Na\u0161a neprestana potreba za naftom rezultira sa 70-ak naftnih mrlja manjih razmjera svakog dana, a tu i tamo dogode se i ve\u0107e katastrofe.<\/p>\n
\u010ci\u0161\u0107enje samih mrlja te rehabilitacija kontaminiranog prostora obi\u010dno je dug proces, a na\u010din rada ovisi o vrsti smjese koja se izlila, temperaturi vode i sl.<\/p>\n
Nakon naftne katastrofe na platformi Deepwater Horizon, u vlasni\u0161tvu British Petrol (BP), koja se dogodila 2010. godine, naftna mrlja se \u0161irila gotovo tri mjeseca nakon potonu\u0107a same platforme. U katastrofi se oko 650 milijuna litara sirove nafte izlilo u more. Oblaci sitnih kapljica sirove nafte su se formirali na 1.500 m ispod razine mora, ali nije bilo sasvim jasno \u0161to se doga\u0111a s tim kapljicama.<\/p>\n
Ipak, bakterije koje se hrane sirovom naftom su dobrim dijelom o\u010distile Meksi\u010dki zaljev od zaga\u0111enja nakon navedene katastrofe. Naime, neke se bakterije hrane raspadnutom organskom hranom, neke znaju vr\u0161iti fotosintezu, neke dobivaju energiju iz izvora poput \u017eeljeznih ruda i uranija, a neke se hrane ugljikovodicima, koji zapravo i \u010dine sirovu naftu.<\/p>\n
Bakterije su evoluirale toliko da koriste sve dostupne izvore energije. A nafta je prili\u010dno star energije te je sigurno da su pojedine vrste bakterija milijunima godina prije \u010dovjeka koristile naftu koja je lagano istjecala iz podvodnih pukotina.<\/p>\n
\u010cini se kako su se pojedini rodovi bakterija specijalizirali za odre\u0111ene frakcije ugljikovodika. Tako Oceanospirillales bakterije jedu alkane, Cycloclasticus jedu aromatske ugljikovodike, koji su ina\u010de vrlo toksi\u010dne za ve\u0107inu drugih organizama. Methylococcaceae su bakterije koje vole metan, a Colwellia etan. Ove bakterije pripadaju klasama Gammaproteobacteria, Flavobacteria i Rhodobacteria.<\/p>\n
Svejedno, znanstvenici nisu bili sigurni mogu li bakterije uistinu o\u010distiti naftne mrlje i kojom to\u010dno brzinom. Primije\u0107eno je i kako bakterije neke tvari br\u017ee razla\u017eu, dok su neke druge molekule, pak, prevelike za razlaganje.<\/p>\n
Kako bi ispitali sve te nedoumice, tim Garyja Andersena s Lawrence Berkeley Nacionalne laboratorije u Kaliforniji je stvorio oblake raspr\u0161enih kapljica sirove nafte u morskoj vodi, sakupljenoj nedaleko od mjesta katastrofe te su pratili kako se razvija bakterijska flora. Napravili su tako prili\u010dno realnu in vivo simulaciju onoga \u0161to se doga\u0111a u podru\u010dju naftne mrlje.<\/p>\n
Uspjeli su tada identificirati sve vrste bakterija koje su koristile molekule u smjesi sirove nafte te one gene koji su odgovorni da svakoj od pojedina\u010dnih vrsta bakterija omogu\u0107uju hranjenja ugljikovodicima nafte. Rad tima je objavljen u Proceedings of National Academy of Sciences.<\/em><\/p>\n Pokazalo se kako su bakterije sposobne uspje\u0161no ukloniti sirovu naftu iz vode. Takva istra\u017eivanja i prou\u010davanja bakterija koje metaboliziraju sirovu naftu iznimno su bitna za ekologiju mora kako bi se moglo pravovremeno reagirati na naredne sli\u010dne ekolo\u0161ke katastrofe.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na\u0161a neprestana potreba za naftom rezultira sa 70-ak naftnih mrlja manjih razmjera svakog dana, a tu i tamo dogode se i ve\u0107e katastrofe. \u010ci\u0161\u0107enje samih mrlja te rehabilitacija kontaminiranog prostora obi\u010dno je dug proces, a na\u010din rada ovisi o vrsti smjese koja se izlila, temperaturi vode i sl. Nakon naftne katastrofe na platformi Deepwater Horizon, […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21043286,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16343],"tags":[17745,16569],"class_list":["post-21043287","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bakterije-i-virusi","tag-bakterije","tag-nafta"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21043287","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21043287"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21043287\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21043286"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21043287"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21043287"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21043287"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}