\u201eVideoigre o\u0161te\u0107uju mozak\u201d, \u201eVideoigre mogu promijeniti mozak djeteta\u201d, \u201eVideoigre pove\u0107avaju snagu mozga\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Ovo su samo neki od bombasti\u010dnih naslova koje smo \u010ditali u medijima, te su pomogli oslikavanju zbunjuju\u0107e slike o posljedicama igranja videoigara i njihovom djelovanju na ljudski mozak.<\/p>\n\n\n\n
Jasno je da postoji velik broj suprotstavljenih istra\u017eivanja, ali sveukupno istra\u017eivanje tog podru\u010dja jo\u0161 je u povojima. No, sigurno je da se neprestano prikazuje da videoigre mogu unaprijediti neke vje\u0161tine, poput multitaskinga, percepcije, pa\u017enje, sposobnosti brze promjene zadataka i dono\u0161enja odluka.<\/p>\n\n\n\n
No, \u0161to je to u tom uobi\u010dajenom hobiju da gamere nadari toliko \u0161irokim rasponom prednosti? Upravo je to pitanje potaknulo istra\u017eiva\u010de Sveu\u010dili\u0161ta Princeton i Sveu\u010dili\u0161ta Rochester na istra\u017eivanje ovog podru\u010dja. Oni smatraju da su prona\u0161li odgovor. Igranje akcijskih video igara<\/a> brzog tempa mo\u017ee pobolj\u0161ati u\u010dinkovitost rje\u0161avanja zadataka jer unapre\u0111uje kapacitete u\u010denja.<\/p>\n\n\n\n Prema voditeljici ovog istra\u017eivanja, Daphne Bavelier, razlog tome je na\u010din na koji igranje tih videoigara poma\u017ee mozgu da postane u\u010dinkovitiji pri izgra\u0111ivanju razli\u010ditih modela, predlo\u017eaka prostora i situacija u kojim se mogu na\u0107i, odnosno poti\u010de izgradnju razli\u010ditih modela kojim lak\u0161e i to\u010dnije predvi\u0111amo vi\u0161e mogu\u0107ih ishoda, ili lai\u010dki re\u010deno \u2013 budu\u0107nost. \u201e\u0160to je bolje razvijeno kreiranje predlo\u017eaka, bolja je i izvedba\u201d, obja\u0161njava Bavelier. \u201eSada znamo da akcijske videoigre zapravo podupiru izgradnju \u0161to raznovrsnijih i boljih mentalnih predlo\u017eaka.\u201d<\/p>\n\n\n\n Istra\u017eivanje je objavljeno u znanstvenom \u010dasopisu Proceedings of the National Academy of Science<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Kako bi potvrdili svoju hipotezu, istra\u017eiva\u010di su usporedili sposobnosti gamera koji igraju akcijske videoigre i osoba koje ih ne igraju na tzv. testu diskriminacije uzorka. Ovaj vizualni test, koji uklju\u010duje identifikaciju orijentacije nejasnih oblika na ekranu, \u0161to je ispo\u010detka te\u0161ko, ali vje\u017ebom postaje lak\u0161e. Kao \u0161to je i predvi\u0111eno, gameri su nadma\u0161ili ostale. Daljnje istra\u017eivanje pokazalo je da je to slu\u010daj jer su gameri imali bolje predlo\u0161ke od ostalih.<\/p>\n\n\n\n Kako bi jo\u0161 jednom potvrdili hipotezu, istra\u017eiva\u010di su uklju\u010dili grupu volontera s malo iskustva u igranju video – igara, te su ih u\u010dili kako igrati video – igre. Polovica je volontera 50 sati trebalo igrati video – igre brzog tempa, poput Call of Duty II, dok je druga polovica trebala igrati, sporu, opu\u0161taju\u0107i video – igru poput The Sims. Testirali su sve volontere istim vizualnim testom i prije i poslije igranja, te se ustanovilo da su oni koji su igrali akcijske video – igre postali zna\u010dajno bolji od onih koji su proveli 50 sati igraju\u0107i se sretne virtualne obitelji.<\/p>\n\n\n\n Potom su usporedili sposobnost gamera i osoba koje ne igraju video – igre na testu perceptivnog u\u010denja. Na njihovo iznena\u0111enje, nije bilo velike razlike izme\u0111u tih dviju skupina. Me\u0111utim, gameri su s vremenom postajali sve bolji u rje\u0161avanju tog testa negoli oni koji nisu igrali video – igre jer su razvijali bolje predlo\u0161ke za odre\u0111eni zadatak puno br\u017ee od ostalih. Prema Bavelier, to nam pokazuje pozitivnu krivulju u\u010denja. Nadalje kada su grupe ponovo testirane svakih nekoliko mjeseci, gameri su jo\u0161 uvijek imali bolje rezultat osoba koje ne igraju video – igre, \u0161to dokazuje da se sposobnost boljeg izgra\u0111ivanja predlo\u0161ka jednom usvojena ne gubi, ne blijedi.<\/p>\n\n\n\n Iako ovo istra\u017eivanje nudi konkretne dokaze, psiholog i stru\u010dnjak za video – igre Walter Boot u \u010dasopisu “Popular Mechanics” isti\u010de da je jo\u0161 jedno istra\u017eivanje testiralo sli\u010dne hipoteze, ali da je to istra\u017eivanje do\u0161lo do potpuno suprotnih dokaza i zaklju\u010daka. \u0160to je mogu\u0107e zbog razli\u010ditih metoda prikupljanja podataka i raznolikosti uzorka, no Boot misli da je to zato \u0161to su sudionici Bavelierinog istra\u017eivanja shvatili \u0161to se od njih o\u010dekuje, te da su se pona\u0161ali u skladu s tim \u0161to se od njih o\u010dekuje, a ne kakvi zapravo jesu, te je to utjecalo na ishod. No, to nam ne dokazuje da je ili jedno ili drugo istra\u017eivanje krivo, ve\u0107 nam pokazuje koliko je ovo podru\u010dje vrlo te\u0161ko znanstveno istra\u017eiti.<\/p>\n\n\n\n Izvor:\u00a0University of Rochester<\/a>, PNAS<\/a> <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201eVideoigre o\u0161te\u0107uju mozak\u201d, \u201eVideoigre mogu promijeniti mozak djeteta\u201d, \u201eVideoigre pove\u0107avaju snagu mozga\u201d. Ovo su samo neki od bombasti\u010dnih naslova koje smo \u010ditali u medijima, te su pomogli oslikavanju zbunjuju\u0107e slike o posljedicama igranja videoigara i njihovom djelovanju na ljudski mozak. Jasno je da postoji velik broj suprotstavljenih istra\u017eivanja, ali sveukupno istra\u017eivanje tog podru\u010dja jo\u0161 je […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21067428,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16337,16338],"tags":[23426,18185,18516,17340],"class_list":["post-21023897","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-znanosti","category-psihologija","tag-gameri","tag-gaming","tag-istrazivanje","tag-ucenje"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21023897"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023897\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21067429,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21023897\/revisions\/21067429"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21067428"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21023897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21023897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21023897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}