Stanovnike na\u0161eg planeta vjerojatno bi bilo vrlo lako uvjeriti da Zemlja stoji potpuno mirno i da se uop\u0107e ne kre\u0107e. To je zbog \u010dinjenice da mi Zemljani u stvarnosti ne osje\u0107amo kretanje u svojoj okolini. \u010cvrsto nogama na Zemlji nama se ne \u010dini da se pomi\u010demo.\u00a0No, dovoljan je samo jedan pogled u smjeru neba i brzo bi uvidjeli da smo u krivu: oblaci su najjednostavniji i najelegantniji dokaz Zemljinog kontinuiranog kretanja.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak su i neki od najstarijih astronoma bili uvjereni da \u017eivimo u geocentri\u010dnom svemiru, \u0161to bi zna\u010dilo da je Zemlja u sredi\u0161tu svega. Njihova tvrdnja da se Sunce u stvari okre\u0107e oko Zemlje bila je gotovo op\u0107e prihva\u0107ena ideja. Izlasci i zalasci Sunca smatrani su izravnom posljedicom kretanja Sunca, a ne Zemlje. No ve\u0107 i tada su postojale odre\u0111ene stvari koje nisu bile u skladu sa tom vizijom, a kao primjer mo\u017eemo izdvojiti nepravilno gibanje odre\u0111enih planeta. Ponekad bi se oni udaljili od Zemlje da bi se nakon nekog vremena vratili i nastavili svoje kretanje prema naprijed. Ovo tada\u0161njim astronomima nije bilo jednostavno objasniti.<\/p>\n\n\n\n
Danas se ova vrsta gibanja naziva retrogradnim kretanjem i doga\u0111a se u trenucima kada Zemlja “uhvati” drugi planet u svojoj orbiti.<\/p>\n\n\n\n
Primjerice, Mars kru\u017ei svojom orbitom vi\u0161e udaljen od Sunca nego Zemlja. U jednom trenutku Zemlja dolazi blizu Marsove orbite i u tom se trenu Mars pomi\u010de unatrag. Nakon \u0161to Zemlja u svom kretanju prije\u0111e Mars, on se vrati natrag u svoj polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedan dokaz koji je podupirao tvrdnju o Suncu kao centru potje\u010de od tzv. paralakse, promjene polo\u017eaja zvijezda i nebeskih iz razli\u010ditih smjerova.<\/p>\n\n\n\n
Kako bi vam najjednostavnije objasnili paralaksu, dr\u017eite ka\u017eiprst potpuno ispru\u017eene ruke ravno ispred svog lica. Pogledajte ga samo s lijevim okom, zatvaraju\u0107i desno oko. Zatim zatvorite lijevo oko i pogledajte prst desnim okom. Pozicija prsta se promijenila. To je zato \u0161to va\u0161e lijevo i va\u0161e desno oko gleda isti prst iz druga\u010dijih kutova.<\/p>\n\n\n\n
Isto se doga\u0111a i na Zemlji kada gledamo zvijezde. Potrebno je oko 365 dana da na\u0161 planet obi\u0111e Sunce. Ako pogledamo neku zvijezdu (koja se nalazi relativno blizu nas) u razli\u010ditim godi\u0161njim dobima, recimo ljeti i zimi, primjetit \u0107emo da se njezin vidljivi polo\u017eaj na nebu mijenja. Razlog tomu je \u0161to se mi nalazimo na razli\u010ditim to\u010dkama na\u0161e orbite kroz ta dva doba. Dakle, Zemlja je ta koja se kre\u0107e. Uz malo jednostavne matematike, paralaksom mo\u017eemo izra\u010dunati i udaljenost do te iste zvijezde.<\/p>\n\n\n\n
Zemljina vrtnja je konstantna, ali brzina kretanja planeta ipak ovisi o geografskoj \u0161irini na kojoj se nalazite. Opseg ekvatora (prostor gdje je Zemlja naj\u0161ira) je oko 24.898 milja (40.070 kilometara), prema NASA-i. Ako jedan dan ima 24 sata, opseg \u0107emo dijeliti duljinom dana. Izra\u010dunavanjem dobijamo brzinu vrtnje na ekvatoru u iznosu od 1.037 m \/ ph ili 1.670 km \/ h.<\/p>\n\n\n\n
No ne\u0107ete se kretati tom brzinom ako se nalazite u nekoj drugoj geografskoj \u0161irini. Ako pomaknemo svoje stajali\u0161te na podru\u010dje od 45 stupnjeva zemljopisne \u0161irine (bilo sjeverne ili ju\u017ene \u0161irine), brzinu \u0107emo morati izra\u010dunati pomo\u0107u trigonometrijske funkcije tj. kosinusa te zemljopisne \u0161irine. Kosinus od 45 je 0,707, pa je brzina vrtnje na 45 stupnjeva otprilike 0,707 x 1037 = 733 mph (1,180 km \/ h).<\/p>\n\n\n\n
Ta \u0107e se brzina smanjivati pomicanjem u smjeru sjevera ili juga sve dok ne stignete do Sjevernog ili ju\u017enog pola. Tamo \u0107ete se iznenaditi koliko dugo vremena treba za vrtnju (jer je tu najsporija) – \u010ditav dan. Ove razlike u brzinama na odre\u0111enim mjestima na planetu, pokazale su se kao prednost svemirskim agencijama i njihovom slanju raketa u Svemir.<\/p>\n\n\n\n
Naime, kod slanja ljudi na Me\u0111unarodnu svemirsku postaju, najidealna lokacija je svakako ona najbli\u017ea ekvatoru. Zbog toga sve teretne misije na Me\u0111unarodnoj svemirskoj postaji kre\u0107u iz Floride, SAD. Na taj na\u010din se rakete kod lansiranja kre\u0107u u istom smjeru kao Zemlja, i tako dobivaju na brzini kako bi \u0161to lak\u0161e poletjele u nebo.<\/p>\n\n\n\n
Zemljina vrtnja oko svoje osi, naravno, nije jedino kretanje u svemiru. Na\u0161a orbitalna brzina, kojom se Zemlja kre\u0107e oko Sunca je oko 67.000 km \/ h (107.000 km \/ h), po Cornellu i izra\u010dunava se geometrijski.<\/p>\n\n\n\n
Prvo, moramo otkriti koliku udaljenost Zemlja prelazi. Znamo da joj treba 365 dana da obi\u0111e Sunce. Orbita po kojoj se kre\u0107e je elipti\u010dna, ali mi \u0107emo re\u0107i da je kru\u017ena, kako bi pojednostavili ovaj geometrijski zra\u010dun. Dakle, Zemljina orbita je opseg kruga. Udaljenost od Zemlje do Sunca – \u0161to se ina\u010de zove astronomska jedinica – iznosi 92.955.807 milja (149.597.870 kilometara).To je polumjer (r). Opseg kruga je jednak 2 x \u03c0 x r. Tako dolazimo do podatka da je Zemlja putovala oko 584 milijuna milja (940 milijuna km) tijekom razdoblja od jedne godine. S obzirom da je brzina jednaka udaljenosti putovanja tijekom vremena (v=s x t), Zemljina brzina se izra\u010dunava dijeljenjem 584 milijuna kilometara (940 milijuna km) sa 365,25 dana i podjelom tog rezultata sa 24 sata kako bi dobili mjerne jedinice.<\/p>\n\n\n\n
Zaklju\u010dak: sveukupno Zemlja putuje oko 1,6 milijuna milja (2,6 milijuna km) ili 66,627 km \/ h (107,226 km \/ h) na dan.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Stvarno ne postoji nikakva \u0161ansa da budemo izba\u010deni u svemir, jer je gravitacija Zemlje iznimno jaka u usporedbi s njenim gibanjem (Ovo potonje gibanje se naziva centripetalno ubrzanje.)<\/p>\n\n\n\n Na svojoj najja\u010doj to\u010dki, koja se nalazi na ekvatoru, centripetalno ubrzanje se suprotstavlja Zemljinoj gravitaciji sa brojkom od samo 0,3 posto. Tako mala promjena gravitacije ne mo\u017ee se fizi\u010dki osjetiti, ali \u0107e va\u0161a te\u017eina svakako biti manja na ekvatoru nego na polovima.<\/p>\n\n\n\n NASA je detaljno prou\u010dila zemljino kretanje i vrtnju i objavila da je vjerojatnost da se Zemlja zaustavi i prestane vrtjeti oko svoje osi “prakti\u010dki nula”, i to za razdoblje od sljede\u0107ih nekoliko milijardi godina.<\/p>\n\n\n\n Teoretski, me\u0111utim, ako bi se Zemlja jednom i zaustavila, posljedice bi bile stra\u0161ne. Atmosfera bi se i dalje nastavila kretati prema izvornoj brzini Zemljine rotacije. To zna\u010di da bi sve nestalo sa lica Zemlje, uklju\u010duju\u0107i ljude, zgrade, pa \u010dak i stabla, tlo i stijene.<\/p>\n\n\n\n \u0160to ako bi proces bio postupniji i Zemlja bi dulje usporavala svoju vrtnju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovo je mnogo vjerojatniji scenarij tijekom milijarde godina, jer su i Sunce i Mjesec vezani uz Zemljinu vrtnju. To bi pru\u017eilo vi\u0161e mogu\u0107nosti i vremena da se ljudi, \u017eivotinje i biljke prilagode toj iznenadnoj promjeni. Prema zakonima fizike, najsporije \u0161to bi se Zemlja mogla vrtjeti je jedan okretaj svakih 365 dana. Taj se pojam opisuje kao “Sun\u010deva sinkronizacija” i zapravo lai\u010dki ka\u017ee da bi jedna strana na\u0161eg planeta uvijek bila okrenuta prema Suncu, dok bi druga bila cijelo vrijeme okrenuta od Sunca.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda niste znali!<\/strong> \u00a0Mjesec kojeg mi gledamo svake ve\u010deri ve\u0107 je sinkroniziran sa Zemljom, tako da je prema nama uvijek okrenuta ista strana Mjeseca, dok je druga strana nasuprot nama.<\/p>\n\n\n\n No, ponovno da se vratimo na scenarij prestanka vrtnje: sigurno bi se pojavili neki drugi \u010dudni u\u010dinci.<\/p>\n\n\n\n Stanovnike na\u0161eg planeta vjerojatno bi bilo vrlo lako uvjeriti da Zemlja stoji potpuno mirno i da se uop\u0107e ne kre\u0107e. To je zbog \u010dinjenice da mi Zemljani u stvarnosti ne osje\u0107amo kretanje u svojoj okolini. \u010cvrsto nogama na Zemlji nama se ne \u010dini da se pomi\u010demo.\u00a0No, dovoljan je samo jedan pogled u smjeru neba i […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21052001,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16323],"tags":[21649],"class_list":["post-21050919","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svemir","tag-kretanje-zemlje"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050919","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21050919"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050919\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21052001"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21050919"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21050919"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21050919"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\u0160to ako se Zemlja prestane vrtjeti?<\/h2>\n\n\n\n