![\"838383809\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2014\/12\/838383809.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Na gotovo 12 000 km iznad Zemlje, nevidljiv \u0161tit zaogrnuo je na\u0161 planet, a poma\u017ee u za\u0161titi od \u0161kodljivih, superbrzih, ubojitih elektrona. Ovaj \u0161tit u stilu \u201eZvjezdanih staza\u201d zaustavlja te zamr\u0161ene elektrone na njihovom putu, te ih spre\u010dava da naude astonautima ili da spr\u017ee na\u0161e satelite.<\/p>\n
Kao \u0161to je opisano u \u010dasopisu Nature<\/em>, ova nevidljiva barijera nalazi se unutar Van Allenovih pojasa radijacije. Taj \u0161tit \u010dine dva prstena u obliku u\u0161tipka oko na\u0161eg planeta koji se pru\u017eaju i oko 40 000 km oko Zemlje. Unutarnji pojas pun je visokoenergetskih protona, a vanjski je pun visokoenergetskih elektrona.<\/p>\n Za\u0161titna polja otkrili su znanstvenici sa Sveu\u010dili\u0161ta Colorado analizom podataka kroz dvije godine. Podatke je sakupljala svemirska letjelica Van Allen Probes, koja oblije\u0107e prstenove kako bi istra\u017eivala pona\u0161anje visokoenergetskih elektrona u tom podru\u010dju.<\/p>\n Podaci su otkrili jasnu granicu na krajnjem rubu vanjskog pojasa, koja skre\u0107e nadolaze\u0107e visokoenergetske elektrone, koji su nazvani ultrarelativisti\u010dki elektroni. Te \u010destice jure oko Zemlje brzinom malo manjom od brzine svjetlosti, brzinom od 160 000 km\/s. Pretpostavljalo se da \u0107e ti elektroni lako prije\u0107i pojas i upasti u gornju atmosferu prije nego \u0161to ih uni\u0161te sudari s molekulama zraka. Me\u0111utim, na iznena\u0111enje stru\u010dnjaka, prona\u0161li su to\u010dnu granicu koju elektroni ne prelaze.<\/p>\n \u201eIzgleda kao da elektroni nalije\u0107u na stakleni zid u svemiru\u201d, ka\u017ee voditelj istra\u017eivanja, Daniel Baker. \u201eSli\u010dno kao i \u0161titovi koje kreira polje sila, poput onih u \u201eZvjezdanim stazama\u201d kojima je zadatak bio odbijati izvanzemaljske napade, i ovaj nevidljiv \u0161tit blokira opasne elektrone. I ovo je vrlo zbunjuju\u0107 fenomen.\u201d<\/p>\n Kako bi identificirali to zagonetno polje sila, znanstvenici su istra\u017eili nekoliko razli\u010ditih, vjerojatnih scenarija koji bi mogli stvoriti i odr\u017eavati takvu barijeru. Razmotrili su i mogu\u0107u sposobnost magnetskog polja Zemlje da na neki na\u010din zarobi elektrone i zaledi ih na mjestu, ili da radiosignali iz ure\u0111aja na Zemlji na neki na\u010din ometaju elektrone. No, s obzirom na ono \u0161to vide, nijedno od tih obja\u0161njenja nema smisla.<\/p>\n Umjesto toga, spominju da oblak hladnog, elektri\u010dno nabijenog\u00a0plina, koji je poznat kao plazmasfera, ima veliku ulogu u tom fenomenu. Ovaj divovski oblak po\u010dinje na samo 900 km iznad Zemlje, ali se raste\u017ee tisu\u0107ama kilometara u vanjsku, visokoenergetsku zonu Van Allenovog pojasa kojim dominiraju elektroni. Navode da niskofrekventni elektromagnetski valovi unutar oblaka koji proizvodi fenomen plazmasfernog \u0161uma, mogu sasje\u0107i te opasne elektorne.<\/p>\n Me\u0111utim, tim smatra da pri\u010da ne zavr\u0161ava ovdje te o\u010dekuje da se prona\u0111e vi\u0161e dokaza kako bi se cijela pri\u010da zaokru\u017eila. \u201eSmatram da je ovdje klju\u010dna stvar nastavak promatranja ove regije na vrlo detaljan na\u010din, \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti zahvaljuju\u0107i sna\u017enim instrumentima na sondi koja se kre\u0107e Van Allenovim pojasom\u201d, ka\u017ee Baker.<\/p>\n Izvor:\u00a0University of Colorado Boulder<\/a>, Nature<\/a>, Tech Time<\/a>,\u00a0LA Times<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na gotovo 12 000 km iznad Zemlje, nevidljiv \u0161tit zaogrnuo je na\u0161 planet, a poma\u017ee u za\u0161titi od \u0161kodljivih, superbrzih, ubojitih elektrona. Ovaj \u0161tit u stilu \u201eZvjezdanih staza\u201d zaustavlja te zamr\u0161ene elektrone na njihovom putu, te ih spre\u010dava da naude astonautima ili da spr\u017ee na\u0161e satelite. Kao \u0161to je opisano u \u010dasopisu Nature, ova nevidljiva […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21024022,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16333,1],"tags":[18333],"class_list":["post-21024007","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fizika","category-znanost","tag-zemlja"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21024007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21024007"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21024007\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21024022"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21024007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21024007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21024007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}