![\"shutterstock_230523601_0\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2015\/09\/shutterstock_230523601_0.jpg\")
Osa izbliza (Image credits: Attila Fodemesi\/Shutterstock)<\/p><\/div>\n
Toksin u osi koji napada rak nazvan je MP1 (Polibia \u2013 MP1), a dosad je nepoznato na koji na\u010din uni\u0161tava kancerogene stanice. Prema novom istra\u017eivanju, eksploatira netipi\u010dne uzorke masti, ili lipida, u membranama kancerogenih stanica. Ta abnormalna raspodjela kreira slabe to\u010dke gdje toksin djeluje na lipide, \u0161to na kraju dovodi do zjape\u0107ih rupa u membrani. Te rupe dovoljno su velike da osnovne molekule, poput proteina, iscure, a stanica ne mo\u017ee funkcionirati bez njih.<\/p>\n
Osa odgovorna za stvaranje tog toksina je Polybia paulista<\/em>. Toksin je dosad testiran na modelima membrana i dobro prou\u010den kori\u0161tenjem \u0161irokog spektra tehnika imaginiranja. Rezultate mo\u017eete vidjeti u \u010dasopisu Biophysical Journal<\/em>.<\/p>\n Osa, Polybia paulista, koja proizvodi toksin MP1 (Image credits: Professor Mario Palma\/Sao Paulo State University)<\/p><\/div>\n \u201eTerapija koja napada kompozicije lipida u stani\u010dnoj membrani bila bi potpuno nov na\u010din lije\u010denja protiv raka. Ovo bi moglo biti korisno u razvijanju nove kombinirane terapije, gdje se koristi vi\u0161e lijekova istovremeno kako bi se pobijedio tumor sa strategijom napadanja razli\u010ditih dijelova kancerogene stanice istovremeno\u201d, ka\u017ee Paul Beales sa Sveu\u010dili\u0161ta Leeds i koautor istra\u017eivanja.<\/p>\n Kod zdravih stani\u010dnih membrana unutarnji je sloj natrpan fosfolipidima, kao i PS-ima (fosfatidilderinima) i PE-ima (fosfatdiletanolaminima). Me\u0111utim, kod kancerogenih stanica PS i PE nalaze se u vanjskom sloju stani\u010dne membrane.<\/p>\n Kako bi testirali razli\u010dite efekte koje prisutnost PS i PE imaju na stanicu, znanstvenici su prou\u010dili kako MP1 reagira u dodiru s PE i\/ili PS u modelu membrane. Prisutnost samo jednog fosfolipida imala je destruktivni efekt na stanice. PS je pove\u0107ao \u0161anse spajanja membrane s MP1 u 7 od 8 faktora. Prisutnost PE pove\u0107avala je veli\u010dinu rupa koje stvara MP1 u 20 faktora od 30.<\/p>\n \u201eTe velike pore stvore se u minuti, ali su dovoljno velike da kriti\u010dno va\u017ene molekule poput RNA i proteina iscure iz stanice. Dramati\u010dno pove\u0107anje preambilizacije potaknute peptidima u doticaju s PE i dimenzija pore u tim membranama zapravo je veliko iznena\u0111enje\u201d, ka\u017ee\u00a0Jo\u00e3o Ruggiero Neto sa Sveu\u010dili\u0161ta\u00a0S\u00e3o Paulo i koautor istra\u017eivanja.<\/p>\n Sljede\u0107a faza istra\u017eivanja jest prilagodba sekvence amino kiseline MP1 kako bi vidjeli obilje\u017eja i usavr\u0161ili ih. \u201eRazumijevanje mehanizma akcije ovog peptida pomo\u0107i \u0107e u budu\u0107im istra\u017eivanjima potencijala peptida da se koristi u medicini. Kao \u0161to se dokazalo, poguban je za kancerogene stanice a ne dira zdrave u laboratoriju, te time ima potencijal sigurnosti, no potrebno je jo\u0161 rada kako bi se to dokazalo\u201d, ka\u017ee Beales.<\/p>\n![\"NHwa6HZ\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/2015\/09\/NHwa6HZ.jpg\")