Divovska \u017eaba veli\u010dine lopte za pla\u017eu koja je \u017eivjela prije 70 milijuna godina imala je ugriz koji je mogao biti dovoljno sna\u017ean da \u0161\u010depa male dinosaure.<\/p>\n
Beelzebufo ampinga<\/em> bila je najve\u0107a \u017eaba koja je ikad \u017eivjela \u2013 bar koliko znamo. No, bila je sli\u010dna modernim Ceratophrys<\/em> \u017eabama, i sada znanstvenici koriste te sli\u010dnosti kako bi do\u0161li do fascinantnog otkri\u0107a.<\/p>\n Ceratophrys<\/em> \u017eabe poznate su i kao Pacman \u017eabe zbog svog okruglog tijela i gotovo komi\u010dno velikih usta. To su mrzovoljna stvorenja, koja sjede u ti\u0161ini i poku\u0161avaju ugristi sve \u0161to pro\u0111e.<\/p>\n Upravo ove Ceratophrys<\/em> \u017eabe su prou\u010davali znanstvenici kako bi odredili silu ugriza \u017eabe Beelzebufo.<\/em><\/p>\n Koristili su transduktor izra\u0111en po mjeri, s dvije plo\u010de prekrivene ko\u017eom. Kada \u017eaba zagrize plo\u010de, one se pona\u0161aju poput skala koje mogu precizno osjetiti silu ugriza.<\/p>\n Ceratophrys<\/em> \u017eaba s glavom \u0161irine 4,5 centimetra ima silu ugriza od 30 njutna ili otprilike 3 kilograma. Ovo \u017eabi omogu\u0107ava da, jednom kad uhvati plijen svojim ljepljivim jezikom, \u010dvrsto osigura hranu koja se otima u svojim mo\u0107nim \u010deljustima u nepopustljivom stisku.<\/p>\n \u201eZa razliku od velike ve\u0107ine \u017eaba koje imaju slabe \u010deljusti i obi\u010dno konzumiraju mali plijen, rogate \u017eabe iz zasjede napadaju \u017eivotinje svoje veli\u010dine \u2013 uklju\u010duju\u0107i druge \u017eabe, zmije i glodavce. I njihove mo\u0107ne \u010deljusti igraju klju\u010dnu ulogu u grabljenju i pokoravanju plijena\u201c, rekao je znanstvenik Marc Jones sa Sveu\u010dili\u0161ta Adelaide i Muzeja Ju\u017ene Australije.<\/p>\n Skaliranje sile ugriza za \u017eabe s ustima \u0161irokima oko 10 centimetara pokazuje silu 500 njutna ili oko 50 kilograma. Velike rogate \u017eabe ove veli\u010dine \u017eive u Ju\u017enoj Americi, i ta sila ugriza konzistentna je s kornja\u010dama, krokodilima i grabe\u017eljivim sisavcima koji imaju usta iste veli\u010dine.<\/p>\n Metoda skaliranja kori\u0161tena je kako bi se odredila sila ugriza ovih ve\u0107ih \u017eaba, te radi povezivanja sile ugriza s veli\u010dinom tijela i glave, te je konzistentna s rezultatima na\u0111enim kod drugih \u017eivotinja, uklju\u010duju\u0107i ribe, reptile i glodavce.<\/p>\n Tim je koristio skalu kako bi izmjerio silu ugriza za usta veli\u010dine onih Beelzebufo<\/em> \u017eabe, oko 15,4 centimetara \u0161irine, te su prona\u0161li da je sila ugriza dosezala i do 2.200 njutna (oko 224 kilograma).<\/p>\n Mo\u017ee se usporediti s grabljivom kornja\u010dom s glavom iste veli\u010dine, te silom ugriza koja je dovoljna da slomi ljudski prst \u2013 stoga ju sigurno ne biste htjeli pomaziti.<\/p>\n \u201eS ovakvom silom ugriza, Beelzebufo<\/em> \u017eaba mogla je pokoriti male i mlade dinosaure s kojima je dijelila okoli\u0161\u201c, rekao je Jones. Divovska \u017eaba veli\u010dine lopte za pla\u017eu koja je \u017eivjela prije 70 milijuna godina imala je ugriz koji je mogao biti dovoljno sna\u017ean da \u0161\u010depa male dinosaure. Beelzebufo ampinga bila je najve\u0107a \u017eaba koja je ikad \u017eivjela \u2013 bar koliko znamo. No, bila je sli\u010dna modernim Ceratophrys \u017eabama, i sada znanstvenici koriste te sli\u010dnosti kako bi […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16346],"tags":[16506,17456],"class_list":["post-21042130","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biljke-i-zivotinje","tag-dinosaur","tag-zaba"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21042130","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21042130"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21042130\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21042130"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21042130"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21042130"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nIstra\u017eivanje je objavljeno u \u010dasopisu Scientific Reports<\/em>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"