Kada govorimo o tijelima sun\u010deva sustava, mislimo o svim nebeskim objektima koji su pod utjecajem Sun\u010deve gravitacije kao i samo Sunce. Sun\u010dev sustav se formirao od golemog me\u0111uzvjezdanog oblaka plina i pra\u0161ine (99% vodik i helij te 1% te\u017ei elementi). Oblak se sporo okretao oko svog sredi\u0161ta i mirno kru\u017eio oko sredi\u0161ta galaksije. Danjoj formaciji Sun\u010deva sustava pridonijela je eksplozija zvijezde (supernova) u blizini. Udarni val materijala sa eksplodiraju\u0107e zvijezde je obogatio oblak te\u017eim materijalima koji su nastali u supernovi, te uzrokovao sabijanje plina i pra\u0161ine koji su ve\u0107 bili tu. To je imalo za posljedicu rastu\u0107u gusto\u0107u oblaka i gravitacijsku silu me\u0111u \u010desticama. Sabijanje oblaka je natjeralo ve\u0107inu materijala u samo sredi\u0161te od kojeg nastaje protozvijezda, dok se ostatak oblaka spljo\u0161tio u disk.<\/p>\n\n\n\n
Kad se plin po\u010deo hladiti, stekli su se uvjeti za okupljanje atoma i molekula plina i pra\u0161ine u manje \u010destice. Manje \u010destice su se polako zbog elektri\u010dnih i gravitacijskih sila po\u010dele udru\u017eivati u ve\u0107e, tvore\u0107i prve planetezimale, prete\u010de planeta. Planetezimali su se me\u0111usobno sudarali, pri \u010demu su se neki drobili u manje komade (pri br\u017eim sudarima), a neki udru\u017eivali(pri sporijim sudarima). Veli\u010dina do koje su mogli narasti uvelike je ovisila o udaljenosti njihovih orbita od protozvijezde te gusto\u0107i diska na toj udaljenosti. Teorija ka\u017ee da su tipi\u010dni planetezimali u unutarnjem dijelu sun\u010deva sustava bili mase Mjeseca, dok je prosje\u010dni planetezimal u vanjskom dijelu sun\u010deva sustava imao oko 15 masa Zemlje.<\/p>\n\n\n\n
Teorija tako\u0111er predvi\u0111a i nagli skok u veli\u010dini izme\u0111u Marsa i Jupitera, \u0161to dana\u0161nja stanje i potvr\u0111uje. Nakon nekoliko desetaka milijuna godina, planeti su narasli do veli\u010dine kakvu imaju danas. U me\u0111uvremenu su pove\u0107ani pritisak i temperatura u sredi\u0161tu stvorili uvjete za odvijanje procesa stapanja atomskih jezgri. Po\u010dela je fuzija vodika u helij – proces kod kojeg se osloba\u0111a velika koli\u010dina energije. Nakon milijun godina probijanja kroz Sunce, energija iz sredi\u0161ta Sunca je po\u010dela izbijati na povr\u0161inu. Sunce je prvi put zasjalo. Uz energiju u obliku svjetla,<\/p>\n\n\n\n
Sunce je po\u010delo izbacivati u svemir i ve\u0107e koli\u010dine protona i elektrona, \u0161to mi danas zovemo “Sun\u010dev vjetar”. Ovaj vjetar i zra\u010denje sa Sunca su “otpuhali” prvobitne atmosfere od vodika i helija vru\u0107ih unutarnjih (terestri\u010dkih) planeta [8]. Sun\u010dev vjetar je, uz velike temperature na planetima bli\u017eim Suncu, razlog razlikama u sastavu unutarnjih i vanjskih planeta danas.<\/p>\n\n\n\n
U blizini sredi\u0161ta, samo su se neke tvari mogle odr\u017eati u krutom stanju, dok su se u vanjskim dijelovima diska plinovi mogli i zamrznuti. Unutarnji kameni planeti (zovemo ih jo\u0161 i terestri\u010dki) koje \u010dini grupa od \u010detiri planeta: Merkur, Venera, Zemlja i Mars imaju metalne jezgre, oko kojih se nalazi prete\u017eno kameni omota\u010d i kora.<\/p>\n\n\n\n
Daleko od Sunca, gdje je bilo hladnije, vanjski su planeti uspjeli zadr\u017eati ve\u0107inu svojih plinova koji su danas uglavnom teku\u0107i ili smrznuti. Plinovi koje su zadr\u017eali su im dali jo\u0161 ve\u0107u gravitacijsku silu, pa su skupljaju\u0107i preostali plin i pra\u0161inu u disku br\u017ee od unutarnjih planeta narasli jo\u0161 ve\u0107i. Grupu Plinovitih divova (zovemo ih i jovijanski planeti) \u010dine planeti:<\/p>\n\n\n\n
Jupiter, Saturn, Uran i Neptun koji imaju kamene jezgre iznad kojih se nalazi ”more” vode, amonijaka i metana, prekriveno atmosferom sastavljenom prete\u017eno od vodika. Posljednji planet (sada planetoid) u Sun\u010devom sustavu, otkriven tek 1930. godine, je Pluton. Pluton po svom sastavu ne spada ni u kamene ni u plinovite planete, ve\u0107 je najbli\u017ei kometu. Sastoji se prete\u017eno od vodenog leda. Plutonov satelit sa zove Charon i sli\u010dnog je sastava. Pluton i Charon su toliko daleko, da su astronomi dosad uspjeli dobiti samo nejasne slike tog para.<\/p>\n\n\n\n
Kako su se planeti formirali, mali dio materijala koji je kru\u017eio oko njih se uspio zadr\u017eati u orbiti oko planeta, od \u010dega su nastali njihovi sateliti. Svi planeti osim Merkura i Venere imaju svoje satelite. Sateliti Marsa i Zemlje nisu nastali na ovaj na\u010din. Marsovi sateliti Fobos i Deimos su najvjerojatnije zarobljeni asteroidi iz asteroidnog pojasa, dok je na\u0161 Mjesec nastao iz sudara Zemlje i jednog praplaneta veli\u010dine Marsa. Jupiter, Saturn, Uran i Neptun imaju velik broj satelita od kojih su neki najvjerojatnije zarobljeni asteroidi. U pojasu izme\u0111u putanja Marsa i Jupitera nije se formirao nijedan veliki planet, ve\u0107 su tu nastali milijuni manjih tijela koje zovemo asteroidi. Na ve\u0107im udaljenostima od Sunca, gdje su plin i pra\u0161ina bili prerijetki da bi formirali ve\u0107a tijela, stvorili su se tijela koja nam po svom sastavu danas otkrivaju sastav prvobitnog oblaka. To se podru\u010dje naziva Kuiperov pojas. Dio planetezimala nastalih me\u0111u putanjama plinovitih divova izba\u010den je na mnogo ve\u0107e udaljenosti. Oni danas tvore Oortov oblak, veliku ljusku od milijardi kometskih jezgri na udaljenostima nekoliko tisu\u0107a puta ve\u0107oj od Plutonove putanje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kada govorimo o tijelima sun\u010deva sustava, mislimo o svim nebeskim objektima koji su pod utjecajem Sun\u010deve gravitacije kao i samo Sunce. Sun\u010dev sustav se formirao od golemog me\u0111uzvjezdanog oblaka plina i pra\u0161ine (99% vodik i helij te 1% te\u017ei elementi). Oblak se sporo okretao oko svog sredi\u0161ta i mirno kru\u017eio oko sredi\u0161ta galaksije. Danjoj formaciji Sun\u010deva sustava pridonijela je eksplozija […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21051943,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16323],"tags":[16565,18006],"class_list":["post-21050946","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svemir","tag-suncev-sustav","tag-svemir-2"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050946","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21050946"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050946\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21051943"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21050946"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21050946"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21050946"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}