Postoje dokazi da je \u010dovje\u010danstvo religiozno jo\u0161 od ledenog doba, mo\u017eda i od svojih samih po\u010detaka. Etnografija je zabilje\u017eila da je religija bila sastavni dio svake plemenske, primitivne zajednice, svakog arhai\u010dnog, predmodernog dru\u0161tva. Religija je, \u010dini se, bila mnogo \u017eivlja i sna\u017enija u arhai\u010dnim dru\u0161tvima nego \u0161to je u dana\u0161nje vrijeme u Aziji, Americi i Europi.<\/p>\n
Naprimjer, australski Aborid\u017eini provodili su mjesece u religioznim ritualima i obi\u010dajima. Religija i magija imale su velik utjecaj na njihov svakodnevni \u017eivot. Izgleda da religija ima ve\u0107u ulogu u dru\u0161tvima na niskom stadiju razvoja nego u dru\u0161tvu na visokom stupnju razvoja. Zapravo, u arhai\u010dnom dru\u0161tvu niste mogli prona\u0107i niti jednu osobu koja bi posumnjala u postojanje misti\u010dnih sila, poput duhova, \u010darobnjaka ili bo\u017eanstava.<\/p>\n
Prema istra\u017eivanjima francuskog povjesni\u010dara Luciena Febvrea, u 16. stolje\u0107u u Europi nije postojao niti jedan ateist. Prvi ateisti pojavili su se u Francuskoj, a to su bili intelektualci pod utjecajem Descartesove filozofije. Tek krajem 17. i po\u010detkom 18. stolje\u0107a mala grupa autora formulirala je ateisti\u010dke ideje po prvi put u povijesti. Denis Diderot i Paul d’Holbach bila su dva najzna\u010dajnija ateisti\u010dka autora tijekom 18. stolje\u0107a.<\/p>\n
Potom su se agnosticizam i ateizam pro\u0161irili u krugovima znanstvenika i intelektualaca Zapadnog svijeta, da bi prerasli u dru\u0161tveni pokret u 19. stolje\u0107u. 41% vode\u0107ih znanstvenika u SAD-u ve\u0107 su 1916. bili ateisti, a 93% \u010dlanova Ameri\u010dke akademije znanosti bili su ateisti 1998. godine. Ugrubo, polovica Europljana i Japanaca trenutno vi\u0161e ne vjeruje u Boga ili besmrtnost du\u0161e, dok je 90% ljudi koji \u017eive u zemljama u razvoju jo\u0161 uvijek religiozno.<\/p>\n
Dru\u0161tvo koje je podijeljeno u vjernike, ateiste i agnostike pokazuje mnogo manju religioznost u odnosu na dru\u0161tvo gdje je 100% vjernika. Prema tome, religioznost je mnogo ja\u010da u plemenskim dru\u0161tvima nego u ijednom modernom dru\u0161tvu. Nadalje, ateizam ljudi u Ameri\u010dkoj akademiji znanosti dublje je ukorijenjen negoli u polovici Engleza,\u00a0Skandinavaca i Japanaca koji se\u00a0trenutno izja\u0161njavaju kao ateisti. O\u010digledno je po\u010dela psiholo\u0161ka evolucija, krenuv\u0161i od \u0161a\u010dice intelektualaca prije 300 godina, pa doprijev\u0161i do najnaprednijih nacija danas, te kasnije do cijelog svijeta. Prema procjenama, sad je na svijetu oko nekoliko stotina milijuna nevjernika.<\/p>\n
Kako mo\u017eemo objasniti potpuno odsustvo agnosticizma i ateizma u predmodernom svijetu, te njihovu potrebu i \u0161irenje nakon 1700. godine? Kako mo\u017eemo objasniti religioznost i ateizam uz pomo\u0107 samo jedne teorije?<\/p>\n
Ludwig Feuerbach je 1841. godine definirao religiju kao dje\u010dju prirodu \u010dovje\u010danstva, odnosno psihu ljudi koji su zastali na dje\u010djoj psiholo\u0161koj razini. Prema Freuerbachu, pove\u0107anje inteligencije i zrelosti ljudi moglo bi objasniti potrebu ateizma tijekom doba prosvjetiteljstva. Odvojio je \u201eemocionalnog \u010dovjeka\u201d predmodernog svijeta od \u201eracionalnog \u010dovjeka\u201d modernog svijeta, kao oslonca razvoja religije, znanosti i kulture. Odli\u010dno je demonstrirao kako pojedina\u010dna religiozna ideja i ritual ima korijen u mentalnim karakteristikama sli\u010dnim dje\u010djim karakteristikama.<\/p>\n
Usprkos njegovoj popularnosti, nitko zapravo nije slijedio njegov pristup nakon njegove smrti. Bilo bi nu\u017eno osloniti se na dje\u010dju psihologiju i kroskulturalnu psihologiju kako bi se\u00a0dalje razvijao Freuerbachov pristup. Nasljednici bi trebali dokazati da su djeca zapravo duboko religiozna u samoj svojoj prirodi, a ne kao posljedica obrazovanja ili kulture. Potom bi u\u010denjaci trebali iskazati sli\u010dnost religije djeteta i predmodernog \u010dovjeka. Nadalje, Feuerbachovi u\u010denici trebali bi dokazati dje\u010dju antropolo\u0161ku prirodu ili psiholo\u0161ku prirodu predmodernog \u010dovjeka i zreliju prirodu modernog \u010dovjeka. Da su njegovi nasljednici odradili taj posao, prikupili bi dokaze i dokumentirali njegovu ranu, ali briljantnu teoriju. Grana religijskih istra\u017eivanja sad bi mogla prezentirati teoriju koja bi objasnila i potpunu religioznost predmodernih ljudi i potrebu za manje religioznosti, ateizmom i agnosticizmom proteklih deset generacija.<\/p>\n
Niti jedan stru\u010dnjak na polju religijskih istra\u017eivanja u proteklom stolje\u0107u nije proveo neko zna\u010dajno istra\u017eivanje jer nitko nije mogao ni zamisliti da su djeca duboko religiozna zahvaljuju\u0107i samo trenutnom razvojnom stadiju. Mnogi stru\u010dnjaci imali su problema \u010dak i s razumijevanjem djetinjaste naravi predmodernog \u010dovjeka. Bilo je nekoliko autora poput Heilera, Campbella, Freuda, Junga i Clodda koji su uo\u010dili sli\u010dnosti, ali nisu slijedili o\u010digledne tragove. Me\u0111utim, neki od najutjecajnijih i najistaknutijih stru\u010dnjaka nagla\u0161avali su o\u010digledne sli\u010dnosti izme\u0111u predmodernih i modernih ljudskih bi\u0107a, pogotovo od 1800. do 1980. godine. No, nisu shvatili da te sli\u010dnosti mogu biti osnova za obja\u0161njavanje fenomena religije.<\/p>\n
Gotovo svi klasi\u010dni autori psihoanalize i razvojne psihologije, mnogi klasi\u010dni autori sociologije, povijesti i etnologije doprinijeli su teoriji djetinjaste prirode predmodernog \u010dovjeka. Izme\u0111u tih pristupa i radova, posebno su impresivni i vjerojatni radovi Piageta i Wernera.<\/p>\n
Ti radovi obja\u0161njavaju da psiholo\u0161ka povezanost djecu i predmodernih \u00a0ljudi pokriva sve dimenzije logike, razuma, percepcije, socijalnog razumijevanja, morala i politi\u010dkog rasu\u0111ivanja. Predmoderni se \u010dovjek od djeteta razlikuje po znanju i iskustvima, ali ne i po psiholo\u0161koj razini i osnovnim kategorijama razuma i uma.<\/p>\n
Piagetova kroskulturalna psihologija je kroz zadnjih 80 godina evidentirala vi\u0161e od 1000 empirijskih istra\u017eivanja provedenih u vi\u0161e od 100 miljea i kultura u kojima se odrasle osobe iz arhai\u010dnog, tradicionalnog, nepismenog i predmodernog miljea ne razvijaju iznad psiholo\u0161ke razine djeteta, te u kojima se istra\u017euju odrasle osobe iz modernog dru\u0161tva s vi\u0161im psiholo\u0161kim stadijem i slo\u017eenim stadijem adolescencije formalnih operacija.<\/p>\n
Kroskulturalna istra\u017eivanja inteligencije potvr\u0111uju taj rezultat. Odrasle osobe iz predmodernih dru\u0161tava pokazuju kvocijent inteligencije ni\u017ei od 75, u usporedbi s IQ rezultatima odraslih osoba modernih, naprednih nacija. \u010cak su i Europljani, Azijci i sjeverni Amerikanci\u00a0imali IQ ni\u017ei od 75 pred 100 godina. Taj sekularni rast inteligencije uslijed modernizacije zove se Flynnov efekt. IQ 50 ina\u010de se podudara s prosje\u010dnom inteligencijom sedmogodi\u0161njeg djeteta,a IQ 75 se podudara s prosje\u010dnom inteligencijom tinejd\u017eera od 13 godina. Ovo su empirijski podaci koji se podudaraju s podacima Piagetove psihologije i prema njima predmoderne odrasle osobe ostaju na djetinjoj psiholo\u0161koj razini dok moderna osoba razvije jo\u0161 5 do 10 razvojnih godina. Glavni razlog ovim razli\u010ditim psiholo\u0161kim razinama su \u0161kolski sustav, tehnike primarne socijalizacije i mediji.<\/p>\n
Cijela jedna grana istra\u017eivanja \u2013 \u201ereligija i dijete\u201d, u pro\u0161lom je stolje\u0107u pokazala da su djeca duboko religiozna, te da moderni adolescenti pokazuju manje religioznosti. Hyde i Goldman su prezentirali impresivni sa\u017eetak koji pokriva ve\u0107inu podataka vezanih uz tu temu, svi dokazuju \u010dinjenice koje smo naveli. Doslovno tisu\u0107e istra\u017eivanja nam pokazuje da svako dijete ima \u00a0osnovne ideje boga, molitve, bo\u017eanskog upravljanja svijetom, postojanja magije i besmrtnosti du\u0161e. Nadalje, moderni adolescenti prolaze kroz religijski razvoj u kojem originalne, magi\u010dne, animisti\u010dke i konkretne ideje i prakse postaju sve slabije i apstraktnije.<\/p>\n
Ve\u0107 su Piagetova istra\u017eivanja djece demonstrirala univerzalnu povezanost dje\u010dje religije i religije predmodernog \u010dovjeka. Dokazao je da moderno dijete dosti\u017ee tu arhai\u010dnu razinu maksimalno s 10 godina, dok je predmoderan \u010dovjek zadr\u017eao taj sustav vjerovanja cijeli \u017eivot. O\u010digledno je da svaki element koji izgra\u0111uje religiju ima korijen u razumu, umu i psihi djeteta.<\/p>\n
Svako dijete vjeruje, kao i predmoderni ljudi, da je svijet proizvod, ishod razli\u010ditih magi\u010dnih aktivnosti osoba ili sila. Obje skupine vjeruju u ljudsku ili bo\u017eansku magiju koja mo\u017ee kreirati svaku struju ili tijek povijesti. Obje grupe vjeruju u nagradu ili kaznu na ovom i na drugom svijetu. \u00a0Djeca vjeruju u boga, duhove i magiju svojih roditelja i odraslih osoba. Djeca do 6 godina smatraju da su roditelji i druge odrasle osobe sveznaju\u0107e i svemogu\u0107e, poput bo\u017eanstava. Djeca starija od 6 godina prolaze kroz skepti\u010dnu krizu. Mentalne sposobnosti odraslih pokazuju ograni\u010denja inteligencije, sposobnosti i znanja koja su razvijena u odraslih. Djeca potom prenose svoje religijske osje\u0107aje na slu\u017ebenu religiju odrasle kulture, poput biblijskoga Boga u zapadnim zemljama. Pred\u0161kolsko dijete dijeli ideju jednog, velikog boga na nebesima s dru\u0161tvima kamenog doba, arhai\u010dnoga doba te doba drevnih civilizacija i kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n
Svaka predmoderna kultura, od ljudi kamenog doba i agrarnih civilizacija Kine, Indije, pretkolumbovske Amerike pa do Mediterana, uz kult vrhovnog boga istovremeno prakticiraju i \u0161tovanje predaka. \u0160tovanje predaka uklju\u010duje obo\u017eavanje preminulih roditelja, djedova i baka, ro\u0111aka i svih prethodnih generacija koji dominiraju svijetom preminulih sa svog mjesta na nebesima. Sve nam ovo pokazuje da temeljni element drevnih religija sli\u010de mentalitetu djeteta prije skepti\u010dne krize, u vrijeme religioznog stava prema svojim roditeljima do 7. godine \u017eivota.<\/p>\n
I djeca i primitivna plemena imaju problema sa zami\u0161ljanjem da bi smrt mogla potpuno izbrisati osobnost umrle osobe. Nadalje djeca imaju vrlo razvijenu ma\u0161tu i “\u0161to bi bilo kad bi bilo” mi\u0161ljenje. Odnosno, oni \u017eivot poslije smrti oboje vrlo slikovitim i konkretnim slikama. Elegantne ideje \u00a0drevnih ljudi o paklu i raju imaju korijene u tom dje\u010djem mentalitetu. Negiranje i prihva\u0107anje vjerovanja u besmrtnost du\u0161e, pakla i raja, ima korijen u toj evoluciji formalnih operacija prema adolescenciji.<\/p>\n
Dje\u010dja je ma\u0161ta tako\u0111er izvor vjerovanja u mitove i bajke. Djeca izme\u0111u 3. i 8. godine \u017eivota \u017eive u svijetu mitova i vjeruju u \u010darobnjake, duhove i vje\u0161tice. Vi\u0161e puta je demonstrirano da izvorna razlika izme\u0111u uzvi\u0161enih i dje\u010djih mitova ne postoji. Zapravo, vjerovanje u bogove vu\u010de korijen iz vjerovanja u mitove i legende. Predmoderni je \u010dovjek bio sposoban stvoriti takve mitove, te povjerovati u njih. Kad god je odrasla osoba nadrasla tu psiholo\u0161ku dob njihov se mitolo\u0161ki kapacitet smanjio ili je potpuno nestao. Moderni agnostici i ateisti nisu vi\u0161e sposobni vjerovati u bogove. Njihova razvojna faza ih spre\u010dava ih u doslovnom tuma\u010denju mitova i legendi.<\/p>\n
Prema tome, potpuna religioznost je manifestacija odre\u0111enih razvojnih faza, \u010diji antropolo\u0161ki zbroj ostaje na dje\u010djoj razini. Svaki sredi\u0161nji element religije proizlazi iz psiholo\u0161kih mehanizama, koji su dio dje\u010djih psiholo\u0161kih faza.<\/p>\n
Religiozni ljudi modernih dru\u0161tava ipak imaju slabiju i manje apstraktnu religiju nego \u0161to su to imali na\u0161i preci. Moderne religije vi\u0161e nisu samo ishod razvojnih faza ve\u0107 reflektiraju i tranzicijske faze. Ateizam i agnosticizam o\u010digledno izviru iz postupne evolucije adolescentske faze formalnih operacija. Prema tome, teologija Tome Akvinskog, Martina Lutera, Hansa Kunga, J.B. Metza ili j. Ratzingera reflektira tranzicijska faze psiholo\u0161ke evolucije. Kako nema psiholo\u0161kog fenomena koji nije obja\u0161njiv zakonima psiholo\u0161kog razvoja, tako ne postoji ni religijski fenomen koji bi bio izuzet iz ove evolucije.<\/p>\n
Razvojna psihologija otkriva klju\u010d za svrsishodno razumijevanje religije i religioznosti. Sociologija, op\u0107a psihologija, fenomenologija i evolucijska psihologija ne obja\u0161njavaju religiju, za razliku od razvojne psihologije. Dje\u010dja ili razvojna psihologija istovremeno obja\u0161njavaju religiju, ateizam i agnosticizam. Razvojna psihologija sadr\u017ei razra\u0111ene i istra\u017eene teorije koje obja\u0161njavaju i vjerovanje i nevjerni\u0161tvo.<\/p>\n