Mo\u017eda niste \u010duli za \u201egrimu\u201c, ali ste je sigurno osjetili kad ste \u010duli \u0161kripanje noktima po \u0161kolskoj plo\u010di ili no\u017eem po tanjuru. U \u0161panjolskom jeziku postoji rije\u010d za to\u010dno taj osje\u0107aj, a znanstvenici smatraju da je on odvojen od drugih emocija i da zaslu\u017euje imati posebno ime.<\/p>\n
Mi bismo taj osje\u0107aj najvjerojatnije opisali kao izrazito neugodan, iritantan i odbojan zvuk koji izaziva ga\u0111enje, no za \u0161panjolske govornike, rije\u010d je o jo\u0161 neugodnijem osje\u0107aju na kojeg druga\u010dije reagiramo.<\/p>\n
Govornici njema\u010dkog i engleskog jezika u kojima ne postoji izraz za ovaj osje\u0107aj bili su podvrgnuti eksperimentu. Pu\u0161teni su im obi\u010dni neugodni zvukovi, kao i oni koje kod ljudi izazivaju grimu, a pokazalo se da su reakcije na te zvukove bile druga\u010dije.<\/p>\n
Kada im je pu\u0161ten zvuk \u0161kripanja noktima po plo\u010di, ispitanicima se puls najprije malo spustio, pa naglo narastao i unormalio se tek nakon \u0161est sekundi. Kad su im istra\u017eiva\u010di pustili uobi\u010dajene neugodne zvukove, reakcije su bile druga\u010dije \u2013 puls se mnogo br\u017ee usporio i trebalo je manje vremena da se vrati u normalno stanje.<\/p>\n
Osim toga, pokazalo se da grima nije refleksna reakcija, ve\u0107 je rije\u010d o emocionalnom iskustvu na koje utje\u010du na\u0161e misli i razlikuje se od mnogo \u010de\u0161\u0107eg osje\u0107aja ga\u0111enja. Ispitanici od kojih se tra\u017eilo da ignoriraju zvukove koji uzrokuju grimu rekli su da su bili manje neugodni za slu\u0161ati, dok to nije bio slu\u010daj\u00a0s drugim zvukovima.<\/p>\n
Grima se uglavnom povezuje sa zvukovima, no mo\u017ee se javiti i uslijed dodira nekog materijala, kao \u0161to je spu\u017eva, pluto ili bar\u0161un.<\/p>\n
Za\u0161to struganje noktima po \u0161kolskoj plo\u010di uzrokuje takvu reakciju jo\u0161 uvijek nije poznato. 2006. godine otkriveno je da su ljudskom uhu srednje frekvencije najiritantnije. Takvi su zvukovi sli\u010dni upozoravaju\u0107im krikovima \u010dimpanzi, a znanstvenici smatraju da je na\u0161a reakcija na njih zapravo evolucijski odgovor na bje\u017eanje od predatora.<\/p>\n
Studija objavljena 2012. godine pokazala je da zvukovi tih frekvencija aktiviraju amigdalu, dio mozga uklju\u010den u na\u0161e odgovore na strah, a to pove\u0107ava aktivnost u slu\u0161nom korteksu.<\/p>\n
Zvukovi koji pokre\u0107u osje\u0107aj koji \u0160panjolci zovu grima su o\u0161tri i grubi. \u201eKada stru\u017eete noktima po \u0161kolskoj plo\u010di, dobivate vrlo o\u0161tar i prodoran zvuk, poput na\u010dina na koji gudalo funkcionira. Kada vri\u0161timo, na\u0161e glasnice nekontrolirano vibriraju i proizvode isti u\u010dinak\u201c, rekao je Trevor Cox sa Sveu\u010dili\u0161ta u Salfordu.<\/p>\n