{"id":21041624,"date":"2017-09-07T14:06:08","date_gmt":"2017-09-07T12:06:08","guid":{"rendered":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/?p=21041624"},"modified":"2020-10-15T14:47:32","modified_gmt":"2020-10-15T12:47:32","slug":"kako-ucimo-citati-tude-umove-gledanjem-u-oci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/kako-ucimo-citati-tude-umove-gledanjem-u-oci\/","title":{"rendered":"Kako u\u010dimo \u010ditati tu\u0111e umove gledanjem u o\u010di"},"content":{"rendered":"

O\u010di imaju bitnu ulogu u na\u0161im svakodnevnim susretima i ponekad se metafori\u010dki za njih ka\u017ee da su prozori du\u0161e. Sada postoje uvjerljivi dokazi koji podr\u017eavaju mi\u0161ljenje da se brojne informacije iz uma druge osobe mogu i\u0161\u010ditati iz o\u010diju. U jednom dokazu koncepta, testu \u010ditanja uma kroz o\u010di (eng. Reading the Mind in the Eye Test<\/em>, RMET), koji su osmislili Simon Baron-Cohen i njegov tim sa Sveu\u010dili\u0161ta Cambridge, dokumentirana je na\u0161a sposobnost da prepoznamo unutarnja stanja iz o\u010diju i podru\u010dja oko o\u010diju. Opseg informacija koje o\u010di pru\u017eaju o drugim umovima mo\u017eda je dijelom ograni\u010den, ali dokazi se suprotstavljaju izjavama filozofa skepti\u010dne tradicije da se sadr\u017eaj tu\u0111ih umova ne mo\u017ee izravno opa\u017eati. Umjesto toga, ljudske o\u010di \u010dine most izme\u0111u osobe i drugih ljudi pru\u017eanjem izravnog pristupa unutarnjem stanju \u010dovjeka.<\/p>\n

Fenomen je jedinstven za ljude. Uistinu, nakon usporedbe s gotovo polovinom svih primatskih vrsta, ljudsko oko se pokazalo morfolo\u0161ki i prijemljivo jedinstvenim. Ljudi nemaju samo najve\u0107u vodoravnu produljenost linije oka nego i najve\u0107u koli\u010dinu izlo\u017eenog tkiva (sklera) o\u010dne jabu\u010dice, ali ljudi su i jedina vrsta koja ima bijelu skleru – bjeloo\u010dnicu. U usporedbi s na\u0161im najbli\u017eim primatskim ro\u0111acima, \u010dimpanzama, mi ljudi vi\u0161e se usredoto\u010dimo na podru\u010dje o\u010diju kada gledamo lica. Najkasnije do 14. mjeseca starosti, ljudsko oko po\u010dinje gotovo isklju\u010divo pratiti o\u010di, dok se drugi veliki majmuni vi\u0161e oslanjanju na smjer glave.<\/p>\n

Osjetljivost na o\u010di pojavljuje se vrlo rano u ljudskom razvoju. Novoro\u0111en\u010dad od ro\u0111enja pokazuje sklonost licima, usprkos slaboj o\u0161trini vida. Ljudska dojen\u010dad vi\u0161e voli gledati lica s otvorenim, umjesto zatvorenim o\u010dima. Novoro\u0111en\u010dad pokazuje sklonost licima s prirodnim o\u010dima, \u0161to uklju\u010duje crnu \u0161arenicu i bijelu skleru, nasuprot kontrolnim licima s bijelom \u0161arenicom i crnom sklerom. Novoro\u0111en\u010dad, \u010dini se, prima i emocionalne informacije gledanjem u o\u010di, doslovno zapo\u0161ljavaju\u0107i podru\u010dja mozga koja su u odraslih uklju\u010dena u razumijevanje tu\u0111ih mentalnih stanja. Nevjerojatno, sa 7 mjeseci starosti dojen\u010dad opa\u017ea emocionalne znakove i razlikuje izme\u0111u izravnog i odvra\u0107enog pogleda samo na osnovi bjeline oka.<\/p>\n

Neurohormon oksitocin pode\u0161ava na\u0161 odgovor na znakove oka. Kada je hormon primijenjen kroz nosne prolaze tijekom ispitivanja, ispitanici koji su gledali lica pokazali su pove\u0107anu fiksaciju na o\u010di. Oksitocin tako\u0111er zna\u010dajno pobolj\u0161ava prepoznavanje emocionalnih i mentalnih stanja iz znakova koje pokazuju o\u010di.<\/p>\n

Smanjena osjetljivost na o\u010di i o\u010dne znakove opisana je kao jedan od prvih prepoznatljivih znakova upozorenja na razvoj poreme\u0107aja iz spektra autizma. Nedavne studije pokazale su da je orijentacija na o\u010di u spektru autizma u po\u010detku prisutna kod jako mlade dojen\u010dadi, a zatim opada izme\u0111u 2. i 6. mjeseca starosti. Karakteristi\u010dne razlike u odgovoru mozga na o\u010dne znakove zabilje\u017eene u dobi od 6. do 10. mjeseca starosti predvidjele su autizam dijagnosticiran s 36 mjeseci starosti. Nadalje, starija djeca s autizmom imala su sna\u017enije odgovore u mozgu na o\u010dne znakove nakon primjene intranazalnog oksitocina. Istra\u017eivanja pokazuju da varijacije gena koje utje\u010du na otpu\u0161tanje oksitocina i iskustvo dojenja imaju utjecaja i na emocionalni odgovor na o\u010di kod dojen\u010dadi ve\u0107 od 7. mjeseca starosti.<\/p>\n

Sve u svemu, sposobnost \u010ditanja misli razvija se rano kod ljudske dojen\u010dadi, i pod jakim je utjecajem znakova iz o\u010diju. Ovaj fenomen ne zahtijeva eksplicitno, konceptualno razumijevanje drugih umova, nego se oslanja na izravno iskustvo emocionalnih i mentalnih stanja drugih.<\/p>\n

Naravno, ljudi mogu \u010ditati jedni druge na niz na\u010dina – dodirom, primjerice, ili vokalnim znakovima (op. ton glasa i sli\u010dno). No znakovi o\u010diju uvijek su bili neprocjenjivi tijekom bliskih interakcija bez fizi\u010dkog kontakta. Rano u na\u0161oj evoluciji, znakovi oka bili su od vitalne va\u017enosti za kooperativni lov i potragu za hranom, zaista bitni za grupe koje su se nadale da \u0107e izbje\u0107i grabe\u017eljivce i uhvatiti plijen. Danas, takvi znakovi poma\u017eu nam pregovarati u velikom svijetu, bilo da prolazimo kroz masu na ulici ili radimo na poslu. Komunikacija kroz o\u010di pomo\u0107 je suradnji, jer nam poma\u017ee prepoznati i uskladiti se s najboljim partnerima kroz pristup njihovim umovima. O\u010di kao prozori u tu\u0111e umove mo\u017ee se smatrati obilje\u017ejem ljudskog dru\u0161tvenog funkcioniranja, s dubokim biolo\u0161kim korijenima.<\/p>\n

Autor: Tobias Grossmann<\/p>\n

\u010clanak je originalno objavljen na Aeon.co<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O\u010di imaju bitnu ulogu u na\u0161im svakodnevnim susretima i ponekad se metafori\u010dki za njih ka\u017ee da su prozori du\u0161e. Sada postoje uvjerljivi dokazi koji podr\u017eavaju mi\u0161ljenje da se brojne informacije iz uma druge osobe mogu i\u0161\u010ditati iz o\u010diju. U jednom dokazu koncepta, testu \u010ditanja uma kroz o\u010di (eng. Reading the Mind in the Eye Test, […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16366],"tags":[17186,17891,18306],"class_list":["post-21041624","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-neuroznanost","tag-kognicija","tag-oko","tag-oksitocin"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21041624","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21041624"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21041624\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21041624"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21041624"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21041624"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}