Ako je galaksija stara milijardama godina, a ljudima je trebalo tek nekoliko desetlje\u0107a da slete na mjesec i lansiraju svemirske postaje, za\u0161to jo\u0161 niti jedan jedini svemirski brod nije sletio u dvori\u0161te Bijele ku\u0107e?<\/p>\n\n\n\n
Mora da smo jedini koji letimo u kozmi\u010dkom susjedstvu, kao \u0161to su razni astrofizi\u010dari ve\u0107 desetlje\u0107ima tvrdili. Me\u0111utim, nova analiza tima kojeg predvodi astrofizi\u010dar Adam Frank sa Sveu\u010dili\u0161ta u Rochesteru sugerira ne\u0161to nijansiranije rje\u0161enje starog paradoksa. Lutanje Mlije\u010dnom stazom i uspostava ujedinjenog galakti\u010dkog carstva je mo\u017eda neizbje\u017ena za neku nadmo\u0107nu super-civilizaciju, ali ve\u0107ina kultura niti je nadmo\u0107na, niti je super \u2013 barem vidimo iz na\u0161eg iskustva. Svemirski brodovi se kvare. Prekomjerno aktivne zvijezde gutaju planete. Ekonomske krize i padovi vlada ubijaju nove brodove prije nego \u0161to uop\u0107e uzlete.<\/p>\n\n\n\n
Koriste\u0107i kombinaciju teorije i simulacije, koja je poslana arXivu i koja je trenutno pod recenzijom, Frank i njegovi kolege promi\u0161ljaju o zlatnoj sredini izme\u0111u jalove i plodne galaksije \u2013 galaksije u kojoj neke civilizacije mogu uspjeti u me\u0111uzvjezdanom osvajanju, ali bez ikakvog prostornog i vremenskog stiska nad cijelom Mlije\u010dnom stazom.<\/p>\n\n\n\n
Astronomi su tek po\u010deli tra\u017eiti znakove ikakve tehnologije me\u0111u zvijezdama (nazvanih tehnosignaturama), tako da su neki razo\u010darani ti\u0161inom koju pronalazimo do sad (\u010desto se u \u0161ali uspore\u0111uje stav da vanzemaljaca nema sa zaklju\u010dkom da dupini ne postoje nakon \u0161to se skenira tek dovoljno vode da napuni prosje\u010dan bazen). Ono \u0161to optimiste i dalje dr\u017ei budnima no\u0107u je argument postavljen prvi puta 1975. godine.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak i pu\u017eevim korakom, ka\u017ee, galaksija je toliko stara da bi bilo koja tehnolo\u0161ki sposobna vrsta trebala imati dovoljno vremena da se poka\u017ee svakoj zvijezdi u Mlije\u010dnoj stazi. Ipak, ne vidimo nikakve dokaze sada\u0161njih ili pro\u0161lih vanzemaljskih gradova ovdje na Zemlji \u2013 \u0161to \u010dini opservaciju nazvanu \u201e\u010cinjenica A\u201c. Akademici su ispisali tone i tone papira poku\u0161avaju\u0107i rije\u0161iti ovu zagonetku, znanu kao Fermijev paradoks, s obja\u0161njenima od toga da je \u010dovje\u010danstvo stavljeno u nekakav rezervat, do toga da svi drugi hiberniraju i \u010dekaju svemir koji \u0107e bolje ohladiti njihova ra\u010dunala.<\/p>\n\n\n\n
Mnoga se od ovih rje\u0161enja oslanjaju na naga\u0111anje o tome kako bi se vanzemaljci mogli pona\u0161ati, \u0161to Franku nikada nije sjelo: \u201eJedna od stvari koja nam je uvijek i\u0161la na \u017eivce kad ljudi govore o Fermijevom paradoksu je to da je uvijek bilo toliko puno izmi\u0161ljene egzosociologije.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Umjesto toga, Frank i njegovi suradnici izgradili su najsveobuhvatniji model do sada kako bi poku\u0161ali odvojiti fikciju od znanosti i odgovoriti na jedno pitanje: Od svih mogu\u0107ih galaksija u kojima bismo mogli \u017eivjeti, koje su galaksije u skladu s \u010cinjenicom A?<\/p>\n\n\n\n
Nekoliko zna\u010dajki razlikuju ovu analizu od drugih. Kao prvo, ovi istra\u017eiva\u010di su u svojim simulacijama uzeli u obzir da se zvijezde zapravo pomi\u010du. \u201e\u010cak i ako nemate brod, putujete galaksijom besplatno,\u201c ka\u017ee Jason Wright, koautor i astronom sa Sveu\u010dili\u0161ta Penn State. \u201eSvakih 100 000 godina neka nova zvijezda nam je najbli\u017ea, tako da mo\u017eete skoknuti k toj zvijezdi.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Tim je izra\u010dunao da civilizaciji koja koristi brodove tek deset do tisu\u0107u puta br\u017ee od na\u0161ih starih Voyager sondi, pomicanje zvijezda skra\u0107uje vrijeme potrebno da se ta civilizacija ra\u0161iri po cijeloj galaksiji na tek nekoliko stotina milijuna godina. Drugim rije\u010dima, ako stisnete postojanje neke galaksije u jednu kalendarsku godinu, svatko tko lansira brodove prije 7. sije\u010dnja mo\u017ee dose\u0107i svaki sustav do 14. sije\u010dnja. Sada, 31. prosinca, ve\u0107 pozama\u0161no kasne.<\/p>\n\n\n\n
Ovo kratko vrijeme \u0161irenja dodatno je produbilo misterij \u010cinjenice A, dok istra\u017eiva\u010di nisu dodali jo\u0161 dva faktora u pri\u010du. Prvo, kako to Frank ka\u017ee, dobre planete te\u0161ko je prona\u0107i. Neke zvijezde nemaju planete. Mnogi planeti ba\u0161 i ne odgovaraju va\u0161im potrebama, ili je, mo\u017eda, va\u0161 planet iz snova ve\u0107 naseljen.<\/p>\n\n\n\n
Drugo, niti jedno stani\u0161te ne mo\u017ee postojati zauvijek, kao \u0161to \u010dovje\u010danstvo po\u010dinje shva\u0107ati. \u0160irenje na druge sustave mo\u017ee produljiti cjelokupni \u017eivotni vijek civilizacije, ali od trenutka kad nastane nova kolonija, dani su joj odbrojani. Mo\u017ee trajati stotinama tisu\u0107a ili \u010dak milijunima godina, ali u nekom trenutku, nekakva katastrofa \u0107e ju gotovo sigurno uni\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n
Uzimaju\u0107i u obzir \u017eivotnu dob kolonija, vrijeme punjenja izme\u0111u lansiranja i ostale faktore, tim je izra\u010dunao koliko se civilizacija u galaksiji potencijalno mo\u017ee naseliti, i prona\u0161li su tri op\u0107enite kategorije. Prve dvije predstavljaju zdravorazumsko rje\u0161enje Fermijevog paradoksa: ako ima mno\u0161tvo dobrih planeta i pre\u017eivljavanje je lako, galaksija bi trebala biti puna \u017eivota. Ako je pak suprotno, nitko ba\u0161 ne\u0107e daleko sti\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, mnoge simulacije spadaju u tre\u0107u kategoriju \u2013 Mlije\u010dna staza koja ostaje tek djelomice naseljena zauvijek. Jurenje galaksijom u brzim naletima mo\u017ee biti lako, ali upravljanje tim silnim teritorijem nakon toga je gotovo nemogu\u0107e. Kolonije umiru, razdvajaju se i mnogi prostori ponovno postaju nenaseljeni. Neki se opet nasele, neki ne.<\/p>\n\n\n\n
\u201eMo\u017eete zavr\u0161iti s tom rijetkom mre\u017eom kolonija,\u201c ka\u017ee Wright, \u201egdje je cijela galaksija naseljena, ali bilo koji sustav u bilo koje vrijeme ne mora biti.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda smo se na\u0161li u jednoj od tih zona koja je ostala netaknuta barem milijunima godina (autori isti\u010du, da je Zemlja bila naseljena daleko u svojoj geolo\u0161koj pro\u0161losti, do danas ne bi ostalo nikakvog traga tome). Ako je to uistinu slu\u010daj, \u010cinjenicu A ne treba posebno obja\u0161njavati.<\/p>\n\n\n\n
Neki jo\u0161 uvijek preferiraju druge na\u010dine rje\u0161avanja Fermijevog paradoksa, poput Andersa Sandberga, istra\u017eiva\u010da s Instituta za budu\u0107nost \u010dovje\u010danstva u Oxfordu, koji sugerira da je \u017eivot mo\u017eda jednostavno vrlo rijedak. On bi rado htio da Frankove simulacije pokriju \u0161iri spektar mogu\u0107nosti. \u201eVrlo je lijep model,\u201c napisao je Sandberg u e-mailu, \u201eali autori se ograni\u010davaju na poprili\u010dno uski prostor za mogu\u0107nosti.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Astronomkinja Jill Tarter, \u010diji je rad inspirirao roman Kontakt Carla Sagana, pohvalila je sposobnosti cijelog tima, ali i propituje koliko daleko teorijske analize mogu i\u0107i. \u201eOni su pametni ljudi i vjerojatno su dobro izra\u010dunali,\u201c rekla je u e-mailu, \u201e\u0161to god to zna\u010dilo uz nedostatak ikakvih podataka.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Autori se sla\u017eu da nikakva teorija ne mo\u017ee zamijeniti stvarnu potragu, ali ka\u017eu da ova analiza podupire njihov optimizam da tehnolo\u0161ki sposobne vrste mogu postojati u na\u0161oj galaksiji, kao i njihovo uvjerenje da bi astronomska zajednica trebala i\u0107i i potra\u017eiti ih. Frank isti\u010de rapidno pove\u0107anje broja poznatih planetarnih sustava, s gotovo 4000 egzoplaneta otkrivenih od 1992. godine, i veseli se razvoju mogu\u0107nosti detaljnih istra\u017eivanja tih svjetova.<\/p>\n\n\n\n
\u201ePogledat \u0107emo te atmosfere i provjeriti imaju li kisik i metan,\u201c ka\u017ee Frank, \u201ei mo\u017eda nai\u0111emo na tehnosignaturu. Prvi put u tisu\u0107u godina raspravljanja o \u017eivotu na drugim planetima, \u017eivimo u dobu kad zapravo i imamo neke podatke.\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Zdrav razum ka\u017ee da bi vanzemaljci trebali biti ili svugdje ili nigdje. Novi model ka\u017ee da mogu biti oboje.<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21051668,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16323],"tags":[19941,18006],"class_list":["post-21046111","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svemir","tag-izvanzemaljci","tag-svemir-2"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21046111","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21046111"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21046111\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21051668"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21046111"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21046111"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21046111"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}