Pacijentica Pam Reynolds imala je tzv. iskustvo blisko smrti u SAD-u 1991. godine. Bila je na operaciji aneurizme u mozgu, a kod takve operacije procedura zahtijeva da lije\u010dnici usi\u0161u svu krv iz mozga. Reynoldsin mozak bio je klini\u010dki mrtav 45 minuta. Nakon o\u017eivljavanja opisala je nevjerojatne stvari. Opisala je razna iskustva koja je do\u017eivjela u periodu kad je bila klini\u010dki mrtva, poput susreta s preminulim voljenim osobama. \u0160to je jo\u0161 nevjerojatnije, Reynolds je mogla opisati aspekte procedura koje su se odvijale i alata koji su se koristili za vrijeme operacije, sve do pile za kost koja je kori\u0161tena kako bi lije\u010dnici odstranili dio njene lubanje.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to je izvanredno u njenom slu\u010daju jest ta kombinacija iskustva bliskog smrti i izvantjelesnog iskustva. U ovom \u010dlanku objasnit \u0107emo kako je mogu\u0107e da osoba iskusi ijedno od ovih iskustava. Znanost je prona\u0161la svoj na\u010din na koji obja\u0161njava ovaj \u010dudni fenomen. Dva istra\u017eivanja, od kojih je svako istra\u017eivalo jedno neobi\u010dno iskustvo u Reynoldsinom slu\u010daju, provedena su 2007. godine. Jedno istra\u017eivanje obja\u0161njava iskustvo blisko smrti, a drugo izvantjelesno iskustvo zasebno, ali kako objasniti iskustvo koje je imala Pam Reynolds?<\/p>\n\n\n\n
Gotovo 18% pacijenata koji su se vratili u \u017eivot nakon sr\u010danog udara ka\u017ee da je imalo iskustvo blisko smrti. Iako ve\u0107ina vjernika i nije time iznena\u0111ena, ideja da ljudska svijest i tijelo postoje odvojeni jedno od drugog izmi\u010de logici znanosti. Osoba \u010diji je mozak klini\u010dki mrtav ne bi smjela stvarati nove uspomene \u2013 zapravo ne bi smjela imati nikakve svijesti. Kako onda druga\u010dije mo\u017eemo objasniti iskustvo blisko smrti nego metafori\u010dki?<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eivanje Sveu\u010dili\u0161ta Kentucky brzo je prona\u0161lo vjerojatno obja\u0161njenje za iskustvo blisko smrti. Istra\u017eiva\u010di su teoretizirali da je misti\u010dnost tog fenomena zapravo oblik poreme\u0107aja spavanja, odnosno upad u REM fazu spavanja. Pri tom poreme\u0107aju um se mo\u017ee probuditi prije tijela, te se mogu pojaviti halucinacije i osje\u0107aj fizi\u010dke odvojenosti od tijela.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eiva\u010di sa Sveu\u010dili\u0161ta Kentucky vjeruju da je iskustvo blisko smrti zapravo upad u REM fazu sna, uslijed traumati\u010dnih doga\u0111aja poput sr\u010danog udara. Ako je to istina, iskustva nekih ljudi pri bliskom susretu sa smrti je zbunjenost i neo\u010dekivan ulazak u stanje sli\u010dno sanjanju.<\/p>\n\n\n\n
Ta teorija poma\u017ee nam objasniti ono \u0161to je uvijek bio mu\u010deni\u010dki aspekt iskustva bliskog smrti: kako ljudi mogu i vidjeti i \u010duti nakon \u0161to je potvr\u0111ena smrt mozga? Zna\u010di i nakon \u0161to je mati\u010dna regija mozga mrtva, neke vi\u0161e funkcije mogu se odr\u017eati i uvjerljivo funkcionirati, te se jo\u0161 uvijek mo\u017ee dogoditi upad u REM fazu sna. Ovo zvu\u010di kao dobro obja\u0161njenje za iskustvo blisko smrti, no \u0161to je s izvantjelesnim iskustvom? Je li to to ista stvar?<\/p>\n\n\n\n
Dok teorija o upadu u REM fazu obja\u0161njava nastale halucinacije pri iskustvu bliskom smrti, drugi aspekt onog \u0161to je do\u017eivjela Pam Reynolds ostaje misterija. Kako osoba mo\u017ee gledati svoje tijelo nakon \u0161to umre? Iako su izvantjelesna iskustva ponekad isto \u0161to i iskustvo blisko smrti, ponekad se pojavljuju zasebno, \u0161to zna\u010di da im je priroda druga\u010dija od iskustvo blisko smrti.<\/p>\n\n\n\n
To podupire i nekoliko slu\u010dajnih istra\u017eivanja. Kako bi prona\u0161ao uzrok epilepti\u010dkih napadaja kod pacijentice u 40-ima, \u0161vicarski neurolog dr. Olaf Blanke proveo je test mapiranja mozga. Koristio je elektrode polo\u017eene na mozak kako bi ustanovio koja podru\u010dja kontroliraju koju funkciju. Kad je stimulirao odre\u0111enom podru\u010dju, pacijentica je do\u017eivjela iznenadno izvantjelesno iskustvo. Rekla je Blankeu da je u jednom trenutku gledala na sebe s visine.<\/p>\n\n\n\n
Blanke je utvrdio da je elektri\u010dnom stimulacijom angularnog girusa (grebena na prednjem re\u017enju mozga, koji je dio temporoparijetalnog \u010dvora) mogao izazvati izvantjelesna iskustva. Izvanredno je da je pacijentica iskusila izvantjelesno iskustvo svaki put kad joj je angularan girus proizvoljno stimuliran.<\/p>\n\n\n\n
U svakom mogu\u0107em trenutku mozak je preplavljen informacijama. Kao rezultat toga, postali smo neosjetljivi na zvukove i slike oko sebe, poput pozadinske buke ili fluorescentnog svjetla. Temporoparijetalni \u010dvor je odgovoran za sortiranje tih razli\u010ditih informacija i svrstavanje istih u koherentnu grupaciju. Temporoparijetalni \u010dvor je tako\u0111er regija koja kontrolira razumijevanje vlastitog tijela i situacija u prostoru. Blanke vjeruje da je pokretanje te regije odgovorno za izvantjelesna iskustva.<\/p>\n\n\n\n
Obje teorije, i Blankeova i istra\u017eiva\u010da sa Sveu\u010dili\u0161ta u Kentuckyju, obja\u0161njavaju iskustvo blisko smrti i izvantjelesna iskustva. No, \u0161to kad ih spojimo kao obja\u0161njenje za iskustva sli\u010dna onima koja je do\u017eivjela pacijentica Pam Reynolds? Te teorije jo\u0161 uvijek ne obja\u0161njavaju kako te osobe mogu vidjeti same sebe izvan svojih tijela, naj\u010de\u0161\u0107e u pti\u010djoj perspektivi, iako im je mozak bio mrtav.<\/p>\n\n\n\n
Iskustva bliska smrti mo\u017eda su rezultat upada u REM fazu spavanja mozga. No, izvantjelesno iskustvo kontrolira druga regija, koja je klini\u010dki mrtva kad se javlja iskustvo blisko smrti. \u0160tovi\u0161e, logi\u010dno je pretpostaviti da te funkcije jo\u0161 uvijek moraju funkcionirati kako bi osoba bila u stanju interpretirati do\u017eivljaje nastale u trenutku upada u REM fazu.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak i ako kombiniramo Blankeovu i Ketuckyjevu teoriju, rezultat nam ne daje obja\u0161njenja za izvantjelesno iskustvo. No, to ne zna\u010di da je teorija pogre\u0161na. Istra\u017eivanja u jednom podru\u010dju \u010desto dovede do otkri\u0107a u drugom. Mo\u017eda \u0107emo otkriti da je organska funkcija odgovorna za izvantjelesno iskustvo.<\/p>\n\n\n\n
Ako neurologija kona\u010dno ne otkrije obja\u0161njenje za izvantjelesno iskustvo, misterija \u0107e mo\u017eda ostati nerije\u0161ena. Znanost mo\u017ee objasniti \u201ekako\u201d, dok \u201eza\u0161to\u201d ostavlja neodgovorenim u ovom slu\u010daju. Obja\u0161njenje izvantjelesnog iskustva mo\u017ee nam otkriti nova vrata prema metafizi\u010dkom svijetu, koji \u0107e znanost jednog dana otklju\u010dati i istra\u017eiti.<\/p>\n\n\n\n
I za kraj, dr. Malvin Morse je napisao: \u201eSamo zato jer se religijska iskustva mogu objasniti na neurolo\u0161koj razini, ne zna\u010di da to umanjuje ili ukida njihovu duhovnu va\u017enost. Zaista, pronalazak neurolo\u0161ke podloge za religijska iskustva mo\u017ee se koristiti za dokaz objektivne stvarnosti.<\/p>\n\n\n\n