Od zaobljenih meduza do kamenolikih li\u0161ajeva, na\u0161 planet vrvi tolikom raznoliko\u0161\u0107u \u017eivota da je nemogu\u0107e prepoznati neke organizme kao \u017eive. Ta kompleksnost upu\u0107uje na izazov potrage za \u017eivotom kakav ne poznajemo \u2013 vanzemaljska biologija koja je mogla preuzeti druge planete, gdje uvjeti ne nalikuju ni na \u0161to \u0161to smo dosad vidjeli. \u201eSvemir je zaista veliko mjesto. \u0160anse su, ako to mo\u017eemo zamisliti, da vjerojatno postoji negdje na nekom planetu\u201c, rekao je Morgan Cable, astrokemi\u010dar u Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni u Kaliforniji. \u201ePitanje je, ho\u0107emo li ga uspjeti prona\u0107i?\u201c<\/p>\n
Desetlje\u0107ima astronomi dolaze do pitanja ograni\u010davanja svoje potrage na organizme koji su u \u0161irem smislu nalik \u017eivotu na Zemlji. NASA-ina letjelice Viking 1 i Viking 2 ispitale su 1976. godine ispitala uzorke tla na Marsu i poku\u0161ale ih animirati koriste\u0107i tip organskih nutrijenata koje vole mikrobi sa Zemlje, s neuvjerljivim rezultatima. Kasnije ove godine, traga\u010d plina u orbiti (TPO= ExoMars Europske svemirske komisije po\u010det \u0107e potragu za metanom u atmosferi Marsa, kojeg bi mogao proizvoditi bakterijski \u017eivot nalik Zemljinom. NASA-in Mars 2020 rover tako\u0111er \u0107e tra\u017eiti sastavnice na bazi ugljika mogu\u0107ih pro\u0161lih ili sada\u0161njih marsijanskih organizama.<\/p>\n
Ali okoli\u0161 na Marsu ne nalikuje puno Zemljinom, a egzoplaneti koje astronomi pronalaze oko drugih zvijezda jo\u0161 su \u010dudniji \u2013 mnogi od njih ne nalikuju ni\u010demu u na\u0161em Sun\u010devom sustavu. Iz tog razloga, va\u017eno je pro\u0161iriti potragu za \u017eivotom. Moramo otvoriti svoje umove stvarno nepoznatim tipovima biolo\u0161kih, kemijskih, geolo\u0161kih i fizi\u010dkih procesa. \u201eSvi tra\u017ee ‘biopotpise’, ali oni su bezna\u010dajni zato \u0161to nemamo ni jedan drugi primjer te biologije\u201c, rekao je kemi\u010dar Lee Cronin sa Sveu\u010dili\u0161ta u Glasgowu.<\/p>\n
Kako bismo otvorili umove, moramo se vratiti na same osnove i razmotriti temeljne uvjete koji su nu\u017eni za \u017eivot. Prvo, potreban je neki vid energije, poput vulkanskog vru\u0107eg izvora ili hidrotermalnih otvora. To bi isklju\u010dilo planete ili mjesece kojima nedostaje sna\u017ean izvor unutarnje topline. \u017divot tako\u0111er treba za\u0161titu od svemirske radijacije, poput ozonskog omota\u010da u atmosferi. Mnogi novootkriveni svjetovi veli\u010dine Zemlje, uklju\u010duju\u0107i i one oko zvijezda TRAPPIST-1 i Proxima Centauri, orbitiraju oko crvenih patuljastih zvijezda \u010dije mo\u0107ne baklje mogu li\u0161iti planet njegove atmosfere. Istra\u017eivanja provedena Svemirskim teleskopom James Webb, koji \u0107e biti lansiran sljede\u0107e godine, otkrit \u0107e bismo li trebali isklju\u010diti i ove planete.<\/p>\n
Kona\u010dno, sve \u0161to znamo o \u017eivotu upu\u0107uje na to da mu je potreban nekakav tip teku\u0107eg otapalo u kojemu kemijske interakcije mogu dovesti do samorepliciraju\u0107ih molekula. Voda je izuzetno u\u010dinkovita u tom smislu. Ona olak\u0161ava stvaranje i razbijanje kemijskih veza, spaja proteine ili neke druge strukturne molekule i \u2013 za stvarni organizam \u2013 olak\u0161ava hranjenje i rje\u0161avanje otpada. Zato planetarni znanstvenici trenuto zadr\u017eavaju svoj fokus na \u201enaseljivoj zoni\u201c oko zvijezda, lokacija na kojima bi svijet mogao imati pravu temperaturu za postojanje teku\u0107e vode na povr\u0161ini.<\/p>\n
Ova ograni\u010denja i dalje ostavljaju \u0161irok rang mogu\u0107nosti. Mo\u017eda bi druge teku\u0107ine mogle postojati umjesto vode. Ili manje egzoti\u010dna mogu\u0107nost: mo\u017eda je biologija mogla nastati u zakopanom oceanu na stranom svijetu prekrivenom ledom. Takve postavke mogle bi ponuditi energiju, za\u0161titu i teku\u0107u vodu, i svejedno pru\u017eati gotov ni jedan vanjski znak \u017eivota, \u0161to ga \u010dini te\u0161kim za uo\u010diti. \u0160to se ti\u010de planeta oko drugih zvijezda, jednostavno ne znamo dovoljno da bismo mogli re\u0107i \u0161to se doga\u0111a (ili ne doga\u0111a) tamo. \u201eTe\u0161ko je zamisliti da bismo mogli definitivno prona\u0107i \u017eivot na egzoplanetu\u201c, priznao je Jonathan Lunine, planetarni znanstvenik na Sveu\u010dili\u0161tu Cornell. \u201eAli vanjski Sun\u010dev sustav nam je dostupan.\u201c<\/p>\n
Potraga za egzoti\u010dnim \u017eivotom stoga mora zapo\u010deti blizu doma. Saturnovi i Jupiterovi mjeseci nude testni slu\u010daj mo\u017ee li biologija postojati bez atmosfere. Jupiterova Europa i Saturnov Enceladus imaju unutarnje oceane i izvore topline. Enceladus izbacuje ogromne gejzire vodene pare na svom ju\u017enom polu; Europa tako\u0111er ispuhne pokoji oblak. Budu\u0107e svemirske misije mogle bi letjeti kroz oblake i u njima tra\u017eiti mogu\u0107e biokemikalije. Predlo\u017eena NASA-ina letjelica trebala bi sletjeti na Europu za desetak godina i potra\u017eiti mogu\u0107e oceanske vode pro\u017eete mikrobima koje su procurile na povr\u0161inu ili se povukle ispod nje.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu, drugi Saturnov mjesec \u2013 Titan \u2013 mogao bi nam re\u0107i mo\u017ee li \u017eivot nastati bez teku\u0107e vode. Titan je isto\u010dkan jezerima metana i etana koja se pune sezonskim ugljikovodi\u010dnim ki\u0161ama. Lunine i njegovi kolege pitali su se mo\u017ee li \u017eivot nastati u tako hladnom polo\u017eaju. Postoji nekoliko dobro formuliranih (ali jo\u0161 uvijek nefinanciranih) koncepata koje bi letjelica mogla ispitati u Titanovim metanskim jezerima, u potrazi za mikrobnim \u017eivotom.<\/p>\n
Za \u0161arenu hrpu egzoplaneta koji nemaju analoge u Sun\u010devom sustavu, pak, znanstvenici se moraju osloniti na laboratorijske eksperimente i puku imaginaciju. \u201eI dalje tra\u017eimo osnovne fizi\u010dke i kemijske preduvjete koji su potrebni \u017eivotu, ali nastojimo odr\u017eati mre\u017eu \u0161to \u0161irom\u201c, rekao je Cable. Znanstvenici koji prou\u010davaju egzoplanete, poput Sare Seager sa MIT-a i Victorije Meadows sa Sveu\u010dili\u0161ta u Washingtonu, modeliraju disparatne tipove mogu\u0107ih planetarnih atmosfera i tipova kemijskih potpisa koje je \u017eivot mogao utisnuti u njih.<\/p>\n
Sada je breme dokaza na NASA-i i drugim svemirskim agencijama da dizajniraju instrumente koji \u0107e mo\u0107i detektirati \u0161to vi\u0161e znakova \u017eivota. Najsuvremeniji teleskopi pristupaju tek ograni\u010denom rasponu valnih duljina. \u201eAko mislite o spektru kao o venecijanskim \u017ealuzinama, uklonjeno je tek nekoliko letvica. To nije dobar na\u010din da dobijete kompoziciju\u201c, rekao je Lunine. Kao odgovor na to, astronomi koje vode Seager i Scott Gaudi s Dr\u017eavnog sveu\u010dili\u0161ta u Ohiju predlo\u017eili su Misiju snimanja naseljivih egzoplaneta (HabEx) za NASA-u tijekom 2030-ih i 2040-ih. Misija bi skenirala egzoplanete preko \u0161irokog raspona opti\u010dkih i skoro-infracrvenih valnih duljina u potrazi za znakovima kisika i vodene pare.<\/p>\n
Pokretanje velike potrage za izvanzemaljcima ne\u0107e biti jednostavno i ne\u0107e biti jeftino, ali \u0107e zasigurno biti transformativno. \u010cak i ako astrobiolozi ni\u0161ta ne prona\u0111u, to znanje \u0107e nam re\u0107i koliko je poseban \u017eivot ovdje na Zemlji. I bilo kakav uspjeh bit \u0107e uznemiruju\u0107 za Zemlju. Pronalazak bakterija nalik zemaljskima na Marsu otkrio bi nam da nismo sami. Pronalazak organizama koji plivaju u metanu na Titanu rekao bi nam, \u010dak i dublje, da na\u0161 na\u010din nije jedini na\u010din nastajanja \u017eivota. U svakom slu\u010daju, mi Zemljani nikad ne\u0107emo imati isti pogled na kozmos.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Od zaobljenih meduza do kamenolikih li\u0161ajeva, na\u0161 planet vrvi tolikom raznoliko\u0161\u0107u \u017eivota da je nemogu\u0107e prepoznati neke organizme kao \u017eive. Ta kompleksnost upu\u0107uje na izazov potrage za \u017eivotom kakav ne poznajemo \u2013 vanzemaljska biologija koja je mogla preuzeti druge planete, gdje uvjeti ne nalikuju ni na \u0161to \u0161to smo dosad vidjeli. \u201eSvemir je zaista veliko […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[18007],"tags":[16491,18249,17092,18764,17690,18579,16470,16536,19212],"class_list":["post-21042118","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-astrobiologija-svemir","tag-egzoplanet","tag-enceladus","tag-europa","tag-exomars","tag-izvanzemaljac","tag-izvanzemaljski-zivot","tag-nasa","tag-titan","tag-vanzemaljci"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21042118","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21042118"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21042118\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21042118"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21042118"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21042118"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}