![\"staring-boy_1024\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2015\/08\/staring-boy_1024.jpg\")
<\/a>Image credits: Nadezda Cruzova\/Shutterstock.com<\/p><\/div>\n
Eksperiment pod vodstvom Giovannia Caputa sa Sveu\u010dili\u0161ta Urbino uklju\u010divao je 20 mladih odraslih osoba (15 \u017eena) koji su se podijelili u parove, sjedili u slabo osvjetljenoj prostoriji u razmaku od 1 metra i zurili jedno drugom u o\u010di 10 minuta. Osvjetljenje u sobi bilo je dovoljno da bi volonteri vidjeli osobitosti lica svog partnera, no ipak je bilo dovoljno slabo da umanji sveukupnu koloristi\u010dku percepciju.<\/p>\n
Kontrolna grupa drugih 20 volontera zamoljena je da sjedne u jo\u0161 jednoj slabo osvjetljenoj prostoriji u parovima, no njihove stolice bile su okrenute prema golom zidu. Volonterima je re\u010deno vrlo malo o svrsi istra\u017eivanja, samo da je povezano s \u201emedijacijskim iskustvima \u0161irom otvorenih o\u010diju\u201d.<\/p>\n
Nakon 10 minuta volonteri su trebali popuniti upitnike povezane s tim \u0161to su vidjeli i iskusili tijekom i nakon eksperimenta. Jedan upitnik fokusirao se na bilo kakve disocijativne siptome koje su mo\u017eda iskusili, a drugi upitnik fokusirao se na tome \u0161to su percipirali na licu partnera (grupa koja je zurila u o\u010di) ili na vlastitom licu (kontrolna grupa).<\/p>\n
Disocijacija je pojam koji se koristi u psihologiji kako bi se opisao cijeli raspon psiholo\u0161kih iskustava koja osobu navode na osje\u0107aj odvojenosti od neposrednog okru\u017eenja. Simptomi kao \u0161to su gubitak pam\u0107enja, pomije\u0161ane boje, osje\u0107aj da ovaj svijet nije stvaran, mogu izazvati nasilje, traume, droge poput ketamina i LSD-a, alkohol i, sada o\u010dito, zurenje u o\u010di.<\/p>\n
\u201eSudionici u glavnoj grupi rekli su da su imali uvjerljivo iskustvo koje nije bilo sli\u010dno ni\u010demu \u0161to su dotad osjetili\u201d, ka\u017ee Caputo za \u010dasopis Psychiatry Research<\/em>. Tako\u0111er, glavna grupa nadma\u0161ila je kontrolnu u svim upitnicima, \u0161to sugerira da ne\u0161to vezano za zurenje u drugo ljudsko bi\u0107e za 10 neprekinutih minuta ima neobi\u010dan efekt na vizualnu percepciju i stanje uma.<\/p>\n Na testu disotijavnih stanja najve\u0107e ocjene dali su predmetima povezanim sa smanjenim intezitetom boje, dok je zvuk izgledao ti\u0161i ili glasniji nego \u0161to su o\u010dekivali, te se vrijeme vuklo. Na drugom upitniku 90% glavne grupe potvrdilo je da je vidjelo neke deformitete na licu, 75% da su vidjeli \u010dudovi\u0161ta, 50% je vidjelo aspekte vlastitog lica na licu drugoga, a 15% je vidjelo lice rodbine.<\/p>\n Ti rezultati podsje\u0107aju na ono \u0161to je Caputo otkrio 2010. godine kad je izveo sli\u010dan eksperiment, no s 50 volontera koji su trebali zuriti u sebe u ogledalu 10 minuta. Istra\u017eivanje, naslovljeno \u201eIluzija nepoznatog lica u ogledalu\u201d, izvje\u0161tava da su ve\u0107 nakon manje od minute volonteri po\u010deli vi\u0111ati ono \u0161to Caputo opisuje kao iluzija nepoznatog lica.<\/p>\n \u201eOpisi sudionika uklju\u010duju velike deformacije vlastitih lica \u2013 vi\u0111enja lica preminulih ili \u017eivu\u0107ih roditelja, arhetipska lica stare \u017eene, djeteta ili portreta predaka, \u017eivotinjska lica ma\u010dke, svinje i lava, pa \u010dak i fantasti\u010dnih i \u010dudovi\u0161nih stvorenja. Svih 50 sudionika iskusilo je osje\u0107aj odvojenosti kad su se suo\u010dili s licem koje se iznenadno \u010dinilo nepoznatim. Neki su pro\u0161li kroz vrlo mo\u0107ne emocije\u201d, ka\u017ee Caputo.<\/p>\n Iako je glavna grupa zurenja u o\u010di u ovom zadnjem eksperimentu dobila samo 2,45 bodova vi\u0161e nego kontrolna grupa u svojim upitnicima (ljestvica procjene od o do 5, pri \u010demu je 0 \u201euop\u0107e ne\u201d, a 5 \u201eekstremno\u201d), Caputo ka\u017ee da su efekti ja\u010di od onih kod volontera koji su zurili u ogledalo.<\/p>\n \u0160to se doga\u0111a? Vjerojatno je povezano s neuralnom adaptacijom, koja opisuje kako na\u0161i neuroni mogu usporiti i \u010dak i zaustaviti svoje odgovore na nepromjenjivu stimulaciju. To se dogodi kad zurite u bilo koju scenu ili objekt kroz du\u017ei period vremena \u2013 va\u0161a percepcija po\u010det \u0107e blijedjeti dok ne trepnete ili dok se scena ne promijeni, a mali nesvjesni pokreti oka je mogu ukloniti.<\/p>\n