“Medicinskim rje\u010dnikom re\u010deno: naprije je pacijentu bilo sve gore i gore, zatim se stabilizirao, a sada, \u0161to je dosta ohrabruju\u0107e, pacijent se oporavlja”, jo\u0161 je pro\u0161le godine tako obja\u0161njavala znanstvenica Susan Solomon, ina\u010de autorica istra\u017eiva\u010dkog rada o ozonskoj rupi, no ve\u0107 sada na po\u010detku 2018. znamo da ozonska rupa ne\u0107e u potpunosti nestati.<\/p>\n
Ozonske rupe su podru\u010dja izrazito prorije\u0111enog stratosferskog ozona. Pojavljuju se jo\u0161 od kraja sedamdesetih iznad polarnoga dijela ju\u017ene polutke, a sredinom osamdesetih i iznad polarnih dijelova sjeverne polutke (Kanada, sjever Europe i Azije). Kroz ozonske rupe do Zemljine povr\u0161ine prodire dio ultraljubi\u010dastoga zra\u010denja kojeg bi ina\u010de zaustavio ozonski omota\u010d da nije o\u0161te\u0107en.<\/p>\n
Gigantska rupa u Zemljinom ozonskom omota\u010du ipak se ne\u0107e u potpunosti oporaviti za jo\u0161 barem pola stolje\u0107a, ali znanstvenici ameri\u010dke svemirske agencije NASA imaju dokaze kako se ova rupe ipak iscjeljuje i smanjuje.<\/p>\n
Po\u010detkom osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a znanstvenici su otkrili da sprejevi za kosu te rashladne stvari i razne druge kemikalije osloba\u0111aju tvari koje mogu \u0161tetiti ozonu i na kraju ga i uni\u0161titi. Naime, freoni\u00a0 (CFC) na kraju svog puta u visine (jer su lak\u0161i od zraka) nalije\u0107u na molekule ozona, a sun\u010devo zra\u010denje osloba\u0111a klorni plin. Pod utjecajem klora molekule ozona se raspadaju, a od njih onda ponovno nastaju obi\u010dne molekule kisika. Na taj se na\u010din uni\u0161tava ozonski omota\u010d. Jedna molekula freona dovoljna je da uni\u0161ti puno molekula ozona, a da bi stvar bila gora samo ta jedna molekula freona pre\u017eivljava i u atmosferi ostaje 50 do 100 godina.<\/p>\n
Otvorena ozonska rupa je izazvala svojevrsni globalni alarm,a na kraju 1987. godine svaka je dr\u017eava potpisivala Montrealski protokol kojim se obavezala na smanjenje upotrebe freona za \u010dak 50 posto. Taj ugovor se smatra najuspje\u0161nijim sporazumom o za\u0161titi okoli\u0161a u povijesti, a postoje i dokazi kako su rezultati tog slavnog ugovora vrlo uspje\u0161ni.<\/p>\n
Koriste\u0107i satelitske podatke od 2005. do 2016. godine, znanstvenici NASA-e saznali su da se nivo klora u ozonskom omota\u010du smanjuje za gotovo 1 posto svake godine. To je prvi put da su znanstvenici bili u stanju mjeriti kemijski sustav unutar ozonske rupe i prou\u010davati smanjenje o\u0161te\u0107enja ozonskog omota\u010da. To je odli\u010dna vijest za \u010dovje\u010danstvo, ali znanstvenici nagla\u0161avaju kako su potrebna desetlje\u0107a i desetlje\u0107a da ozonska rupa potpuno nestane.<\/p>\n
“Freoni\u00a0 mogu \u017eivjeti od 50 do 100 godina i dugo se zadr\u017eavaju u atmosferi. Stoga, kada je rije\u010d o ozonskoj rupi ona \u0107e se smanjivati do 2080. godine, ali i tada \u0107e postojati mala rupa”, poru\u010dila je Anne Douglass, koautorica studije.<\/p>\n
Rezultati studije su objavljeni u stru\u010dnom \u010dasopisu Geophysical Research Letters<\/em>. Podsjetimo, ozonska rupa je bila najve\u0107a 2000. godine kad je bila \u0161iroka oko 30 milijuna kvadratnih kilometara.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prije godinu dana govorilo se ne\u0161to druk\u010dije.<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21043477,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16372],"tags":[16926,19685,18333],"class_list":["post-21043478","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ekologija-i-okolis","tag-ozon","tag-ozonska-rupa","tag-zemlja"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21043478","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21043478"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21043478\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21043477"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21043478"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21043478"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21043478"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}