{"id":21024618,"date":"2015-04-18T14:24:55","date_gmt":"2015-04-18T12:24:55","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/?p=21024618"},"modified":"2023-06-06T22:26:35","modified_gmt":"2023-06-06T20:26:35","slug":"zasto-se-bojimo-pukova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/zasto-se-bojimo-pukova\/","title":{"rendered":"Za\u0161to se bojimo paukova?"},"content":{"rendered":"\n

Prema istra\u017eivanju Ameri\u010dke udruge psihijatara, jedna od deset osoba ima odre\u0111enu fobiju, odnosno strah, te su 40% fobija povezane s kukcima, paucima, mi\u0161evima, zmijama i \u0161i\u0161mi\u0161ima. Strah od pauka zove se arahnofobija i o\u010dito je da postoji mnogo arahnofoba. No, znaju li za\u0161to se boje paukova? Mogu li u\u010diniti ne\u0161to kako bi kontrolirali taj strah?<\/p>\n\n\n\n

Psiholozi se sla\u017eu da je jedan od razloga tom strahu upravo direktno iskustvo s paucima, koje im je usadilo taj strah. Ovo mi\u0161ljenje poznato je kao \u201eteorija uvjetovane arahnofobije\u201d. Graham Davey sa Sveu\u010dili\u0161ta London 1991. godine je proveo istra\u017eivanje kako bi bolje shvatio tu teoriju. Intervjuirao je 118 studenata o njihovim strahovima od pauka. Otprilike je 75% studenata izjavilo da se srednje i jako boje paukova. Ve\u0107ina su bile \u017eene. (\u017denski spol je skloniji arahnofobiji, potvrdilo je daljnje istra\u017eivanje.)<\/p>\n\n\n\n

Strah od pauka ovisio je i o obitelji. Osobe koje su izjavile da imaju strah od pauka tako\u0111er su rekle i da imaju \u010dlana obitelji sa sli\u010dnim strahom, no istra\u017eivanje nije moglo razdvojiti nasljedne faktore i utjecaj okoline. Iznena\u0111uju\u0107e je bilo Daveyevo otkri\u0107e da arahnofobija nije rezultat specifi\u010dne traume povezane s paukom, koje je pobilo teoriju o uvjetovanoj arahnofobiji.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to su pauci tako zastra\u0161uju\u0107i? Zbog straha od ugriza? Davey je tra\u017eio odgovore i na ova pitanja. \u010cini se da nije strah od ugriza toliko zastra\u0161uju\u0107i, ve\u0107 prividno nepravilni pokreti pauka i njihova \u201enogatost\u201d.  \u201eStrah od \u017eivotinja mogao bi predstavljati neobi\u010dan skup prilago\u0111enih odgovora koji su selektirani tokom evolucijske povijesti ljudske vrste\u201d, ka\u017ee Davey.<\/p>\n\n\n

\n
\"k5kbxwvw-1399451658\"
\u0160to vas smeta u vezi pauka? (Graham Davey – Istra\u017eivanje anksioznosti)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Kritika Daveyjevog istra\u017eivanja bila je vezana uz brzo pobijanje te teorije, jer se trauma vezana uz pauka stvarno mogla dogoditi tijekom djetinjstva, te je odre\u0111en doga\u0111aj s paukom mogao biti pokopan duboko me\u0111u uspomenama. Peter Muris i njegovi kolege sa Sveu\u010dili\u0161ta Maastricht pozabavili su se time 1997. godine.<\/p>\n\n\n\n

Nije iznena\u0111uju\u0107e da kad djeci date popis stvari koje bi ih mogle pla\u0161iti, ve\u0107ina odabere stvari poput prestajanja disanja, udarca auta, bombe, vatru i provalnike kao vrlo va\u017ene. Zanimljivo, ako im date opciju da sami ka\u017eu \u010dega se najvi\u0161e boje, i dje\u010daci i djevoj\u010dice ka\u017eu da im je pauk najve\u0107i strah (strah od pauka je prvi strah, drugi je da ih netko otme, tre\u0107i su predatori i \u010detvrti je tama).<\/p>\n\n\n\n

To je iznena\u0111uju\u0107e. Od svih stvari koje su djeca mogla navesti, ona navode paukove kao najve\u0107i strah. U kontrastu s Daveyjim radom, Muris je otkrio da djeca koja se najvi\u0161e boje pauka mogu povezati taj strah s odre\u0111enim doga\u0111ajem. Mo\u017eda je uvjetovanje pre\u010dica do arahnofobije.<\/p>\n\n\n

\n
\"Muris\"
\u010cega se najvi\u0161e boji\u0161? (Muris – Istra\u017eivanje pona\u0161anja i terapija)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

No, prije nego \u0161to mo\u017eemo biti sigurni da je uvjetovanje glavni razlog, moramo osigurati da genetski faktori nisu tako\u0111er uklju\u010deni. John Hettema s Instituta za psihijatriju i bihevioralnu genetiku u Virginiji s kolegama je 2003. proveo istra\u017eivanje na blizancima kako bi uklonio genetske faktore.<\/p>\n\n\n\n

Identi\u010dni blizanci imaju identi\u010dne DNK, koji su skloni razli\u010ditim \u017eivotima u odraslo doba i omogu\u0107uju znanstvenicima da otkriju kako geni utje\u010du na pona\u0161anje. Tada je Hettema zabilje\u017eio odgovore blizanaca na \u201estra\u0161ne\u201d slike (pauci, zmije) u usporedbi s obi\u010dnim slikama (krugovi, trokuti). Statisti\u010dka analiza rezultata otkrila je da su genetsku faktori zna\u010dajni, \u0161to zna\u010di da je arahnofobija nasljedna. Ne mora se nu\u017eno do\u0107i u doticaj s paucima kako bi ih se bojalo.<\/p>\n\n\n

\n
\"9vbj92nv-1399496286\"
Pauk paun (Photo credits: Jurgen Otto, CC BY-NC-ND)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Prema tome, arahnofobija je neizlje\u010diva. No, mo\u017eda postoji jednostavna tehnika koja bi smanjila strah koji te bube izazivaju. 2013. Paul Siegel sa Sveu\u010dili\u0161ta New York zajedno je s kolegama objavio istra\u017eivanje koje je dobrovoljcima pomoglo pri umanjivanju arahnofobije.<\/p>\n\n\n\n

Prvo su podijelili dobrovoljce u dvije grupe,  fobi\u010dnu i nefobi\u010dnu, koje su formirali jednostavnim testom o strahu od pauka. Nakon tjedan dana tog testa grupama su prikazane slike cvije\u0107a ili pauka, u vrlo brzom izmjenjivanju.<\/p>\n\n\n\n

Ideja je da ljudi ne mogu prepoznati slike koje su im prikazane svjesno, ve\u0107 da utje\u010du na njihovu podsvijest. Kada su nakon svega ponovno prolazili test o strahu od pauka, nefobi\u010dna grupa je imala koristi, vi\u0161e se nisu tako jako bojali.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: The Conversation<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema istra\u017eivanju Ameri\u010dke udruge psihijatara, jedna od deset osoba ima odre\u0111enu fobiju, odnosno strah, te su 40% fobija povezane s kukcima, paucima, mi\u0161evima, zmijama i \u0161i\u0161mi\u0161ima. Strah od pauka zove se arahnofobija i o\u010dito je da postoji mnogo arahnofoba. No, znaju li za\u0161to se boje paukova? Mogu li u\u010diniti ne\u0161to kako bi kontrolirali taj strah? […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21067312,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16367],"tags":[18516,16744,16959],"class_list":["post-21024618","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-psihijatrija","tag-istrazivanje","tag-pauk","tag-strah"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21024618","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21024618"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21024618\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21067314,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21024618\/revisions\/21067314"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21067312"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21024618"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21024618"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21024618"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}