\n

Uop\u0107avanje ili generaliziranje je najva\u017enija karakteristika svih zahtjevnih zada\u0107a koje na\u0161 mozak obavlja i sli\u010dna je na\u010dinu na koji na\u0161 mozak radi<\/a> mapu poznatih mjesta kombiniraju\u0107i prizore koje vidimo, mirise i osje\u0107aje. Ovakva mentalna mapa osloba\u0111a mozak od razmi\u0161ljanja o tim stvarima. Ona ponekad radi protiv nas. Najbolji primjer je situacija u kojoj se na putu do prijatelja provezemo pored radnog mjesta jer jedan dio puta do prijatelja uklju\u010duje na\u0161u dnevnu rutu do posla. Postajemo slijepi na detalje jer na\u0161 mozak funkcionira instinktivno.<\/p>\n\n\n\n

Ovo obja\u0161njava i za\u0161to \u010ditatelji uo\u010davaju tipfelere. \u010cak i ako u tekstu koristimo rije\u010di i fraze s kojima su i \u010ditatelji upoznati, njihovi mozgovi su na ovom \u201eputovanju\u201c kroz tekst prvi put i obra\u0107aju vi\u0161e pozornosti na detalje jer ne znaju \u0161to ih na kraju \u201eputa\u201c o\u010dekuje.<\/p>\n\n\n\n

No \u010dak i ako ovakvo generaliziranje utje\u010de na zapa\u017eanje tipfelera u tekstu, ljudi su poprili\u010dno uspje\u0161ni u uo\u010davanju svojih gre\u0161aka. Prema istra\u017eivanju Microsofta, backspace je tre\u0107a najkori\u0161tenija tipka na tipkovnici. Ljudi koji mogu tipkati ne gledaju\u0107i u prste i tipkovnicu znaju da su napravili pogre\u0161ku \u010dak i prije nego \u0161to se ona pojavi na ekranu. Njihov mozak toliko je navikao na pretvaranje misli u slova da ih upozorava kada naprave i najmanju gre\u0161ku poput stiskanja krive tipke na tipkovnici.<\/p>\n\n\n\n

Takvi ljudi tipkaju oslanjaju\u0107i se na podsvjesnu mapu tipkovnice koju imaju u glavi. Dok pi\u0161u, njihov se mozak instinktivno priprema za sljede\u0107i potez. No postoji malo zaka\u0161njenje izme\u0111u signala da stisnu tipku i stvarnog stiskanja tipke. U tom kratkom trenutku, mozak ima vremena obraditi signal koji je pokrenuo prste i re\u0107i im kakav je \u201eosje\u0107aj\u201c kada je pogo\u0111ena prava tipka. Kada osjeti pogre\u0161ku, mozak prstima \u0161alje signal koji ih usporava, davaju\u0107i im vremena da se prilagode.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to svaki daktilograf zna, tipkanje je prebrza radnja da se prst preusmjeri kada je ve\u0107 krenuo stiskati pogre\u0161nu tipku.<\/p>\n\n\n\n

Kada lektoriramo neki tekst, poku\u0161avamo prevariti mozak da ga \u010ditamo prvi put. Ako \u017eelimo u\u010dinkovitije pregledavati tekstove u potrazi za tipfelerima, Stafford preporu\u010da da ga u\u010dinimo \u0161to neprepoznatljivijim pomo\u0107u, primjerice, mijenjanja boje slova. \u201eKada ste nau\u010dili ne\u0161to na odre\u0111en na\u010din i u odre\u0111enom obliku, te\u0161ko je vidjeti detalje bez da se ono vizualno promijeni\u201c, zaklju\u010duje Stafford.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: Wired<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kona\u010dno smo zavr\u0161ili s pisanjem \u010dlanka. Znojimo se oko izbora rije\u010di i njihove organizacije kako bi naju\u010dinkovitije prenijeli poruku teksta. \u010ce\u0161ljamo tekst u potrazi za tipfelerima i sigurni smo da smo ih sve ispravili. No prvo \u0161to \u010ditatelji zamijete nije impresivna organizacija rije\u010di i va\u017ena poruka \u010dlanka nego tipfeler kojeg smo previdjeli u \u010detvrtoj re\u010denici. […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21066722,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16366],"tags":[16493,23335,16880,23334],"class_list":["post-21023621","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-neuroznanost","tag-mozak","tag-pogreske","tag-posao","tag-tipfeleri"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023621","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21023621"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023621\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21066723,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023621\/revisions\/21066723"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21066722"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21023621"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21023621"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21023621"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}