\u201eSnaga\u201d ovog stakla krije se u njegovoj mogu\u0107nosti da ne bude stalno deformirano zbog vanjskog utjecaja, poput, primjerice, bacanja cigle u nj. Mjeru, koju znanstvenici nazivaju modulom elasti\u010dnosti, u ovom slu\u010daju mo\u017ee se uspore\u0111ivati s modulom elasti\u010dnosti \u010delika. Tako\u0111er, ovo staklo je\u00a0poprili\u010dno te\u0161ko ogrebati.<\/p>\n
Ovakve karakteristike nisu slu\u010dajnost. Novo staklo sadr\u017eavat \u0107e spojeve aluminijskog oksida koji su poznati po svojoj \u010dvrsto\u0107i. Aluminijski oksidi iz skupine Al2O3 zapravo su mineralni korundi koji su drugi po \u010dvrsto\u0107i, odmah iza dijamanata, po Mohovoj ljestvici<\/a>.<\/p>\n Odre\u0111eni oksidi aluminija poznatiji su pod nazivom smjese \u201ealumina\u201d. Iako su njihova zadivljuju\u0107a svojstva dobro poznata ve\u0107 vi\u0161e vremena, htijenja kemi\u010dara da ih se dodaje u staklo u praksi su se pokazala veoma te\u0161kima. Naime, oduvijek su poku\u0161avali spojiti aluminu i staklo, no koristili su spremnike u koje su ulijevali teku\u0107inu, koja se, na njihovo zaprepa\u0161tenje, uvijek kristalizirala u kutovima i rubovima spremnika, tako da nije moglo do\u0107i do pravilnoga mije\u0161anja sa staklom.<\/p>\n Teku\u0107ine se uvijek pretvaraju u kruto stanje ako se imaju oko \u010dega kristalizirati, \u0161to se naziva to\u010dka nukleacije. Voda se, primjerice, pretvara u led ako postoje \u010dvrste \u010destice mjehuri\u0107a oko kojih \u0107e se zamrznuti. Da bi rije\u0161ili problem s aluminom, japanski znanstvenici levitirali su smjesu alumine i stakla unutar spremnika kisika kako bi sprije\u010dili pojavu to\u010daka nukleacije.<\/p>\n Topljenjem ovih supstanci, koriste\u0107i lasere uglji\u010dnog dioksida, stvoreno je staklo s 50% alumine. Ova metoda poznata je kao aerodinami\u010dna levitacija, a njome se proizvode savr\u0161eno tanka, prozirna, opti\u010dki idealna i lagana stakla.<\/p>\n